SADRŽAJ | ŽUPANIJA | GRADOVI | OPĆINE | OSTALO | ARHIVA | TRAŽILICA | IMPRESSUM


 
Godina XIII. - broj 31. Četvrtak, 17. studenog 2005.
PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA
Na temelju članka 28

159.

 

Na temelju članka 28. točka 2. Statuta Primorsko-goranske županije („Službene novine“ broj 22/01), Županijska skupština Primorsko-goranske županije na sjednici od 17. studenog 2005. godine, donijela je 

 

 

S T R A T E G I J U

zaštite okoliša Primorsko-goranske županije

 

I. UVOD

 

Koncept održivog razvoja dominantna je odrednica strategije razvoja kako Republike Hrvatske u cjelini, tako i Primorsko-goranske županije. Jedan od osnovnih uvjeta zdravog i održivog razvoja je racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na način najpovoljniji za okoliš te očuvanje kakvoće okoliša i prirodnih zajednica, što se osigurava zaštitom okoliša. Radi realizacije osnovnih ciljeva zaštite okoliša, na državnoj i županijskoj razini donose se dokumenti zaštite okoliša.  

 

1. Obveza izrade dokumenata zaštite okoliša

 

Zakonom o zaštiti okoliša (NN br. 82/94, 128/99) za razinu županije propisana je obveza izrade sljedećih dokumenata zaštite okoliša:

  • izvješća o stanju okoliša i
  • programa zaštite okoliša.

Člankom 22. Zakona propisano je da se izvješće donosi za potrebe ostvarenja strategije i programa zaštite okoliša. Unatoč tome, u našoj se županiji najprije prišlo izradi izvješća o stanju okoliša, radi dobivanja uvida u postojeće stanje okoliša i probleme koje je u predstojećem razdoblju potrebno rješavati.

 

2. Izvješće o stanju okoliša Primorsko-goranske županije

 

Županijska skupština Primorsko-goranske županije usvojila je Izvješće o stanju okoliša na sjednici održanoj 20. veljače 2003. godine. U skladu sa Zakonom, Izvješće je objavljeno u Službenim novinama Primorsko-goranske županije broj 7 od 24. ožujka 2003.

 

Izvješće o stanju okoliša Primorsko-goranske županije, sadrži ne samo podatke i ocjenu stanja okoliša po njegovim sastavnicama, prikaz pritisaka na okoliš i odgovora društva na te pritiske, nego i preporuke za Strategiju i Program zaštite okoliša, pa je stoga temelj i polazište za izradu ovih dokumenata.

 

3. Obrazloženje za izradu Strategije i Programa zaštite okoliša

 

Iako Zakon o zaštiti okoliša određuje obvezu izrade strategije zaštite okoliša samo na razini države, u Primorsko-goranskoj županiji se zbog složenosti problematike zaštite prirode i okoliša na cjelokupnom području Županije, karakterističnom po geografski, gospodarski i društveno različitim prostornim cjelinama, nameće potreba izrade dvaju dokumenata – strategije i programa.

  

Strategija zaštite okoliša definira:

  • cilj kojemu treba težiti i
  • put kojim treba krenuti,

a programom će se definirati

  • način na koji će se određeni strateški ciljevi ostvariti.

 

U odnosu na Strategiju, Program zaštite okoliša Primorsko-goranske županije bit će detaljniji  dokument  koji će definirati konkretne mjere i aktivnosti, te odrediti njihove nositelje, rokove i sredstva, kao i način praćenja njihove realizacije.

 

4. Cilj i svrha izrade Strategije zaštite okoliša Primorsko-goranske županije

 

Cilj i svrha izrade Strategije zaštite okoliša Primorsko-goranske županije je dugoročno odrediti ciljeve upravljanja okolišem u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem na području Županije, te time utvrditi osnovu za izradu Programa zaštite okoliša. 

 

 

5. Sadržaj Strategije

Uz osnovne podatke o Primorsko-goranskoj županiji, Strategija sadrži polazišta za utvrđivanje strateških ciljeva zaštite okoliša; osnove politike zaštite okoliša Primorsko-goranske županije na temelju koje su utvrđeni opći i posebni ciljevi zaštite okoliša; prioritete u pitanjima zaštite okoliša i pregled prostornih cjelina u kojima je potrebno provesti sanaciju ugroženog  okoliša; te aktere i instrumente provedbe. Opći i posebni ciljevi zaštite okoliša utvrđeni su na temelju obveza koje proizlaze iz Statuta Primorsko-goranske županije, zakona i podzakonskih propisa, drugih dokumenata relevantnih za Županiju, te pregleda stanja okoliša po pojedinim sastavnicama okoliša, pritiscima na okoliš i odgovorima društva na te pritiske.

 

6. Izvori podataka

 

Unatoč tome što su pri izradi Strategije korišteni prvenstveno podaci iz Izvješća o stanju okoliša Primorsko-goranske županije, kao posljednjeg relevantnog dokumenta o stanju okoliša Primorsko-goranske županije, gdje god je to bilo moguće pribavljeni su recentni podaci. Podaci iz Izvješća uspoređeni su s podacima iz redovnih godišnjih izvješća o stanju pojedinih elemenata okoliša koje izrađuje Zavod za javno zdravstvo iz Rijeke (primjerice, izvješća o kakvoći zraka, mora na morskim plažama i sl.), na temelju čega je utvrđeno da se podaci iz Izvješća ne razlikuju u značajnoj mjeri u odnosu na obrađene rezultate ispitivanja kakvoće pojedinih elemenata okoliša provedenih tijekom 2003. godine. Ovakav rezultat smatrao se i očekivanim, s obzirom da u razdoblju od usvajanja Izvješća do danas nisu realizirani novi veći izvori onečišćenja na području Županije.    

 

 

 

7. Usklađenost  s drugim dokumentima na državnoj i županijskoj razini

 

Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije usklađena je sa sljedećim dokumentima:

  • Nacionalnom strategijom zaštite okoliša (NN br. 46/02);
  • Strategijom i Akcijskim planom biološke i krajobrazne raznolikosti (NN br. 81/99);
  • Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske;
  • Odrednicama iz  Izvješća o stanju okoliša Primorsko-goranske županije (SN br. 7/03);
  • Odrednicama iz Prostornoga plana Primorsko-goranske županije (SN br. 14/00);
  • Međunarodnim obvezama koje je Primorsko-goranska županija preuzela;
  • Drugim strateškim dokumentima Primorsko-goranske županije relevantnim za Strategiju zaštite okoliša;
  • Odredbama važećih zakona i podzakonskih propisa iz područja zaštite okoliša i prostornog uređenja,

koji su ujedno bili polazištem za izradu Strategije.

 

Potrebno je naglasiti da su u razdoblju nakon usvajanja Izvješća o stanju okoliša Primorsko-goranske županije stupila na snagu tri nova, za zaštitu okoliša iznimno značajna zakona – Zakon o zaštiti prirode (NN br. 70/05)[1][1], Zakon o otpadu (NN br. 178/04) i Zakon o zaštiti zraka (NN br. 178/04). Stoga je u Strategiji problematika zaštite prirode, postupanja s otpadom i zaštite zraka obrađena na bazi Izvješća o stanju okoliša Primorsko-goranske županije, s osvrtom na izmjene koje su donijele odredbe novih zakona.

 

8. Usklađenost  s regionalnim i lokalnim posebnostima i obilježjima

 

Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije izrađena je u skladu s regionalnim i lokalnim posebnostima i obilježjima. Stoga je s osobitom pozornošću sagledana zaštita mora i priobalja, kao posebne karakteristike ove Županije.

 

 

9. Razdoblje za koje se Strategija izrađuje

 

Strategija zaštite okoliša Primorsko-goranske županije izrađuje se za razdoblje do 2015. godine.[2][2]

 

 

 

 

II. OSNOVNI PODACI O PRIMORSKO-GORANSKOJ ŽUPANIJI

 

Primorsko-goranska županija šesta je po površini hrvatskih županija i sastoji se od 14 gradova i 21 općine. Na sjeveru graniči s Republikom Slovenijom, na zapadu s Istarskom županijom, na istoku s Karlovačkom i Ličko-senjskom županijom, a na jugoistoku ima morsku granicu sa Zadarskom županijom. Županiji pripada i dio obalnoga mora s državnom granicom udaljenom 22 km jugozapadno od otoka Suska (slika 1.).

 

 

 

Upravo su zemljopisni smještaj i raznolika obilježja - more, bogato razvedena obala s otocima i vrlo šumoviti Gorski Kotar, odredili i gospodarski razvoj Županije. Na prostoru od 3.582 km2 naseljene površine (oko 6,3% naseljene površine Hrvatske), obitava oko 6,9% stanovništva Hrvatske[3][3] s prosječnom gustoćom naseljenosti 84,9 stanovnika/km2. Odnos prostornih cjelina Županije nejednolik je (tablica 1.), a najveći dio površine (55%) otpada na more.

 

Tablica 1. Udio površina regionalnih cjelina Županije u odnosu na teritorij RH

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Obalu Županije obilježavaju izrazita razvedenost, posebne klimatske pogodnosti i položajna prednost u prostoru srednje Europe. Ukupna dužina obale iznosi 1.117,52 km i to 137,02 km obale kopno-more i 980,50 km dužina obale otoci-more. Izvanredno povoljan geoprometni položaj (raskrižje važnih europskih kopnenih i morskih putova) utjecao je na to da se stanovništvo već od davnina opredijelilo za pomorstvo i druge gospodarske djelatnosti vezane uz more.

 

Zato se ovo područje, a posebno Rijeka kao županijski centar, razvilo u jako pomorsko središte s razvijenom lučkom, pomorsko-prometnom, brodograđevnom i turističkom djelatnošću od značenja za cijelu Hrvatsku, a Gorski kotar u tradicionalno jako šumarsko i drvoprerađivačko gospodarsko područje.

 

Grad Rijeka s 144.043 stanovnika predstavlja poslovno, upravno-administrativno, gospodarsko i kulturno središte Županije.

 

Primorsko-goransku županiju čine tri osnovne subregionalne cjeline - priobalna, goranska i otočna, koje nisu geografski homogene već se sastoje od više manjih morfogenetskih, pedoloških, hidrografskih, klimatskih i vegetacijskih zona.

 

Priobalje je većim dijelom građeno od vapnenaca mezozojske starosti između kojih se izdvajaju dolomitne zone, osobito u sjevernom priobalju Riječkog zaljeva oko Kastva i na Cresu. Mjestimično su preko mezozojsko-paleogene vapnenačke osnove nataložene nepropusne naslage paleogenog fliša što je uvjetovalo reljefnu izmjenu usporednih vapnenačkih grebena i dolomitnih ili flišnih udolina.

 

Podzemnim tokovima iz planinskog zaleđa nastaju brojni izvori od opatijskog preko riječkog do vinodolskog primorja kojima se napajaju vodovodi obalnih gradova i naselja no njihova slabija izdašnost nije dovoljna za suvremenu vodoopskrbu, naročito za potrebe turizma.

 

Područje priobalja obilježava pretežito mediteranska klima s utjecajem planinske klime (bura, kiša i snijeg) tijekom zimskih mjeseci. Sa stanovišta zaštite i očuvanja bioraznolikosti priobalje je zbog veće gustoće naseljenosti jedno od najugroženijih područja, budući ova cjelina predstavlja najznačajnije turističko, prometno i industrijsko središte Županije.

 

Goranska subregionalna cjelina obuhvaća visoravni, manja polja i doline Gorskog kotara, visoke gorske predjele i kraška polja Risnjaka i Snježnika te dolinu rijeke Kupe. Osnovnu stjensku podlogu sačinjavaju karbonatni mezozojski i paleogenski kompleks te kompleks paleozojskih i trijaskih klastita.

 

Najviši planinski vrhovi u zapadnom dijelu Gorskog kotara su Risnjak (1528 m) i Snježnik (1506 m), a u jugoistočnom Bjelolasica (1534 m) i Viševica (1428 m). Između njih proteže se niža središnja zona dolinama rijeka Dobre i Kupe. Planine Gorskog kotara sprečavaju širenje toplinskog utjecaja Jadranskog mora u unutrašnjost, a velika nadmorska visina utječe na povećanje količine padalina te se ova cjelina odlikuje umjereno kontinentalnom do planinskom klimom.

 

Oskudan broj stanovnika uvjetuje usporen gospodarski razvoj ovog dijela Županije. Od gospodarskih djelatnosti izražene su drvna industrija i šumarstvo, a bogati šumski i vodni resursi, raznolikost flore i faune te iznimna kvaliteta zraka omogućuju dobru podlogu za razvoj turističkih djelatnosti.

 

Otočna cjelina ima izrazite značajke mediteranske klime, a sastavljena je od dva niza otoka - zapadnog s Cresom i Lošinjem i nekoliko manjih otoka te istočnog s Krkom i Rabom i manjim nenastanjenim otocima. Kvarnerski otoci su površinom i brojem stanovnika najveći na Jadranu, a karakteristične gospodarske djelatnosti su turizam, ugostiteljstvo te djelomično poljoprivreda i ribarstvo.

 

Cres i Lošinj građeni su od krednih vapnenaca i dolomita. Stalnim pritokom kišnice u središnjem dijelu Cresa formiralo se Vransko jezero u jednoj od dolomitnih udolina. Sjeverni dijelovi otoka, za razliku od srednjih i jugozapadnih predjela, imaju manje plodnog tla i skromniju vegetaciju što je rezultat utjecaja bure i kopnenih meteoroloških uvjeta.

 

Krk se sastoji od tri reljefno različita dijela. Na sjeveru je rijetko naseljena niska vapnenačka zaravan. Središnji dio je najnaseljeniji i zauzima više od polovice površine otoka. Zbog izmjene vapnenaca i dolomita reljef je blago je valovit i prekriven vegetacijom. Južni dio zauzima oko 1/3 površine otoka, od čega gotovo polovica otpada na 350-400 m visoku vapnenačku zaravan.

 

Rab je jedan od najnaseljenijih otoka i jedini s kontinuiranim porastom broja stanovnika. Otok se sastoji od četiri uzdužne zone - dvije flišne i dvije vapnenačke. Izmjena propusnih i nepropusnih stijena na otoku uvjetovala je nastanak brojnih izvora.

 

Izrazite su razlike u naseljenosti i izgrađenosti pojedinih subregionalnih cjelina. Na prostoru Županije registrirano je ukupno 14 gradova i 21 općina s 536 naselja (tablica 2.), a najviše je gradova smješteno u priobalju. Granice gradova i općina Županije prikazane su na slici 2.

 

Tablica 2.  Pregled gradova i općina Županije obuhvaćenih pojedinim subregionalnim cjelinama

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

 

Prometni sustav Županije čine pomorska i kopnena infrastruktura koja obuhvaća luke, željezničku i cestovnu mrežu te infrastruktura zračnog prometa, naftovoda, telekomunikacija i pošta. Cestovna mreža osigurava dobru pokrivenost i povezanost svih dijelova Županije. U sjevernom se dijelu proteže magistralna pruga MG1, od državne granice, preko Zagreba do Rijeke. Drugi krak pruge predstavlja magistralna pruga MG4 koja sa zapadne strane povezuje grad Rijeku s Europom, preko Republike Slovenije.

Ustroj Primorsko-goranske županije

 

Kao jedinica područne (regionalne) samouprave, Primorsko-goranska županija samostalna je u poslovima od područnog (regionalnog) značenja, posebice onima koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

 

Predstavničko tijelo građana Primorsko-goranske Županije i tijelo područne (regionalne) samouprave je Županijska skupština, sastavljena od 41 vijećnika. Skupština donosi Statut Županije i opće akte iz nadležnosti Županije te obavlja druge poslove u okviru svog djelokruga. Skupština ima predsjednika i dva potpredsjednika te 13 stalnih radnih tijela-odbora. Predsjednika i potpredsjednike imenuje i razrješava Županijska skupština na vrijeme od četiri godine na prijedlog najmanje 10 vijećnika.

 

Izvršna tijela Županije su župan i Poglavarstvo. Kao predsjednik Poglavarstva, župan rukovodi radom Poglavarstva, saziva sjednice Poglavarstva, predsjeda im te potpisuje akte Poglavarstva. Župana imenuje i razrješava Skupština te on zastupa Županiju i obavlja nadzor nad zakonitošću rada upravnih tijela. Župan ima dva zamjenika koji su ujedno i zamjenici predsjednika Poglavarstva. Poglavarstvo se sastoji od 13 članova koje bira Skupština na razdoblje od četiri godine.

 

Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga Županije osnivaju se upravna tijela kao posebne ustrojstvene jedinice. Upravna tijela surađuju sa županijskim uredima kao i s gradskim[4][4] i općinskim[5][5] upravama, s pravnim osobama iz oblasti za koju su osnovana te koordiniraju njihov rad i pripremaju stručne podloge, neposredno izvršavaju i nadziru provođenje odluka Županijske skupštine, zaključaka Poglavarstva i pojedinačnih akata župana. Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja i na prijedlog Župana imenuje Poglavarstvo.

 

Na slici 3. shematski je prikazan ustroj Primorsko-goranske županije kao jedinice područne (regionalne) samouprave sa svojim predstavničkim, izvršnim i upravnim tijelima.

 

 

III. POLAZIŠTA ZA UTVRĐIVANJE STRATEŠKIH CILJEVA ZAŠTITE

     OKOLIŠA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE

 

 

Županija kroz dokumente zaštite okoliša

  • utvrđuje
  • provodi i
  • prati provedbu

cjelokupne politike zaštite okoliša na svom području.

 

Stoga je s posebnom pažnjom potrebno definirati strateške ciljeve u području zaštite okoliša.

 

Opći i posebni ciljevi Primorsko-goranske županije u zaštiti okoliša moraju biti utemeljeni na obvezama Županije kao jedinice područne (regionalne) samouprave i usklađeni s interesima županije.

 

Zaštita okoliša u Republici Hrvatskoj regulirana je brojnim propisima u čijoj provedbi sudjeluju tijela na razini države, županija i na lokalnoj razini. Njihove su nadležnosti definirane samim propisom. Pri tome je potrebno posebno istaknuti potrebu suradnje na svim razinama radi djelotvorne zaštite okoliša.

 

U nastavku daje se pregled obveza Primorsko-goranske županije, kao jedinice područne (regionalne) samouprave, u skladu s njenim regionalnim specifičnostima i obilježjima, koje proizlaze iz:

 

  1. Statuta Primorsko-goranske županije;
  2. zakona i drugih propisa;
  3. Nacionalne strategije zaštite okoliša i Nacionalnog plana djelovanja za okoliš;
  4. Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske[6][6];
  5. Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske i
  6. Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske.

 

Jednako tako, strateški ciljevi zaštite okoliša definirani ovom Strategijom moraju biti u skladu sa ciljevima utvrđenim drugim dokumentima na razini Županije, prvenstveno:

 

  1. Prostornim planom Primorsko-goranske županije i
  2. Izvješćem o stanju okoliša Primorsko-goranske županije.

 

 


1. OBVEZE KOJE PROIZLAZE IZ STATUTA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE

 

Na temelju Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN br. 33/01 i 60/01)  Statutom Primorsko-goranske županije određena je obveza:

  • Brige o održavanju i zaštiti dobara od interesa za Republiku Hrvatsku, a osobito tla, šuma, voda, mora, rudnog i drugog prirodnog blaga, biljnog i životinjskog svijeta i drugih dijelova prirode, nekretnina i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja.
  • Racionalnog korištenja prirodnih dobara uz očuvanje ravnoteže prirodne zajednice i kakvoće okoliša za dobrobit sadašnjih i budućih naraštaja.
  • Zaštite i spašavanja stanovništva i materijalnih dobara ugroženih, između ostaloga, ekološkim nesrećama.

Naglašava se da realizaciju ovih obveza treba definirati dokumentima zaštite okoliša i prostornog uređenja, a postići:

  • Stvaranjem uvjeta za provedbu ovih dokumenata;
  • Organiziranjem praćenja stanja;
  • Osiguranjem sanacije ugroženog okoliša i
  • Drugim zakonima propisanim mjerama,

sve u cilju osiguranja racionalnog korištenja prirodnih dobara uz očuvanje ravnoteže prirodne zajednice i kakvoće okoliša za dobrobit sadašnjih i budućih generacija.

 

Posebno se ističe da se organiziranjem i provođenjem djelatnosti prostornog uređenja stvaraju uvjeti za zaštitu okoliša, te racionalno korištenje i zaštitu prirodnih i povijesnih dobara.

 

2. OBVEZE ŽUPANIJE KOJE PROIZLAZE IZ PROPISA O ZAŠTITI OKOLIŠA[7][7]

 

Na temelju Ustava Republike Hrvatske  ("Narodne novine" br. 124/00) i Deklaracije o zaštiti okoliša u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 34/92) kao usmjeravajućeg strateškog akta Sabora RH, započeo je u Republici Hrvatskoj 1994. godine proces gradnje pravnog sustava za područje zaštite okoliša. Ustavom i Deklaracijom ističe se osobita vrijednost okoliša, pa se njegova zaštita uzdiže među najviše vrijednosti u pravnom sustavu. Uspostava sustava rezultirala je osnivanjem Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja 2001. i donošenjem Nacionalne strategije zaštite okoliša i Nacionalnog plana djelovanja za okoliš 2002. godine.

 

Problematika zaštite okoliša regulirana je prvenstveno osnovnim zakonom - Zakonom o zaštiti okoliša ("Narodne novine" br. 82/94 i 128/99), kojim su utvrđene sljedeće obveze županija:

  • Donošenje dokumenata zaštite okoliša – izvješća o stanju okoliša i programa zaštite okoliša[8][8],
  • Organizacija, financiranje i unaprjeđenje poslova zaštite okoliša regionalnog značenja [9][9],
  • Sudjelovanje u postupku procjene utjecaja na okoliš [10][10].

Polazeći od definicije iz Zakona o zaštiti okoliša, pojam okoliš obuhvaća prirodno okruženje: zrak, tlo, vode i more, klimu, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturnu baštinu kao dio okruženja koji je stvorio čovjek. 

Stoga je u sagledavanju obveza utvrđenih propisima, potrebno sagledati sve one propise koji reguliraju zaštitu pojedinih sastavnica okoliša, ali i one propise koji reguliraju odgovore društva na pritiske na okoliš koji su u najvećoj mjeri posljedicom aktivnosti čovjeka, kao što su otpad, buka i sl.   

Zakonom o zaštiti zraka (NN br. 178/04)[11][11], koji određuje mjere, način organiziranja i provođenje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka kao općeg dobra koje ima osobitu zaštitu države, utvrđene su na županijskoj razini sljedeće obveze:

  • Donošenje dokumenata zaštite i poboljšanja kakvoće zraka:
    • programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka (za razdoblje od četiri godine) i
    • dvogodišnjeg izvješća o stanju kakvoće zraka.
  • Uspostava lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka na svom području.
  • Određivanje lokacija postaja u lokalnoj mreži i donošenje programa mjerenja kakvoće zraka, te osiguranje uvjeta njegove provedbe.
  • Određivanje područja kakvoće zraka u ovisnosti o kategoriji kakvoće zraka na osnovi podataka iz lokalne mreže.
  • Osiguranje sredstava za financiranje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u županijskom proračunu.

 

Zaštita tla obuhvaća očuvanje vrijednog poljoprivrednog zemljišta od prenamjena i zagađivanja radi korištenja u poljoprivredne svrhe, zaštitu od erozije, zaštitu od oštećivanja iskopima – eksploatacijom mineralnih sirovina,  te zaštitu od onečišćenja teškim metalima i drugim opasnim tvarima, među kojima je u Primorsko-goranskoj županiji, s obzirom na vrstu industrije, posebno izražen problem onečišćenja tla ugljikovodicima na području rafinerija nafte. Zaštita tla od svih ovih negativnih utjecaja regulirana je sa više zakona i podzakonskih propisa – Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, Zakonom o vodama, Zakonom o rudarstvu i drugima.        

Zaštita i gospodarenje šumama regulirano je Zakonom o šumama (NN br. 52/90, 5/91, 61/91, 26/93, 76/93, 29/94, 33/97, 8/00 i 13/02) kojim su utvrđene obveze donošenja šumskogospodarske osnove područja, osnove gospodarenja pojedinim gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama, pri čemu je potrebno naglasiti da ove dokumente donose uprave „Hrvatskih šuma“ čija područja se ne poklapaju s granicama županija. Tako su za područje Primorsko-goranske županije nadležne uprave šuma u Buzetu, Delnicama i Senju. Šumskogospodarska osnova područja izrađuje se za vrijeme od 20 godina, a orijentaciono za daljih 20 godina. Revizija šumskogospodarske osnove područja obavlja se redovito svakih 10 godina. Osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama donosi se za razdoblje od 10 godina, orijentaciono za daljnjih 10 godina, kao i za idućih 20 godina. Za privatne i krške šume donosi se program za gospodarenje šumama i to za razdoblje 10 godina, uz orijentaciju za daljih 10 godina. Revizija, odnosno obnova osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama obavlja se redovito svake desete odnosno dvadesete godine. Na problematiku biološke raznolikosti šuma primjenjuje se i Zakon o zaštiti prirode (NN br. 70/05).

 

Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 66/01, 87/29) predviđa na županijskoj razini:

  • Skrb o očuvanju vrijednog poljoprivrednog zemljišta kroz dokumente prostornog uređenja i
  • Donošenje odluka o osnivanju služnosti na poljoprivrednom zemljištu koje je obuhvaćeno hidro-melioracijskim sustavima.

 

Temeljni propis u zaštiti voda je Zakon o vodama (NN br. 107/95), kojim su utvrđene sljedeće obveze županija:

  • Davanje suglasnosti na planove upravljanja lokalnim vodama koje donose "Hrvatske vode".
  • Donošenje vodno-gospodarske osnove i vodno-gospodarskih planova slivnih područja na prijedlog "Hrvatskih voda".
  • Donošenje odluke o privremenom ograničenju ili trajnoj obustavi korištenja voda.
  • Donošenje odluke o redu prvenstva korištenja voda.
  • Donošenje odluke o zaštiti izvorišta čije se zone sanitarne zaštite prostiru na području više gradova ili općina u sastavu županije, te  izvorišta čije se zone sanitarne zaštite nalaze na području dvije ili više županija.
  • Donošenje graničnih vrijednosti opasnih i drugih tvari u vodama.
  • Donošenje županijskog plana za zaštitu voda.
  • Donošenje plana obrane od poplava.
  • Donošenje odluke o pristupanju uređenju melioracijskog sustava.
  • Donošenje odluke o tehničkom i gospodarskom održavanju melioracijskog sustava.
  • Donošenje odluke o koncesiji za gospodarsko i drugo korištenje javnog vodnog dobra.

 

Zaštita mora i priobalja regulirana je i Pomorskim zakonikom (NN br. 181/04), kojim se, između ostaloga, uređuje zaštita i očuvanje morskih bogatstava i morskog okoliša, a osobito zaštita mora od onečišćavanja s plovnih objekata.  Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03) predviđa se zaštita pomorskog dobra kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku koje ima njezinu osobitu zaštitu, pri čemu se kod zaštite od onečišćenja primjenjuju i propisi o vodama i zaštiti okoliša. Na županijskoj razini nalazi se dio provedbe ovih propisa kroz ugovore o koncesiji u kojima županija kao davatelj koncesije korisniku pomorskog dobra uvjetuje i primjenu mjera zaštite okoliša.  

Na temelju Zakona o zaštiti okoliša donijeta je Uredba o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN br. 33/96), na temelju koje su priobalne županije u obvezi:

  • Donijeti program ispitivanja kakvoće mora na morskim plažama.
  • Osigurati provedbu kontrole kakvoće mora na morskim plažama putem ovlaštene pravne osobe.
  • Izraditi kartografski prikaz morskih plaža na području županije na kartama u mjerilu 1:100000.

Pitanje klimatskih promjena obuhvaćeno je kroz Zakon o zaštiti zraka, a prati se - s obzirom na područje utjecaja, na državnoj razini.

Očuvanje biljnog i životinjskog svijeta, te nežive prirode regulirano je Zakonom o zaštiti prirode (NN br. 70/05) koji županije obvezuje sljedeće:

  • Skrbiti o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti na svom području.
  • Proglašavati zaštićena područja iz svoje nadležnosti.
  • Sudjelovati u postupku proglašenja zaštićenih područja koje proglašava Vlada ili Sabor.
  • Voditi očevidnike o podacima važnim za zaštitu prirode.
  • Pratiti stanje očuvanosti prirode, te podnositi izvješća Ministarstvu.
  • Sudjelovati u izradi planova upravljanja zaštićenim područjima iz svoje nadležnosti.
  • Osigurati sredstva za financiranje zaštite prirode u županijskom proračunu.

 

Kulturno naslijeđe, kao dio okruženja koji je stvorio čovjek, štiti se Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (69/99 i 151/03) koji na županijskoj razini predviđa sljedeće:

  • Zaštitu kulturnih dobara od lokalnog značenja, osobito kroz dokumente prostornog uređenja.
  • Osiguranje sredstava za financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara.
  • Osiguranje sredstava za poduzimanje posebnih mjera zaštite kulturnih dobara (u izvanrednim okolnostima).

Županije mogu za upravljanje kulturnim dobrom i provođenje mjera zaštite i očuvanje kulturnih dobara osnivati ustanove.

 

Jedno od najvažnijih pitanja zaštite okoliša - gospodarenje otpadom, predmetom je Zakona o otpadu (NN br. 178/04)[12][12], prema kojem su županije:

  • Odgovorne za gospodarenje svim vrstama otpada, osim opasnog otpada.
  • Dužne donijeti Županijski (regionalni) plan gospodarenja otpadom, kao sastavni dio Programa zaštite okoliša ili kao posebni dokument, koji mora biti usklađen sa strategijom i planom gospodarenja otpadom RH.
  • Dužne dokumentom prostornog uređenja odrediti lokacije građevina za skladištenje, oporabu i zbrinjavanje otpada.
  • Dužne osigurati provedbu mjera za gospodarenje opasnim otpadom i spaljivanje otpada, koje propisuje Vlada RH.
  • Dužne koordinirati provedbu mjera za odvojeno prikupljanje otpada.
  • Dužne osigurati sredstva za financiranje gradnje građevina za skladištenje, oporabu i zbrinjavanje svih kategorija otpada, osim opasnog otpada.
  • Županijsko poglavarstvo donosi odluku o dodjeli koncesije za djelatnosti i građevine vezane uz posebne kategorije otpada te komunalni otpad, kada se one obavljaju za područje više gradova i općina unutar županije.
  • Upravno tijelo županije nadležno za zaštitu okoliša dužno je osigurati podatke potrebne za vođenje informacijskog sustava o postupanju s otpadom.

 

Zakon o zaštiti od buke (NN br. 20/03) predviđa provedbu zaštite od buke na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, a županijama u nadležnost stavljena je:

  • Provedba zaštite od buke, između ostaloga i kroz prostorno planiranje, te
  • Izrada:
    • karte buke i
    • akcijskih planova za smanjenje buke na dopuštene razine.

 

U cilju učinkovite provedbe navedenih zakona donesen je na temelju navedenih zakona niz pratećih podzakonskih propisa koji detaljnije uređuju i razrađuju pojedina područja zaštite okoliša.

 

Pitanje postupanja u slučaju mogućih ekoloških nesreća regulirano je Planom  intervencija u zaštiti okoliša (NN br.  82/99, 86/99, 12/01), Državnim planom za zaštitu voda (NN br. 8/99) i Planom intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u Republici Hrvatskoj (NN br. 8/97).

U skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša donesen je Plan intervencija u zaštiti okoliša (NN br.  82/99, 86/99, 12/01), koji se primjenjuje na cijelom teritoriju Republike Hrvatske osim na području na kojem se primjenjuje Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora i Državni plan za zaštitu voda, a kojim su utvrđene sljedeće obveze županija:

  • Osnovati županijski Eko stožer.
  • Izraditi županijski plan intervencija u zaštiti okoliša.
  • Osigurati sredstva za financiranje provedbe županijskog plana intervencija u zaštiti okoliša.
  • Jednom godišnje izvještavati Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva o intervencijama i provođenju Plana intervencija na području županije.

Državni plan za zaštitu voda (NN br. 8/99) propisuje da su županije dužne:

  • Donijeti operativni plan za provedbu mjera u slučaju izvanrednih zagađenja na lokalnim vodama.  

 

Planom intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u Republici Hrvatskoj (NN br. 8/97) određeno je da su priobalne županije dužne:

  • Izraditi županijski plan intervencije kod iznenadnog onečišćenja mora.
  • Imenovati Stožer operativnog centra za provedbu županijskog plana intervencije kod iznenadnog onečišćenja mora.
  • Osigurati sredstva za provedbu Plana.

 

Skrb o okolišu ugrađena je i u mnoge druge zakone, a osobito Zakon o prostornom uređenju (NN br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04)[13][13] i Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00)[14][14], te zakone kojima se, osim gospodarenja, regulira i zaštita pojedinih elemenata prirode i okoliša kao što su Zakon o šumama, Zakon o rudarstvu, Zakon o zaštiti bilja, Zakon o morskom ribarstvu i dr.     

Posebno treba istaknuti Zakon o prostornom uređenju na temelju kojega se donose dokumenti prostornog uređenja svih razina, koji su jedni od najučinkovitijih instrumenata zaštite okoliša. Tako je Prostorni plan Primorsko-goranske županije (SN br. 14/00), izrađen na temelju brojnih specijalističkih studija i separata iz područja zaštite prirode i okoliša, odredio mjere zaštite okoliša koje se provode ne samo na županijskoj razini, nego i kroz prostorne planove uređenja gradova i općina na području Županije, koji moraju biti usklađeni sa županijskim planom, kao planom višeg reda. Stoga će se u nastavku ovoga dokumenta, kao polazište za utvrđivanje strateških ciljeva zaštite okoliša navesti temeljni ciljevi u zaštiti okoliša koji proizlaze iz županijskog prostornog plana. Aktualnosti radi, potrebno je posebno istaknuti recentnu izmjenu Prostornog plana Primorsko-goranske županije u vezi s primjenom Uredbe o uređenju i zaštiti  zaštićenog obalnog područja mora (NN br. 128/04), donesenom radi zaštite najvrjednijeg dijela naše i ostalih priobalnih županija.  

 

Potrebno je naglasiti da je Republika Hrvatska potpisnica i svih glavnih međunarodnih sporazuma o zaštiti okoliša (biološka raznolikost, prekogranična onečišćenja, klimatske promjene, pravo mora…). U skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, međunarodni sporazumi zaključeni i ratificirani u skladu sa Ustavom te objavljeni u službenom glasilu dio su državnog pravnog sustava i po pravnoj snazi nadređeni su u odnosu na domaće zakonodavstvo. Treba međutim istaknuti da je osnovna nadležnost za njihovu provedbu na državnoj razini, odnosno na Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, te da su odredbe međunarodnih propisa ugrađene ili je taj proces u tijeku, u domaće zakone. Na taj način osigurana je njihova neposredna provedba.

 

 

3. OBVEZE KOJE PROIZLAZE IZ NACIONALNE STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA I NACIONALNOG PLANA DJELOVANJA ZA OKOLIŠ

 

Strategija zaštite okoliša Republike Hrvatske dugoročno određuje i usmjerava ciljeve upravljanja okolišem u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem na području države. Strategija polazi od nedvojbene potrebe da se stanje okoliša u Republici Hrvatskoj unaprijedi, te opredjeljenja da se to može ostvariti dogradnjom postojećeg sustava zaštite okoliša i pripremom za realizaciju osnovnih dvaju ciljeva Republike Hrvatske, a to su:

  • Usmjeravanje k održivom razvoju i
  • Približavanje i priključenje Europskoj Uniji.

Ističe se da koncept održivog razvitka mora postati dominantna odrednica cjelokupne strategije razvoja Republike Hrvatske, s time da se ciljevi zaštite okoliša moraju uskladiti s dugoročnim socijalnim i gospodarskim interesima. Kako bismo ispunili sve pretpostavke u odnosu na okoliš koje nam se kao kandidatu za priključenje EU nameću, stvoren je plan i program kojima je strategija polazište.

U nastavku se navode najvažnije obveze iz Nacionalne strategije i Nacionalnog plana djelovanja za okoliš u čijoj realizaciji sudjeluju županije, te za čiju je realizaciju kao mogući izvor financiranja predviđen i županijski proračun, po pojedinim sektorima i tematskim područjima.[15][15]

 

Sudionici Strategije i načelo podijeljene odgovornosti

  • Uspostaviti sustav za redovito osposobljavanje kadrova.
  • Preispitati i možebitno proširiti ovlasti samoupravnih tijela.
  • Stvoriti uvjete za trajno proračunsko financiranje Strategije i Programa zaštite okoliša.
  • Osigurati pomoć nevladinim organizacijama.

 

Industrija i rudarstvo

  • Izraditi program sanacije neusklađenih industrijskih izvora kao dijela lokalnih prostornih planova.
  • U obalnome području i u blizini zaštićenih područja postupno ukinuti proizvodnju u starim postrojenjima.
  • Poticati uvođenje ISO standarda.

 

Energetika

  • Na postojećim objektima sagraditi uređaje za smanjivanje emisije i zamjenjivati tekuća goriva plinovitima, uz monitoring novih rješenja.
  • Stvoriti uvjete za zbrinjavanje pojedinih vrsta otpada u energetskom sektoru.

Poljoprivreda i šumarstvo

  • Poticanje razvoja održive poljoprivrede na obiteljskim gospodarstvima i tehnologija prihvatljivih za okoliš.
  • Povezivanje seoskog turizma i poljoprivrede.
  • Poticanje poljoprivrednika na sprječavanje onečišćenja površinskih i podzemnih voda nitratima – izrada pravila dobre poljoprivredne prakse.
  • Povećanje plodnosti i proizvodne sposobnosti poljoprivrednog zemljišta prihvatljivim zahvatima melioracije.
  • Unaprjeđivanje nadzora nad primjenom mineralnih gnojiva.
  • Poticanje korištenja organskih gnojiva i bioloških sredstava za zaštitu bilja.
  • Unaprjeđivanje nadzora primjene nekih sredstava za zaštitu bilja.
  • Ograničavanje isušivanja i očuvanje vodnog režima nizinskih vlažnih staništa.
  • Seoske površine dijelom (15%) zadržavati pod «prirodnim uvjetima» a za ugrožena ruralna područja izraditi posebne planove.
  • Očuvanje mreže prirodnih i poluprirodnih staništa uz rubove obradivih površina, cesta, kanala i slično.
  • Održavanje prisutnosti korova s udjelom 10% u pokrovu, te održavanje i uvođenje živice na rubnim dijelovima.
  • Podučavati poljoprivrednike o očuvanju biološke raznolikosti i o očuvanju okoliša.
  • Osiguranje dobrobiti životinja.
  • Poticanje uzgoja baštinjenih pasmina poglavito domaći uzgoj goveda, te osiguravanje veterinarskog nadzora stočnog fonda i zdravstvenog nadzora (testiranje) kao preventivne mjere protiv «kravljeg ludila».
  • Razvijati šumarstvo i uz njega prateće djelatnosti, osobito u cilju razvoja i održanja seoskih sredina i područja.
  • Provesti izmjeru i inventarizaciju svih šumskih površina i ustrojavanje ON-line baza podataka o šumama u sklopu ISZO[16][16] .

Turizam

  • Ustanoviti kompletnu turističku resursnu osnovu.
  • Izraditi planove razvoja turizma temeljene na prirodnim uvjetima.
  • Izraditi smjernice za održivi razvoj turizma.
  • Izraditi programe za uvođenje energetske djelotvornosti.
  • Promet organizirati tako da se rasterete stare jezgre i središta naselja.
  • U sklopu ISZO nadzirati stanje sastavnica okoliša.
  • Zaštititi obalni pojas od neracionalne izgradnje.
  • Izraditi plan gospodarenja obalnom zonom.
  • Osigurati pomoć turističkog sektora u financiranju programa zaštite okoliša (slično kao za «Plavu zastavu»).   

 

Promet

  • Donijeti Program zaštite okoliša za županiju i u nj ugraditi načela i ciljeve održivog gradskog prijevoza.
  • Za županijsko središte izraditi prometnu studiju. 
  • Uskladiti postojeće, a nove prostorne planove donijeti u skladu s programom i prometnom studijom.

Lovstvo i ribarstvo

  • Integralno sagledati lovno gospodarenje i aktivnosti uključivanjem svih čimbenika/partnera na nekome prostoru (šumarstvo, zaštita prirode, lovstvo, rekreacija i drugo).
  • Povećati brojnost populacije ugroženih vrsta te sačuvati i obnoviti njihova staništa.
  • Posebno skrbiti za životinjske vrste koje su tradicionalno u sukobu s interesima lovaca i stočara (vuk, ris i druge).
  • Povećati izobrazbu i obaviještenost lovaca u svezi s načelima i odredbama zaštite prirode.
  • Stvoriti uvjete za djelotvoran inspekcijski nadzor nad provedbom propisa.
  • Izdavati koncesije za ribolov i marikulturu u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede i šumarstva i Ministarstvom zaštite okoliša i prostornog uređenja.
  • Smanjiti onečišćenje voda i mora.
  • Usvojiti suvremene koncepcije regulacije rijeka.
  • Proglasiti ihtiološke rezervate posebno u aluvijalnim područjima.

 

Upravljanje kakvoćom zraka

  • Uspostaviti kvalitetan sustav za praćenje kakvoće zraka (područna mreža).
  • Provesti kategorizaciju teritorija prema stupnju onečišćenosti zraka.
  • Dovršiti i nadograditi katastar emisija u zrak.
  • Nadograditi u sklopu ISZO-a i kontinuirano unapređivati postojeći sustav regionalnog monitoringa zraka.
  • Sudjelovati u izvještavanju javnosti o stanju ozonskog omotača  i doprinosu Hrvatske njegovoj zaštiti.

 

Upravljanje vodama

  • Sagraditi prioritetne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda iz naselja većih od 15.000 ES do godine 2005.
  • Sagraditi druge uređaje za populacijski ekvivalent >15.000 do godine 2010.
  • Sagraditi uređaje za populacijske ekvivalente od 2.000 do 15.000 do godine 2025.
  • Donijeti županijski plan za zaštitu voda.
  • Revidirati postojeće i za područja za koje nisu donesene donijeti odluke o vodozaštiti.
  • Sudjelovati u gradnji sustava za odvodnju otpadnih voda za naselja bez kanalizacije koja se nalaze u vodozaštitnim područjima.
  • Sudjelovati u gradnji i dogradnji sustava za javnu odvodnju.
  • Sudjelovati u gradnji uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.

 

Upravljanje tlom i šumama

  • Izraditi strategiju i program zaštite  tla.
  • Razvijati međusektorsku suradnju na pitanjima zaštite tla i ugradbe načela održivog upravljanja tlom.
  • U sklopu ISZO-a uspostaviti registar napuštenih jama, površinskih kopova, klizišta, kamenoloma, šljunčara, i drugih načina odnošenja/premještanja tla.
  • Analizirati stanje degradacije tla i prirodnih staništa.
  • Poticati primjenu načela zaštiti tla  u programima gospodarenja tlom.
  • Poticati znanstvena istraživanja obrazaca održive poljoprivrede.
  • Sprječavati daljnje usitnjavanje šumskih posjeda.
  • Ograničavati prenamjene i izvlaštenja šumskih i poljodjelskih površina.
  • Pošumljavati ugrožena područja i besplatno osigurati sjeme i sadnice.
  • Restrukturiranje šumarskih ustanova sukladno ekološkim i društvenim zahtjevima.

 

Gospodarenje otpadom

  • Posebna pozornost mora biti posvećena zbrinjavanju otpada s otoka.
  • Izraditi županijske programe za odvojeno skupljanje i materijalno, te energetsko vrednovanje korisnih i štetnih sastojaka komunalnog otpada. 
  • Uspostaviti sustav za odvojeno skupljanje, sortiranje, predobradu i obradu otpada, izraditi pilot-projekte Županije. 

 

Zaštita od buke

  • Sudjelovati u izradi državne strategije zaštite od buke.
  • Ocijeniti postojeće stanje ugroženosti bukom.
  • Izraditi i ažurirati kartu buke i sudjelovati u izradi akcijskih planova.

 

BioIoška raznolikost, očuvanje krajobraza  i geološka baština

  • Izraditi akcijske planove zaštite ugroženih dijelova, odrediti nosioce aktivnosti i potrebna financijska sredstva za provođenje Strategije; odrediti kratkoročne, srednjoročne i dugoročne aktivnosti.
  • Nadgledati promjene tijekom vremena i mjeriti učinke provedbe akcijskih planova (monitoring).
  • Izraditi planove i izgraditi sustave pročišćavanja otpadnih voda i upravljanja otpadom u nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim područjima.
  • Utvrditi stanje i osigurati monitoring vlažnih staništa.
  • Detaljno analizirati stanje zaštićene geološke baštine i predložiti nove lokalitete za zaštitu, s tim da nositelj bude Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja.
  • Dokumentima prostornog uređenja i dodjelom dozvola za eksploataciju racionalizirati broj novih lokacija te koristiti terene koji su već djelomično devastirani.
  • Analizirati u kojoj su mjeri napušteni površinski i podzemni kopovi sanirani u skladu sa važećim zakonskim propisima, te one koji to nisu, sanirati u potpunosti uz nastojanje da ih se iskoristi za neke nove svrhe.
  • Spilje i druge speleološke fenomene istraživati, uređivati i koristiti za znanstvene, speleološke i turističke svrhe uz obavezno sudjelovanje nadležnih državnih tijela i stručnih ustanova.

 

Upravljanje obalnim i otočkim područjem

  • Sagraditi i rekonstruirati podvodne kanalizacijske ispuste s prvim stupnjem pročišćavanja na obali.
  • Provesti programe premještanja industrijskih onečišćivača smještenih u obalnoj zoni.
  • Uspostaviti djelotvorniji sustav protupožarne zaštite.
  • Sagraditi sustav za prihvat kaljužnih voda i otpadnih ulja u svim lukama koje su rangirane za međunarodni prijevoz.
  • Izraditi prostorne planove na načelu održivog razvoja i strateške procjene utjecaja na okoliš.
  • Izraditi plan za postupanje s krutim otpadom na otocima.
  • Osnovati operativna središta za djelovanje u slučaju iznenadnih onečišćenja mora.

 

Urbano područje

  • Razvijati ili osnovati žarišta za lokalni razvoj kao uporišta za policentrični razvoj mreže održivih gradskih središta.
  • Ekonomski i infrastrukturno ojačati zaleđa i otoke kako bi se smanjila migracija i pritisak na gradove. 
  • Urediti i organizirati prigradski i gradski javni prijevoz.
  • Iskorištavati degradirana područja za nove namjene i uspostavljanje novoga identiteta.
  • Spriječiti smještaj proizvodnih pogona u zonama koje su prema ispitivanjima okoliša utvrđene kao opterećene i poticati izmještanje postojećih proizvodnih pogona iz užih gradskih jezgara.
  • Omogućiti opskrbu vodom i odvodnju otpadnih voda uzimajući u obzir osjetljivost područja krša, obale i otoka.
  • Omogućiti adekvatno postupanje s otpadom.

 

Ruralno područje

  • Očuvati posebno vrijedna karakteristična naselja .
  • Usmjeravati i poticati proizvodnju zdrave hrane i specifičnih regionalnih proizvoda, te poticati tradicijske djelatnosti.
  • Poticati razvoj specifične otočne poljoprivrede snažnoga ekološkog usmjerenja.
  • Provoditi preventivne mjere radi sprječavanja požara.
  • Poboljšati veze u javnome cestovnome i pomorskome putničkome prometu.
  • Sagraditi i modernizirati postojeće ceste na otocima.

 

Monitoring i informacijski sustav zaštite okoliša

  • Ustrojiti informacijski sustav zaštite okoliša (ISZO) na regionalnoj razini.
  • Poticati uporabu podataka dobivenih snimanjem iz zrakoplova i satelita kao potporu procesu odlučivanja.
  • Uspostaviti bazu podataka i njihovo prosljeđivanje zainteresiranima.

 

Mjere za uspostavu načela integracije

  • Preispitati rad županijskih zavoda za prostorno uređenje i stručno ih osposobiti.
  • Uspostaviti informacijski sustav o zemljišnom katastru i vlasništvu .
  • U gradovima s više od 40.000 stanovnika ustanoviti vlastite ustanove koje će obavljati praćenje provedbe planova i sustavnoga istraživačkoga rada.

 

Svijest o okolišu i sudjelovanje javnosti

  • Redovito izdavati publikacije o zaštiti okoliša za širu javnost i posebne ciljane skupine.
  • Promicati nove oblike načina življenja i potrošačkih navika.
  • Promicati dobru ekološku praksu u industriji i poduzetništvu.
  • Stvarati institucionalne i materijalne okvire za sudjelovanje udruga i građana kao partnera u primjeni načela održivog razvoja.

 

4. OBVEZE KOJE PROIZLAZE IZ STRATEGIJE I AKCIJSKOG PLANA

    BIOLOŠKE I KRAJOBRAZNE RAZNOLIKOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

 

Na temelju Zakona o potvrđivanju Konvencije o biološkoj raznolikosti (“Narodne novine” – dodatak Međunarodni ugovori, br. 1/6-96) u Republici Hrvatskoj je 30. lipnja 1999. godine donesena Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (NN br. 81/99).

Kako bi se najučinkovitije zaštitila biološka i krajobrazna raznolikost izdvojena su osnovna načela od kojih polazi nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti. Za Primorsko-goransku županiju od osobitog je značenja načelo da će država sustavno širiti napore u zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti, s nacionalnog na regionalnu i lokalnu razinu. Iz tog načela proizlazi potreba donošenja županijske strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, u skladu s kojima će se:

  1. provesti inventarizacija dijelova biološke i krajobrazne raznolikosti, s kartografskim prikazima;
  2. procijeniti stanje njihove ugroženosti;
  3. izraditi i provesti akcijski planovi zaštite;
  4. uspostaviti odgovarajući monitoring i
  5. razviti mehanizmi provedbe.

 

Za Primorsko-goransku županiju od posebnog su značenja sljedeći strateški ciljevi:

 

Vode i močvare

·        izrada mjera zaštite i upravljanja močvarama zaštićenim na županijskoj razini;

·        zakonska i praktična zaštita preostalih cretova;

·        zaštita vodenih i močvarnih staništa na otocima;

·        pokretanje postupka zaštite i izrade akcijskih planova za sve močvare koje su utvrđene kao posebno vrijedne tijekom inventarizacije i vrednovanja;

·        zakonska zaštita najugroženijih krških tekućica (u našoj županiji Kupa i Rječina).

 

Krš i podzemlje

·        zaštita endema velebitske degenije;

·        uspostavljanje generalne zakonske zaštite krša, te zaštita pojedinih lokaliteta – reprezentativnih i jedinstvenih tipova pojava u kršu;

·        inventarizacija i vrednovanje speleoloških pojava u kršu, s prijedlozima za zaštitu pojedinih lokaliteta;

·        inventarizacija špilja i jama s posebno bogatom endemičnom faunom;

·        inventarizacija značajnih kolonija šišmiša.

 

Šume

·        utvrđivanje stanja šuma pitomog kestena i šumskih voćarica;

·        praćenje populacije vuka, risa i medvjeda te njihova utjecaja na druge životinjske vrste.

 

More

·        zaštita glavate želve (vrsta morske kornjače) od slučajnog ulova;

·        vrednovanje i izrada programa za zaštitu pojedinih morskih područja;

·        osnivanje morskih rezervata za dupine;

·        kartiranje i zaštita podmorskih špilja;

·        praćenje stanja u naseljima bentoskih algi i morskih cvjetnica na ugroženim područjima;

·        utvrđivanje i kartiranje rasprostranjenja livada morskih cvjetnica i mjesta njihovog nestajanja zbog utjecaja čovjekovih djelatnosti;

·        istraživanje stanja i dinamike populacija endemičnih i ugroženih vrsta riba, rakova i glavonožaca.

 

Travnjaci i oranice

·        održavanje planinskih travnjaka na Snježniku i Bjelolasici;

·        izrada programa održavanja tradicionalnih oblika poljodjelstva u određenim zaštićenim područjima;

·        vrednovanje travnjaka i izrada prijedloga za zaštitu pojedinih lokaliteta uz određeni program gospodarenja.

 

Obala i otoci

·        zaštita vodenih staništa na otocima (izvori, lokve, jezera, močvare i vodotoci);

·        zaštita pješčanih plaža;

·        zaštita muljevitih obala;

·        zaštita otočića i hridi – gnjezdišta ptica;

·        istraživanje i zaštita stepske riđovke na otoku Krku;

·        zaštita morskih špilja.

 

Staništa

·        izrada akcijskih planova zaštite za kritično ugrožene tipove staništa;

·        kartiranje ugroženih tipova staništa;

·        crveni popis ugroženih tipova staništa;

·        zaštita creta u dolini Lepenice u Gorskom kotaru – nalazište vrste kukcojedne biljke rosike;

·        zaštita creta Tršće – nalazište vrste vitke suhoperke;

·        zaštita močvarnih livada;

·        zakonska i praktična zaštita svih preostalih cretova;

·        kartiranje i zaštita vodenih špilja i jama obalnih i otočnih područja;

·        akcijski plan za zaštitu niskih muljevitih i pjeskovitih morskih obala;

·        izgradnja prijelaza za divlje životinje preko pruge Karlovac-Rijeka;

·        uklanjanje i saniranje najmanje 5 šumskih odlagališta krutoga otpada u Gorskom kotaru (Delnice, Mrkopalj, Vrbovsko, Lokve), te onemogućavanje pristupa divljim životinjama odlagalištu ograđivanjem i održavanjem ograde.

 

 

5. SMJERNICE IZ STRATEGIJE PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE

 

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske, koju je Hrvatski sabor donio 1997. godine, postavlja osnove uređenja prostora i okoliša Države i predstavlja okvir za usklađenje interesa svih korisnika prostora. Ona definira opće i dugoročne ciljeve prostornog uređenja, te mjere za unaprjeđenje stanja u prostoru.

U dokumentu se naglašava najuža povezanost djelatnosti prostornog uređenja i zaštite okoliša. Polazište za ovakav pristup je potpuno sadržajno prožimanje pojmova  prostor i okoliš.[17][17] U skladu s time, ističe se da je u prostorno planiranje ugrađena većina postupaka za planiranje zaštite okoliša, koji omogućavaju uočavanje osobito vrijednih ili osjetljivih područja, sukoba i rizika u prostoru, kao i područja za provedbu prioritetnih mjera zaštite.

 

Strategija prostornog uređenja sadrži zato u tekstualnom i grafičkom obliku obrađena područja očuvane biosfere i osobitih vrijednosti prostora; zaštitu voda od zagađivanja; sustav zbrinjavanja otpada; zaštitu prirodne baštine; zaštitu graditeljske baštine te krajobraznu regionalizaciju s obzirom na prirodna obilježja. 

 

Iako se radi o dokumentu državne razine, Strategijom su utvrđene i mjere za djelovanje sustava na županijskoj i lokalnoj razini, primarno kroz dokumente prostornog uređenja. Pri tome se naglašava da Izvješća o stanju u prostoru i Programi mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru trebaju obraditi (između ostaloga) racionalnost korištenja i zaštitu prostora, posebne probleme uređenja i načina zaštite obalnog područja, te probleme ugrožavanja okoliša.

Prostorni planovi županija trebaju sadržavati podatke o osobito vrijednim područjima, dijelovima prostora i resursima, temeljene na odgovarajućim stručnim studijama. Potrebno je naglasiti da je Prostorni plan Primorsko-goranske županije izrađen upravo   ovim pristupom. U pripremi Plana izrađene su brojne vrijedne specijalističke stručne studije i po prvi puta je napravljena sveobuhvatna sistematizacija vrijednih dijelova prirodne i kulturne baštine. 

 

6. SMJERNICE IZ PROGRAMA PROSTORNOG UREĐENJA REPUBLIKE HRVATSKE

 

Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske, koji je donesen 1999. godine, određene su aktivnosti i mjere za provođenje Strategije prostornog uređenja RH.

Programom su pobliže određeni osnovni ciljevi razvoja u prostoru, kriteriji i smjernice za uređenje prostornih i drugih cjelina, te prijedlozi prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog razvoja. Nadalje, Programom su utvrđene osnove za organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora, sustav središnjih naselja i sustav razvojne infrastrukture, te mjere i smjernice za zaštitu i unaprjeđenje okoliša.

 

Program tako sadrži posebna poglavlja kojima se obrađuje zaštita voda i mora od zagađivanja, zaštita od bujica i erozija, zbrinjavanje otpada, zaštita posebnih vrijednosti prostora i okoliša, te prirodne i graditeljske baštine i krajolika.

 

U dokumentu se opetovano naglašava temeljno načelo integralnog pristupa planiranju i uređenju prostora po kojemu je zaštita okoliša kontinuirana i u svim segmentima prisutna komponenta, koja će se provoditi kao opći svjetonazor u sklopu obuhvata cjelovitih područja i pojedinačnih zahvata, te u okviru pojedinih sektora. 

Stoga kao polazište prilikom planiranja treba utvrditi dosadašnju opterećenost i ugroženost prostora, te prirodne i stvorene vrijednosti koje treba zaštititi. Jedan od najznačajnijih oblika sustavne skrbi o zaštiti prirodnih vrijednosti je kroz donošenje prostornih planova nacionalnih parkova i parkova prirode, te prostornih planova područja posebnih obilježja. Zaštita graditeljske baštine temelji se na provedbi kontinuiranog istraživanja i vrednovanja graditeljske baštine, osiguranju uvjeta za provedbu propisa u području zaštite kulturne baštine, uspostavi uravnoteženog odnosa između izvornih povijesnih oblika graditeljstva i suvremenih graditeljskih pojava, te suradnji sa specijaliziranim međunarodnim organizacijama (primjerice, UNESCO).  U zaštiti krajolika posebnu pažnju treba usmjeriti na očuvanje prostornog identiteta gradova; očuvanje seoskih krajolika i uređenje degradiranih područja.

Sve ove odrednice potrebno je dosljedno provesti na županijskoj i lokalnim razinama.

 

7. STRATEŠKI CILJEVI ZAŠTITE OKOLIŠA KOJI PROIZLAZE IZ PROSTORNOG
     PLANA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE I IZVJEŠĆA O STANJU OKOLIŠA
     PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE

 

U analizi podloga zaštite okoliša na županijskoj razini potrebno je istaknuti Prostorni plan Primorsko-goranske županije (SN br. 14/00)  i Izvješće o stanju okoliša Primorsko-goranske županije (SN br. 7/03). Oba dokumenta usvojila je Županijska skupština Primorsko-goranske županije te predstavljaju temelj za utvrđivanje strateških ciljeva zaštite okoliša u smislu već prepoznatih i usvojenih regionalnih i lokalnih prilika i potreba.

 

7.1. Prostorni plan Primorsko-goranske županije

 

Prostornim planom Primorsko-goranske županije predviđeni su ciljevi razvoja u prostoru za razdoblje do 2015. godine na temelju elaborata Osnove dugoročnog razvoja Primorsko-goranske županije 1995.-2015.[18][18]

Prema ovome dokumentu razmatrane su dvije moguće varijante razvoja: tzv. «srednja» koja predviđa nešto sporije stope rasta i novi investicijski val nakon 2005. godine i tzv. «maksimalna», koja pretpostavlja bržu stabilizaciju gospodarstva i tržišnog sustava gospodarenja, te znatno povećanje novih investicija.[19][19]

U oba slučaja predviđa se zadržavanje postojećih i širenje gospodarskih djelatnosti u svim sektorima, uz razvoj odgovarajuće infrastrukture, kako bi se postigli osnovni ekonomski ciljevi dugoročnog razvoja Županije:

  • Oživljavanje i bitno povećanje proizvodnje roba i usluga u svim gospodarskim djelatnostima i granama;
  • Poboljšanje i modernizacija strukture gospodarskih i društvenih djelatnosti (vlasničke, tehnološke, organizacijske i kadrovske);
  • Povećanje učinkovitosti gospodarenja i uspješnosti društvenih djelatnosti;
  • Uključivanje Županije u nacionalnu i međunarodnu podjelu rada;
  • Smanjenje regionalnih razlika na području Županije, uz ravnomjerniji razvoj užih područja, bolje i racionalnije korištenje prostora i veću zaštitu okoliša.

Ističe se da svi gospodarski i društveni subjekti trebaju s ovim ciljevima uskladiti svoje razvojne programe, poslovnu i tehničko-tehnološku orijentaciju i tako pridonijeti njihovu ukupnom ostvarenju.

Predviđa se smanjenje udjela primarnog i sekundarnog, a povećanje udjela tercijarnog sektora u kojemu će glavni nositelji razvoja biti promet i veze, trgovina, turizam i ugostiteljstvo, te financijske usluge. U sekundarnom sektoru ubrzano će se razvijati industrija, građevinarstvo i proizvodno obrtništvo. Glavni nositelji razvoja ostat će industrija naftnih derivata i baznih kemijskih proizvoda, te brodogradnja, ali bi se trebale pojaviti i neke nove industrijske grane visokih tehnologija vezane uz interes stranog kapitala.

U regionalnom razvoju uže riječko područje i dalje će biti vrlo privlačno za nova ulaganja i za koncentraciju rada i stanovanja, pri čemu nositelji razvoja ostaju industrija i sve vrste uslužnih djelatnosti. U Gorskome kotaru razvoj će se oslanjati na drvnu industriju, šumarstvo, poljoprivredu (proizvodnja zdrave hrane), te razne druge prerađivačke pogone, dok će na otocima i dalje prednost imati turizam, ugostiteljstvo, pomorstvo i novi «čisti» prerađivački pogoni.    

 

U Prostornom planu Primorsko-goranske županije među ciljevima razvoja u prostoru nalaze se sljedeći ciljevi koji se izravno odnose na zaštitu prirode i okoliša, te održivi razvoj:

  1. Izgrađivati i ustrojavati sustav upravljanja prostorom i prirodnim resursima.
  2. Razvoj i uređenje prostora postaviti na načelima održivog razvoja.
  3. Postaviti zaštitu okoliša na načelima prihvatnog kapaciteta okoliša, integralnog pristupa zaštite i razvoja, te sprječavanja onečišćenja okoliša.

 

U nastavku teksta sažeto se navode posebni ciljevi, odnosno specifični i strukturno određeni ciljevi kojima se preciznije određuju pravci razvoja u segmentu zaštite okoliša iz Prostornog plana Primorsko-goranske županije:

1.  U onečišćenim područjima (područja druge i treće kategorije kakvoće zraka) postići prvu kategoriju kakvoće zraka.

2.             U područjima koja imaju visoku kakvoću zraka, težiti očuvanju takve kakvoće.

3.             Osigurati zaštitu retencija podzemnih voda (vodoopskrbni rezervati) i površinskih voda.

4.             Očuvati i/ili poboljšati kakvoću voda svih izvorišta vode za piće, stupnjevanom zaštitom slivnih područja na osnovi opasnosti od onečišćavanja (osjetljivost područja).

5.             Očuvati postojeću visoku kakvoću obalnog mora, a na morskim plažama na kojima je utvrđeno onečišćenje otklanjanjem uzroka onečišćenja poboljšati kakvoću obalnog mora, tako da zadovoljava propisane zahtjeve.

6.             Posebno zaštititi područja posebne namjene (uzgoj školjaka) i osjetljive dijelove obalnog mora (područja zatvorenog mora - uvale, zaljevi i kanali sa slabom izmjenom morske vode).

7.             Očuvati biološku raznovrsnost na kopnenim i podmorskim prostorima, posebno na područjima s visokim stupnjem biološke raznovrsnosti.

8.             Komunalni i posebni otpad zbrinjavati na razini Županije.

9.             Rehabilitirati ugrožena područja guste urbanizacije sa znatnom industrijskom i prometnom djelatnošću.

10.     Očuvati, revitalizirati i uključiti u suvremen život kulturno-povijesno naslijeđe sustavnim uključivanjem u relevantne prostorne planove.

Prostornim planom Primorsko-goranske županije propisane su i mjere sprječavanja nepovoljna utjecaja na okoliš koje obuhvaćaju skup aktivnosti usmjerenih na očuvanje okoliša u naslijeđenom, odnosno prvotnom, ili pak neznatno promijenjenom stanju.

 

 

7.2. Izvješće o stanju okoliša Primorsko-goranske županije

 

Izvješće o stanju okoliša Primorsko-goranske županije  sadrži pregled stanja okoliša po pojedinim njegovim sastavnicama, ali i pritisaka na okoliš otpadom, bukom, građenjem, prometom i energetikom, te odgovora društva na te pritiske kroz financiranje zaštite okoliša, nadzor, provedbu planova intervencija i ekološku edukaciju. Na kraju svakog poglavlja daju se preporuke za izradu Strategije i Programa zaštite okoliša, koje se u nastavku teksta iznose se u sažetom obliku.  

 

Zrak

Na području na kojem je zrak prve kategorije treba djelovati preventivno kako se ne bi narušila postojeća kakvoća zraka, a za područja na kojima je zrak druge i treće kategorije treba planirati i primijeniti odgovarajuće mjere kako bi se kratkoročno smanjile emisije onečišćujućih tvari, a dugoročno postigla prva kategorija kakvoće zraka.

Potrebno je osigurati povezivanje monitoringa INE Rafinerije nafte na Urinju i monitoringa Brodogradilišta «Viktor Lenac» u jedinstvenu županijsku mrežu. Također, treba osigurati stalnu modernizaciju i unaprjeđenje županijske mreže prema već usvojenom programu.

 

Vode

U skladu s novim Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta potrebno je uskladiti postojeće odluke o zonama sanitarne zaštite i definirati potrebne hidrogeološke istražne radove.

U budućnosti bit će potrebno riješiti vodoopskrbu na područjima koja nisu priključena na sustav javne vodoopskrbe i sanirati i modernizirati sustave vodoopskrbe s ciljem smanjenja gubitaka i povećanja transportnih mogućnosti.

U pogledu odvodnje otpadnih voda potrebno je nastaviti sanaciju trošne kanalizacije u vodozaštitnom području riječkih izvorišta, te u starim jezgrama priobalnih naselja; izgraditi nove i staviti u funkciju postojeće biološke uređaje za pročišćavanje otpadnih voda većih naselja u Gorskom kotaru; provesti sanaciju rezervoarskog prostora i trošne kanalizacije svih rafinerijskih instalacija.

Treba nastaviti s praćenjem sanitarne kakvoće na morskim plažama i praćenjem unosa onečišćenja s kopna u more, te uspostaviti program praćenja cjelokupnog akvatorija. Nadalje, bilo bi potrebno povezati monitoring kakvoće površinskih voda s hidrološkim postajama gdje to još nije učinjeno i osmisliti sustavno informiranje javnosti o stanju kakvoće voda i mora.

 

Otpad

U području problematike otpada u Izvješću o stanju okoliša navedeni su kao prioriteti izgradnja centralne županijske građevine za gospodarenje komunalnim i neopasnim proizvodnim otpadom, reciklažnih dvorišta i transfer stanica, te sanacija postojećih odlagališta, posebno Sovjaka, Viševca, Duplje, Cetina i Peterkovog laza.

Istaknuta je nužnost rješavanja neuređenih odlagališta i otpadom onečišćenog tla, te boljeg praćenja postupanja sa svim vrstama otpada. 

Tlo

Primaran zadatak u području zaštite tla bio bi zaustavljanje trenda gubitka poljoprivrednog zemljišta i sanacija područja oštećenih erozijom i površinskim kopovima. Djelovanje na rješavanju problema onečišćenja tala teškim metalima i zakiseljavanjem treba započeti osmišljenim programom praćenja stanja u okviru kojeg bi prioritetno trebalo ispitati onečišćenje poljoprivrednog zemljišta teškim metalima, a osobito provjeriti sadržaj olova u vrtnim tlima Rijeke i u okruženju rafinerije na Urinju. Sa ciljem praćenja i ocjene stanja oštećenja zemljišta jednako bi bilo važno uspostaviti cjelovitu bazu podataka o zemljištu Primorsko-goranske županije temeljenu na GIS-u i novoj digitalnoj topografskoj karti dobivenoj aerofotogrametrijskim snimkama uz mogućnost reambulacije barem svakih pet godina.         

 

Buka

Radi utvrđivanja stanja ugroženosti bukom bilo bi potrebno izraditi karte buke, karte konfliktnih zona ugroženih bukom te ustanoviti kritična područja i broj stanovnika ugroženih prevelikom razinom buke. Za ugrožena područja treba predložiti mjere za smanjenje buke. U cilju praćenja stanja bilo bi potrebno osigurati kontinuirano praćenje buke u konfliktnim zonama kao i daljnje provođenje postojećih monitoringa buke. Programi i mjere zaštite od buke Primorsko-goranske županije trebaju biti usklađeni sa Nacionalnom strategijom zaštite okoliša i Nacionalnim planom djelovanja za okoliš, a temeljeni na najnovijim EU dokumentima koji se odnose na zaštitu od buke.

 

Vegetacija

Potrebno je nastaviti i intenzivirati napore oko smanjenja štetnih utjecaja zbog navedenih negativnih trendova u vegetacijskoj slici naše županije. Očuvanje raznolikosti i rijetkih tipova vegetacije (npr. cretne vegetacije!), te očuvanje travnjaka trebaju biti prioriteti u zaštiti biološke i krajobrazne raznolikosti.

 

Prirodna baština

Osnovne smjernice za zaštitu prirodne baštine su sljedeće:

  • Uspostava sustava upravljanja zaštićenim dijelovima prirode.
  • Zaštita vrijedne prirodne baštine predložene za zaštitu prostornim planovima.
  • Inventarizacija, vrednovanje i monitoring prirodne baštine.
  • Edukacija o vrijednostima prirodne baštine.
  • Turistička valorizacija prirodne baštine.

Krajolik

Buduće aktivnosti trebaju se usmjeriti na zaštitu krajolika, upravljanje krajolicima i planiranje krajolika u smislu Konvencije o europskim krajobrazima, a na podlozi Zakona o zaštiti prirode te drugih domaćih i međunarodnih propisa koji reguliraju područje zaštite i upravljanja prirodnom i kulturnom baštinom.  

 

Nepokretna kulturna dobra – graditeljsko naslijeđe

Strateški cilj očuvanja i revitalizacije povijesnog naslijeđa temelji se na slijedećim postavkama:

  • Unaprjeđivati  upoznavanje, vrednovanje i  prezentaciju povijesnog naslijeđa.
  • Promatrati kulturno dobro i kao gospodarsko-društveni resurs.
  • Aktivnim pristupom spomenik kulture uključiti u suvremena kretanja.

Utjecaj građenja na okoliš

U cilju definiranja stvarnog utjecaja građenja na okoliš i sprječavanja njegova negativnog utjecaja bilo bi potrebno:

  • izraditi studiju koja bi rezultirala kvantitativnom analizom i analizom sadržaja bespravne gradnje na području Primorsko-goranske županije;
  • izraditi odgovarajuće prostorne i urbanističke planove i stvoriti pretpostavke za njihovu provedbu, te nadzor i učinkovite sankcije;
  • djelovati na podizanju svijesti o posljedicama gradnje na okoliš;

te provesti i druge zadatke definirane Nacionalnom strategijom i Nacionalnim planom djelovanja za okoliš u poglavljima Upravljanje obalnim i otočkim područjem, Urbano područje i Ruralno područje.

 

Energetika

Uzimajući u obzir obveze županija koje su naznačene u Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša, bilo bi potrebno pokrenuti široku kampanju za povećanje energetske učinkovitosti na svim područjima uporabe energije; pripremiti se organizacijski i infrastrukturno za prihvat i korištenje zemnog plina; osmisliti mjere za poticanje, razvoj i primjenu obnovljivih izvora energije[20][20] u javnim objektima, u domaćinstvima, turizmu i drugim granama gospodarstva. S energetskim postrojenjima na obalnom pojasu, u suradnji s nadležnim ministarstvima, trebalo bi uspostaviti odnos partnerstva i pojačane odgovornosti za očuvanje okoliša. Isto tako, bilo bi potrebno osmisliti programe za jačanje javne svijesti o mogućnostima svakog pojedinca da doprinese očuvanju okoliša kroz mijenjanje svojih navika u potrošnji energije i putem isplativih racionalizacija na radnome mjestu ili u svome domu.

 

Promet

Prometni čvor Rijeka[21][21] koji je temelj suživota i daljnjeg razvoja Grada i Luke Rijeka na vrlo osjetljivom i visokovrijednom obalnom prostoru ujedno predstavlja i prag daljnjeg razvoja. Zato je, a posebno uzimajući u obzir interese velikog broja korisnika, potrebno osigurati sustavni pristup i potom konstruktivno djelovanje u cilju ostvarenja njegove osnovne funkcije i smanjenja pritiska na okoliš.[22][22] Radi zaštite urbanog i obalnog prostora od štetnih emisija bilo bi potrebno primijeniti mjere usklađene sa obvezama iz Nacionalne strategije zaštite okoliša.       

Praćenje stanja okoliša i informiranje javnosti

U cilju objedinjavanja podataka o praćenju stanja okoliša i boljem informiranju javnosti, predloženo je osnivanje županijskog informacijskog sustava zaštite okoliša i «Promatračnice» održivog razvoja.

 

Financiranje

U području financiranja zaštite okoliša, osim poteškoća u pribavljanju podataka, problem predstavlja i utvrđivanje načina na koji su prikazana sredstva utrošena u zaštitu okoliša (nije poznata namjena i točan iznos sredstava za pojedinu namjenu). U skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave trebale bi voditi očevidnike o korištenju sredstava i o tome izrađivati godišnja izvješća. Za sada taj sustav ne funkcionira, pa njegovu uspostavu treba predvidjeti Programom zaštite okoliša. Isto tako, potrebno je uspostaviti sustav praćenja svih podataka po županijama, odnosno gradovima i općinama kao Zakonom utvrđenih teritorijalnih jedinica.

 

Ekološka edukacija

S obzirom da se ostvareni rezultati na ekološkoj edukaciji mlađe populacije mogu označiti kao zadovoljavajući, a da još uvijek nedostaje osmišljen sustav edukacije odraslih, bit će potrebno više napora i sredstava uložiti upravo u edukaciju odraslih. U ove aktivnosti potrebno je uključiti veći broj ustanova, udruga, tvrtki i pojedinaca (Županijski zavod za javno zdravstvo, Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno uređenje, Prirodoslovni muzej Rijeka, visokoškolske ustanove, komunalna poduzeća i dr.), a jedna od prioritetnih aktivnosti na tom polju bit će i edukacija svih dobnih skupina o uspostavi planiranog sustava zbrinjavanja otpada u Primorsko-goranskoj županiji.

 

Komentar ostvarenja prethodno izloženih obveza, ciljeva i preporuka dan je u sklopu poglavlja IV. Utvrđivanje prioriteta u pitanjima zaštite okoliša, s obzirom da je to bio jedan od kriterija za utvrđivanje prioriteta.

 

8. PREGLED STANJA OKOLIŠA PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE

 

U nastavku se, radi cjelovitosti ove Strategije kao dokumenta zaštite okoliša, a kao polazište za utvrđivanje strateških ciljeva, daje sažeti pregled i ocjena stanja okoliša Primorsko-goranske županije. Prikaz stanja u području zaštite okoliša daje se primarno na bazi Izvješća o stanju okoliša, uz napomenu da su podaci aktualizirani gdje god je to bilo moguće.

 

Pregled stanja okoliša grupiran je u tri cjeline:

  • Sastavnice okoliša – u sklopu koje su obrađeni zrak; vode; more, otoci i obalno područje; tlo; zaštita prirode i bioraznolikosti; prirodna baština i kulturna baština.
  • Pritisci na okoliš – u sklopu koje su obrađeni otpad i buka, te pritisci na okoliš gospodarskim djelatnostima, među kojima su za zaštitu okoliša najznačajniji oni iz  sektora energetike, industrije, prometa, turizma i poljoprivrede. Na kraju ove cjeline dana je analiza strateških planova razvoja gospodarskih subjekata s područja Primorsko-goranske županije, sačinjena na temelju njihovih pisanih očitovanja.
  • Odgovori društva na pritiske na okoliš – u sklopu koje cjeline su obrađeni postupak procjene utjecaja na okoliš; praćenje stanja okoliša; pripravnost na postupanje u slučaju mogućih ekoloških nesreća; ekološka edukacija; financiranje zaštite okoliša; inspekcijski nadzor i međunarodna suradnja.

Analizom stanja okoliša pruža se uvid u pojedine probleme zaštite okoliša i uzročne čimbenike, kakvoću pojedinih sastavnica okoliša, te razinu informacija o stanju okoliša.

 

8.1. SASTAVNICE OKOLIŠA

8.1.1. Zrak

 

Praćenje kakvoće zraka na području Županije provodi se mjernim postajama lokalne mreže za praćenje kakvoće zraka Primorsko-goranske županije. Program monitoringa, odnosno broj postaja i opseg mjerenja, namijenjen je što boljem praćenju utjecaja različitih vrsta izvora: energetskih i industrijskih postrojenja, prometa i drugih kolektivnih izvora na području Županije. Na većini se mjernih postaja koriste klasične metode mjerenja. Automatski mjerni uređaji, koji su započeli s radom u ljeto 2003., postavljeni su na 3 lokacije: Krešimirovoj ul. 52a (zgrada NZZJZ PGŽ[23][23]), Krešimirovoj ul. 38 i Opatiji. Vlastite automatske mjerne postaje za praćenje kakvoće zraka uspostavile su tri tvrtke koje značajno utječu na kakvoću zraka okolnog područja, a to su: "Rafinerija nafte Rijeka" u Urinju, Brodogradilište "Viktor Lenac" i Rafinerija "Maziva Rijeka". Automatske postaje uključene su u automatsko centralizirano prikupljanje podataka Nastavnog zavoda za javno zdravstvo. Monitoring onečišćenja zraka u okruženju "Dine" Omišalj[24][24] je također uključen u lokalnu mrežu monitoringa zraka. 

 

Pregled mjerenih parametara u 2003. po lokacijama postaja monitoringa zraka  dan je u tablici  3.

 

 

Tablica 3.: Pregled mjerenih parametara u 2003. po postajama lokalne 

      mreže monitoringa zraka Primorsko-goranske županije

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

U tablicama 4. do 14. prikazani su statistički parametri koncentracija onečišćujućih tvari izmjerenih na postajama lokalne mreže PGŽ za 2003. godinu. Zatamnjena polja u tablicama označavaju prekoračenja preporučenih (PV) odnosno graničnih vrijednosti (GV) kakvoće zraka propisanih Uredbom o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka (NN br. 101/96 i 2/97). U tablicama su prikazani rezultati samo za one tvari za koje su Uredbom definirane PV i GV, iako NZZJZ PGŽ mjeri i druge parametre.

 

Uz navedene tablice su dane napomene glede potpunosti podataka mjerenja što utječe na usporedbu nekih statističkih parametara koncentracija sa PV i GV. Rezultati nisu uspoređivani sa PV i GV ako tijekom jednogodišnjeg razdoblja nije prikupljeno 60 % podataka. Za neke od postaja u tablicama su navedeni i rezultati mjerenja iako se smatraju nepouzdani (napisani su kurzivom). Također su prikazani parametri 98. percentila kao dodatni kriterij pri kategorizaciji kakvoće zraka, te "udio prekoračenja" odnosno omjer zabilježenih prekoračenja PV98 i/ili GV98 i maksimalnog broja podataka u jednogodišnjem mjeriteljskom razdoblju.

 

 

 


Tablica 4.: Koncentracija SO2 i dima

 *tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Tablica 5.: Koncentracija SO2 i dima

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

Tablica 6.: Koncentracija ukupnih lebdećih čestica 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Tablica 7.: Sadržaj metala u lebdećim česticama  (automatska postaja)

    

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Tablica 8.: Koncentracija sitnih lebdećih čestica (PM-10) (automatska postaja)

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

Tablica 9.: Koncentracije dušikovog dioksida

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Tablica 10.: Koncentracije ozona

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

 

Tablica 12.: Koncentracije amonijaka

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Tablica 14.: Koncentracije benzena

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Količina ukupne taložne tvari prati se na 10 mjernih postaja na kojima se mjere mjesečne količine taložene tvari i sadržaj metala u taložnoj tvari. U 2003. godini nisu zabilježena prekoračenja PV i GV za relevantne statističke parametre.

 

U tablici 15., uz onečišćujuće tvari kao pokazatelje onečišćenja zraka, prikazane su mjerne postaje na kojima je kakvoća zraka u 2003. bila II. i III. kategorije. Pri kategorizaciji kakvoće zraka, kod usporedbe statističkih parametara koncentracija za "osjetljive" parametre maksimuma i 98. percentila uzet je u obzir broj odnosno udio prekoračenja odgovarajućih PV i GV. Ako je zabilježeno svega nekoliko prekoračenja PVM dnevnih ili satnih koncentracija smatra se da nije narušena I. kategorija kakvoće zraka. Pri ocjeni je razmatran i broj prekoračenja PV98 ili GV98 kako bi se utvrdila učestalost kratkotrajnih prekomjernog onečišćenja zraka i to bez obzira na broj ukupno prikupljenih podataka.

 

 

Tablica 15.: Mjerne postaje na kojima je registrirana II. i III. kategorija zrak i onečišćujuće tvari kao pokazatelji onečišćenja zraka, 2003.

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

 Na lokacijama mjernih postaja u Čandekovoj ul. i Mlaci zrak je II. kategorije zbog prekomjernog onečišćenja sumpornim dioksidom. Na ovim je mjernim mjestima najizraženiji utjecaj obližnjeg velikog industrijskog postrojenja "Maziva Rijeka". Na lokaciji mjerne postaje Mlaka, smještenoj neposredno uz rafineriju, tijekom cijele godine javljaju se visoke koncentracije sumpor dioksida stoga je i prosječna godišnja koncentracija značajno iznad PVSR.

Na lokaciji u Ul. F. la Guardija prekomjerno onečišćenje zraka dimom povezano je sa gustim prometom u središtu grada i blizinom dviju novoizgrađenih gradskih garaža.

 

Mjerenja klasičnim metodama i automatskim uređajima u neposrednoj blizini zgrade NZZJZ PZŽ (Krešimirova ul. 52 a) pokazuju da je na toj lokaciji II. kategorija kakvoće zraka za tipična onečišćenja iz prometa: dušikov dioksid, čestice (ULČ na klasičnoj i PM-10 na automatskoj postaji), te sadržaj benzo(a)piren u ULČ. Ova je mjerna lokacija smještena uz jednu od najopterećenijih riječkih prometnica. S obzirom na karakteristike emisije industrijskih izvora za očekivati je da rafinerija na Mlaki, također utječe na povećanu koncentraciju dušikova dioksida na ovoj mjernoj postaji, no utjecaj prometa je dominantniji.

 

Na lokaciji INA Inženjering zrak je II. kategorije zbog povremene pojave dnevnih koncentracija sumpornog dioksida većih od PVM, a na lokacijama Vrh Martinšćice i Krasica zbog česte pojave dnevnih koncentracija ozona većih od PV98 (110 μg/m3).

 

Iako mjerenja benzena na mjernim postajama u okolici rafinerije na Urinju pokrivaju samo pola godine, zbog česte pojave 8-satnih prosječnih koncentracija većih od GV98 (10 μg/m3) kakvoća zraka na ovom području je III. kategorije.

 

Zbog dužih razdoblja bez mjerenja benzena na urinjskim mjernim postajama za kategorizaciju kakvoće zraka ključan je podatak o broju prekoračenja dnevnih i satnih koncentracija vodikova sulfida relevantnih GV98 (5 μg/m3 za dnevne odn. 10 μg/m3 za satne koncentracije). Samo je na postaji INA Inženjering prikupljeno 60 % podataka što je dovoljno za usporedbu prosječne godišnje koncentracije sa GVSR (2 μg/m3). Na mjernim postajama INA Inženjering i Vrh Martinšćice zrak je III. kategorije prvenstveno zbog prekoračenja kratkotrajnih (dnevnih i satnih) graničnih vrijednosti vodikova sulfida.

 

Rezultati mjerenja kakvoće zraka u 2003. pokazuju da zrak u najvećem dijelu Županije ima visoku kakvoću, odnosno I. kategoriju.  Narušena kakvoća zraka, odnosno zrak II. kategorije registriran na području centra grada Rijeke, a III. kategorije u okruženju rafinerije na Urinju.  Onečišćenja zraka su posljedica lokalnih izvora. Na području centra grada Rijeke to su promet, rafinerija na Mlaki i "Luka" Rijeka, a na području Urinja "Rafinerija nafte Rijeka" i Termoelektrana.

 

8.1.2. Vode

 

Resursi

 

Prostor Primorsko-goranske županije je krško područje sa specifičnim načinom kretanja vode, jako razvijenom krškom erozijom i karakterističnim krškim pojavama te slabo razvijenom nadzemnom i bogatom podzemnom krškom hidrografijom. Stoga obiluje podzemnim vodama koje su glavni resursi vode za piće ovog kraja pa je i njihova zaštita od neprocjenjivog značaja.

 

Primorsko-goransko županija u hidrogeološkom smislu većim dijelom pripada Jadranskom, a manjim dijelom Crnomorskom slivu. Jadranskom slivu pripada Hrvatsko primorje i otoci, a Crnomorskom slivu najveći dio Gorskog kotara.

U Jadranskom slivu najveća istjecanja i zahvati vode za piće nalaze se u priobalju. Izvori u slivu grada Rijeke imaju ukupnu minimalnu izdašnost oko 2200 l/s, izvori liburnijskog zaleđa 20 do 30 l/s, te izvori u Novljanskoj Žrnovnici 320 l/s . Podzemne vode na otocima Krku (113 l/s) i Rabu (30 l/s) ograničenog su kapaciteta. Gorski kotar je također bogat podzemnim vodama. Izdašniji izvori su izvor Kupe, Čabranke i  Kupice. Izdašnost Kupice je preko 1400 l/s i samo se ovaj izvor od spomenuta tri koristi za vodoopskrbu. U Gorskom kotaru u vodoopskrbu su uključeni i mnogi manji izvori.

Na kršu ima malo površinskih voda i vodotoka. Od značajnijih u Gorskom kotaru je rijeka Kupa s većim pritokama Čabrankom, Kupicom i Dobrom, a u  Hrvatskom primorju jedini značajniji vodotok je Rječina, te manji Dubračina. Cijeli prostor Županije karakteriziraju mnogobrojni bujični tokovi.

 

U Gorskom kotaru je  formirano više akumulacija koje se koriste u hidroenergetskom sustavu Tribalj, ali i za potrebe  vodoopskrbe.  Na otoku Cresu nalazi se jezero Vrana, najznačajnija vodna pojava na jadranskim otocima, a i jednini resurs vode za piće za cresko-lošinjskog otočja.  Jezero kraj Njivica i akumulacija Ponikve na otoku Krku uključeni su u vodoopskrbni sustav ovog otoka. 

 

U tablicama 16. i 17. nalaze se podaci o površini jezera i duljini vodotoka na području Županije.

 

Tablica 16.: Jezera Primorsko-goranske županije

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

U vodoopskrbne sustave uključeno je 82 izvorišta različite minimalne izdašnosti (od 0 do 1500 l/s), a ukupna maksimalna mogućnost zahvaćanja kreće se oko 6 800 l/sec vode. Godišnje se na izvorištima zahvaća više od 50 mil. m3 vode. Potrošačima se isporuči oko 33 mil. m3, od čega se gotovo polovica isporučuje domaćinstvima.  Prema zbirnim podacima za Županiju, srednji računski gubitak iznosi 37 %, iako u nekim sustavima prelazi 60 %.

 

Premda je prosječna opskrbljenost stanovnika vodom za piće iz javnih sustava 93 %, a gospodarstva 100 %, stanje vodoopskrbe nije sasvim zadovoljavajuće budući da raspoloživa izvorišta nisu ravnomjerno rasprostranjena u odnosu na područja potrošnje. Također, nedovoljna povezanost sustava i veliki gubici u mreži predstavljaju zapreku sigurnoj i kvalitetnoj vodoopskrbi.

 

Vodoopskrbni sustav Rijeke je najvećeg kapaciteta u Županiji i podmiruje više od 70 % potrošnje, a povezan je sa sustavom Opatije i manjim dijelom Crikvenice (Novog Vinodolskog). Za vodoopskrbu crikveničko-vinodolskog područja koristi se izvor Žrnovnica koji ima najveće tehničke gubitke na području Županije.

 

Na području Čabra postoji nekoliko parcijalnih sustava s problemima u količini i kakvoći vode. Sustav Vrbovsko raspolaže s dovoljnim količinama vode, a kvaliteta vodoopskrbe će se postići dovršetkom izgradnje sustava Ribnjak te povezivanjem s regionalnim sustavom Gorskog kotara.

 

Praćenje kakvoće podzemnih i površinskih voda na području primorsko-goranskih slivova provodi se prema programu "Hrvatskih voda", a ispitivanja provodi Nastavni  zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

 

Kakvoća podzemnih voda

 

Podzemne vode na području Primorsko-goranske županije se razlikuju po svom osnovnom kemijskom sastavu. Vode svih većih i izdašnijih izvora u priobalju i Gorskom kotaru su optimalnog kemijskog sastava sa zdravstvenog i tehnološkog aspekta. Veća odstupanja prisutna su kod podzemnih voda na otocima Krku i Rabu i kod podzemnih voda lokalnih slivova u Gorskom kotaru. Podzemne vode otoka Krka i Raba vrlo su tvrde vode, neke pod utjecajem mora. 

 

Onečišćavanje voda je dinamički proces koji ovisi o  vrsti i veličini izvora onečišćavanja i njihovom smještaju u prostoru te o hidrološkim prilikama u slivu. Stoga se i kakvoća voda može mijenjati u kraćim vremenskim jedinicama, u danima ponekad i satima. Brzina promjene kakvoće podzemnih voda, za razliku od površinskih voda, je manje izražena. Međutim, na području Županije glavnina podzemnih voda nalazi se u krškim vodonosnicima kod kojih je za jakih kiša vrlo brz i neposredan kontakt između sliva i izvora te su tada i procesi onečišćavanja najbrži i najopasniji, a promjene kakvoće vode najizraženije.

 

Čistoća podzemnih voda na području županije varira od vrlo čistih voda, bez primjetnog negativnog utjecaja čovjeka, do voda na koje se zbog njihove ugroženosti više ne računa kao na resurse vode za piće.

Podzemne vode sliva glavnog grebena Učke, bunari u fliškim zonama na području Baške na otoku Krku i na području otoka Raba, te  izvor Mala Belica u Gorskom kotaru su vode visoke čistoće.

 

Vode mnogih izvora na području Hrvatskog primorja (izvor Rječine, izvori u Bakarskom zaljevu i uvali Novljanska Žrnovnica), te izvora Kupe u Gorskom kotaru imaju pretežni dio vremena sve karakteristike vrlo čistih podzemnih voda, ali se u nekim hidrološkim prilikama (jake kiše nakon sušnih razdoblja) javljaju bakteriološka onečišćenja.

 

Izvori sliva u gradu Rijeci: Zvir1 i bunari u Martinšćici, u Gorskom kotaru: izvor Čabranke, izvor Kupice, izvor Ličanke i Ribnjak su vode koje su u kemijskom pogledu dobre kakvoće, ali je konstantno prisutno mikrobiološko onečišćenje fekalnog porijekla koje dosiže visoke vrijednosti za jakih kiša. Stupanj onečišćenja ovih podzemnih voda iziskuje provođenje sustavne sanacije izvora zagađivanja u slivnom području. To je prvenstveno rješavanje odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda naselja i odlagališta otpada.

 

U vodi izvora Vela Fontana javlja se u određenim hidrološkim prilikama i godišnjim dobima (ljeto i jesen) povećana koncentracija mangana zbog utjecaja površinskih voda akumulacije Ponikve na podzemnu vodu. 

 

Vode izvora u zapadnom dijelu grada Rijeke su   kemijski onečišćene (izvor Mlaka je zagađen naftnim derivatima) i mikrobiološki jače zagađene. Na njih ipak treba računati, zbog njihove izdašnosti i prirodnih kemijskih značajki, kao na resurse vode za piće u izvanrednim okolnostima pa  njihovu sanaciju treba planirati makar u daljoj budućnosti.

 

Zagađenje stijena iznad bunara 4 izvorišta Zvir 2 naftnim derivatom je drastičan primjer dugotrajnih negativnih posljedica zagađenja podzemnih voda. Saniranje ovog izvora traje već punih 20 godina.

 

Općenito se može reći da je glavni uzrok narušene kakvoće podzemnih voda bakteriološka zagađenost. Najintenzivnija je za jakih kiša zbog ispiranja mikroorganizama s površine sliva i gornje nesaturirane zone krškog vodonosnika u kojem se za suha vremena sakuplja zagađenje, nastalo uglavnom ispuštanjem otpadnih voda naselja i procjednih voda odlagališta otpada. S druge strane može se zaključiti da su podzemne vode na području Županije u kemijskom pogledu vrlo dobre kakvoće.

 

U slivovima izvora izdvajaju se prostori koji su s aspekta ugroženosti podzemnih voda izuzetno osjetljivi i zahtijevaju posebnu brigu o njegovu korištenju, izgradnji u tom prostoru i mjerama zaštite koje treba provoditi. Tu spadaju neposredna zaleđa izvorišta, područja prihranjivanja izvora te područja podzemnih retencija vode koja su proglašena zonama sanitarne zaštite, odnosno vodoopskrbnim rezervatima sukladno predmetnoj regulativi.

 

Kakvoća vode jezera i akumulacija

 

Jezero Vrana na otoku Cresu ima poseban značaj kao jedini resurs pitke vode na otocima Cresu i Lošinju. Voda je  izvrsne kakvoće i bakteriološki je čista.

Jezero  kod Njivica na otoku  Krku predstavlja  malu nakupinu površinske i podzemne  vode. Veći dio jezera je plitka voda (1-2m dubine), dublji dio čini samo lijevak na sredini jezera (dubina 8-10m) iz kojeg se voda zahvaća za vodoopskrbu. Voda sadrži povećanu koncentraciju organskih tvari, amonijaka i željeza. Osobine vode naročito se pogoršavaju tijekom ljeta.

 

U uvali Ponikve na otoku Krku izgradnjom brane 1985.godine stvorena je stalna akumulacija u kojoj je nekad bilo jezero periodičnog karaktera. Vode akumulirane na površini prihranjuju podzemne vode zahvaćene za vodoopskrbu (galerijski zahvat Vela Fontana) pa o kakvoći površinske vode ovisi kakvoća podzemne vode. Tijekom hladnijeg razdoblja godine i za visokih voda, kada akumulacija ima protočni karakter, kakvoća vode je vrlo dobra. Nastupom toplijeg vremena, dolazi do naglog pogoršanja kakvoće uzrokovane bujnim razvojem fitoplanktona i vodene makro vegetacije. Najlošija kakvoća vode je krajem ljeta i u ranu jesen zbog razgradnje bujno razvijenog vodenog bilja. Voda postaje mutna, a bakteriološko onečišćenje fekalnog porijekla je stalno prisutno.

Akumulacije u Gorskom kotaru: Lokve, Bajer i  Lepenice, te Tribalj u Vinodolu dio su hidroenergetskog sustava Tribalj kojim se vode Crnomorskog sliva prebacuju u Jadranski sliv. Radom hidroenergetskog sustava dolazi i  do određenog miješanja voda ovih akumulacija.

 

Jezero Lokve,  potencijalni resurs vode za piće, je najveća i najdublja akumulacija u Gorskom kotaru (prosječna dubina 15 m, maksimalna 44 m). Ova karakteristika i uglavnom neurbanizirani, čisti sliv uzrok su dobre kakvoće vode. Voda jezera je dobrih fizikalnih osobina, a bakteriološko onečišćenje je nisko.

 

Zdravstvena ispravnost vode za piće

 

Kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za piće[25][25] provodi Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Zdravstvena ispravnost vode za piće prati se na izvorištima i u vodoopskrbnim sustavima Rijeke, Opatije, Crikvenice - Novog Vinodolskog, Krka, Cresa, Raba, Delnica, Vrbovskog i Čabra. Ispitivanjima se kontroliraju organoleptičke osobine (boja, mutež i miris), kemijske karakteristike i mikrobiološka opterećenja vode.     

 

Rezultati ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće u vodoopskrbnim sustavima na području Primorsko-goranske županije, za 2004. prikazani su u  tablici 18.


Tablica 18. Zdravstvena ispravnost prerađene vode za piće na području

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Rezultati ispitivanja pokazuju sljedeće:

  • Voda u vodovodu Opatije je bila najispravnija jer nije detektiran niti jedan neispravan uzorak.
  • Vodovodi Rijeke, Crikvenice, Novog Vinodolskog, Cresa, Lošinja, Raba i Delnica imali su ispod 10 % ili oko 10 % neispravnih uzoraka. Uzrok neispravnosti uglavnom je bio povišeni broj aerobnih bakterija koje nemaju zdravstvenog efekta te se može zaključiti da je zdravstvena ispravnost vode u ovim sustavima relativno dobra.
  • Vodovodi na otoku Krku, zbog specifičnosti sirovih voda, uglavnom pokazuju povećan broj neispravnih uzoraka zbog povišenih koncentracija nusprodukata kloriranja.
  • Najlošije stanje zdravstvene ispravnosti vode za piće je na području Vrbovskog i Čabra, a rezultati ispitivanja upućuju na fekalna zagađenja i to zbog neprovođenja dezinfekcije vode i lošeg sanitarno-tehničkog stanja vodoopskrbnih objekata.

 

Izvori onečišćenja podzemnih voda

 

Ugroženost onečišćenjem podzemnih voda u primorsko-goranskom i otočkom području posebno je izražena radi krške strukture terena slivnog područja. Vodopropusnost krške vodonosne sredine povećava mogućnost zagađivanja podzemnih voda koje se javlja kao posljedica urbanizacije prostora i raznih ljudskih djelatnosti u slivu.  Infiltracijom otpadnih voda i otpadnih tvari odlažu se štetni sastojci na nižim mjestima krškog podzemlja i ovisno o hidrološkim prilikama aktiviraju se, što dovodi do onečišćenja podzemnih voda i izvora.

 

Na području Gorskog kotara, naselja, bez izgrađene kanalizacije ili sa parcijalnim rješenjima odvodnje, glavni su izvori onečišćenja voda, što ima za posljedicu učestala prekomjerna bakteriološka zagađenja podzemnih voda. Sustavno rješavanje odvodnje sa pročišćavanjem otpadnih voda provodi se djelomično u mjestima  Delnice, Tršće, Crni Lug i Severin na Kupi.  Ostala naselja  imaju septičke i crne jame, kroz koje se otpadne vode infiltriraju u teren i kontinuirano ga onečišćuju.  Pojedini veći stambeni, ugostiteljski i poslovni objekti imaju izgrađene septičke taložnice s preljevima, a u nekim naseljima se otpadne vode ispuštaju putem parcijalno izgrađenih kolektora na površinu terena, u bujične vodotokove, vrtače ili izravno u ponore.

 

Naročito treba istaknuti problem zagađenja od naselja u vodozaštitnim zonama sa izgrađenim vodovodom, čime je povećana potrošnja vode, a time i količina otpadne vode, bez istovremeno izgrađene kanalizacije. 

 

Sa šireg područja Tršća, Gerova i Prezida vode  manjih izvora i kratkih vodotoka  gube se u ponorima i javljaju se na nižim kotama kao izvori Čabranke i Kupe. Zbog ovakvih veza, onečišćenja iz gravitirajućih naselja pojavljuju se  u  vodama Čabranke i Kupe, vodotoka koji duž cijelog svog toka predstavljaju zonu istjecanja iz krškog podzemlja. Uz otpadne vode naselja problem predstavlja i pražnjenje sadržaja iz septičkih  jama i taložnica.  Ono se vrši djelomično putem komunalne službe, ali je mjesto konačnog zbrinjavanja problematično, jer na području Gorskog kotara nema odgovarajućeg rješenja za prihvat  ovakvog sadržaja.

 

Povoljna je okolnost za zaštitu voda što u slivovima Gorskog kotara nema većih industrijskih zagađivača. Tvornica Drvenjača u Fužinama je jedini značajniji zagađivač. Djelomično pročišćena tehnološka voda Drvenjače, ispušta se u lagune u starom koritu rijeke Ličanke i dalje u ponornu zonu Potkoša i Potkobiljaka u Lič polju iz koje je dokazana podzemna veza sa izvorima u priobalju. 

Na cijelom području Gorskog kotara razmješteno je niz malih industrijsko - zanatskih pogona: servisnih radionica, pilana, proizvodnje namještaja, farmi, klaonica i sl. koji nemaju odgovarajuće zbrinjavanje otpadnih voda. Oni svojim položajem, vrstom zagađenja i neriješenom odvodnjom predstavljaju potencijalnu opasnost za zagađenje podzemnih voda, pogotovo što je pretežni dio slivnog područja zahvaćen zonama sanitarne zaštite izvorišta. Zanatski i industrijski pogoni za obradu drva (pilane i finalna proizvodnja) predstavljaju opasnost u slučaju korištenja organskih otapala i boja u lakirnicama.

 

Jadranski naftovod također predstavlja ozbiljan potencijalni izvor voda za piće jer prolazi područjem zona sanitarne zaštite riječkih, izvorišta Novljanske Žrnovnice i delničkih izvorišta. U slučaju havarije naftovoda na području Lič polja i polja Vrata-Belo selo ugrožene su i vode cijelog sustava HE Tribalj.

 

Odlagališta komunalnog otpada predstavljaju veliki problem zbog mnogobrojnosti i raspršenosti, a najčešće su smještena u  vrtačama i jamama, jarugama i bujicama koje u pravilu imaju neposredan utjecaj na izvore voda.

Sve prometnice koje prolaze kroz vodozaštitne zone predstavljaju potencijalni izvor zagađivanja voda. Većina izgrađenih prometnica, uključujući i dijelove koji prolaze kroz zone sanitarne zaštite izvorišta nemaju izgrađen sustav odvodnje oborinskih voda. Treba napomenuti da je na svim dionicama nove autoceste Rijeka-Zagreb izveden zatvoreni sustav odvodnje oborinskih  voda.

Mogući incidenti u slučaju havarije vozila, predstavljaju potencijalne izvore zagađenja koji mogu poprimiti široke razmjere, a u najgorim slučajevima dovesti do trajnog napuštanja izvorišta za korištenje za vodoopskrbu.

 

Riječko urbanizirano područje od Škurinja do Vežice gdje se svi problemi zagađivanja s površine terena posredno ili neposredno prenose na vode, spada među osnovne nosioce onečišćenja u slivu izvora u Rijeci. Dio izgrađene kanalizacije ovog dijela grada je u lošem stanju. Tu su i brojna spremišta goriva, te gusta mreža gradskih prometnica sa kojih oborinske vode završavaju u podzemlju. Intenzivna raspucanost i okršenost podzemlja omogućava da se sve vode koje se infiltriraju na višim dijelovima  sliva ove urbanizirane zone  pojave na izvoru Zvir i na bunarima u Martinšćici.

 

Prigradska naselja na Grobinštini (Grobnik, Dražice, Potkilavac i Jelenje) i  naselja najbližeg zaleđa grada Rijeke (Draga, Pašac, Svilno, Orehovica), u kojima prevladava stambena izgradnje, bez industrije i druge značajne djelatnosti, izravno ugrožavaju kvalitetu voda riječkih vodocrpilišta, zbog neriješene odvodnje otpadnih voda. Naročito postoji opasnost od svih zagađenja koja se javljaju na području Grobničkog polja s kojeg je skinut pokrovni sloj nekontroliranim vađenjem šljunka, jer je to retencijski prostor podzemnih voda.  Zaštitni sloj odnosno prirodni filtar skinut je do te mjere da su otvorene kaverne kroz koje je omogućen brzi dotok zagađenja na izvore vode.

 

U vodozaštitnom području Bakarskih izvora (II-III zona) smještena je industrijska zona Kukuljanovo koja zauzima prostor od Sv. Kuzma do Kukuljanova i Cernika koja krije potencijalnu opasnost njihovog zagađenja. U zoni je postepeno građena raznovrsna industrija s velikim skladištima i servisima. Od početka se znalo za osjetljivost ovog područja, te su u svim industrijskim objektima provedene vrlo stroge mjere zaštite. Za cijelu zonu izgrađen je zajednički odvodni sustav sa privremenim središnjim uređajem za prošišćavanje i ispustom putem upojnog  bunara u tunelu prema Kostreni i kolektor oborinske vode u Bakarski zaljev.

 

Nadomak grada Rijeke nalazi se odlagalište opasnog tekućeg otpada tzv. “crna jama” Sovjak. Ponikva Sovjak se koristila za deponiranje tekućeg otpada do 1986. godine i procijenjeno je da je u nju odloženo oko 260 000 m3 otpada. Ukoliko se jama ne sanira postoji bojazan da će doći do procjeđivanja sadržaja u podzemlje koje  može izazvati zagađenje vode izvora u zapadnom dijelu grada.

U ostalom priobalnom području treba naglasiti problem dionice Jadranske magistrale koja prolazi kroz neposredno zaleđe glavnog vodozahvata crikveničkog područja - Novljanske Žrnovnice.

Otoci Krk, Rab i Cres-Lošinj imaju vlastite izvore vode za piće koje ugrožavaju lokalna onečišćenja iz slivova, naročito s glavnih otočkih prometnica, te ekstenzivna poljoprivreda i stočarstvo.

Jezeru Vrana na otoku Cresu, kao strateškom vodnom resursu, jedina, ali velika, opasnost prijeti od incidentnih zagađenja s prometnice Cres-Lošinj. Godišnje se tom prometnicom cisternama preveze 6000-7000 m3 naftnih derivata za potrebe otoka Cresa i Lošinja.

 

Zaštita izvorišta vode za piće

 

U skladu sa Zakonom o vodama zaštita izvorišta koja se koriste ili su rezervirana kao potencijalna izvorišta za vodoopskrbu na području Županije provodi se na temelju mjera propisanih odlukama o vodozaštiti. Na snazi je sedam odluka – za riječko i crikveničko-vinodolsko područje, područje Liburnije, Gorskog kotara, otoka Raba, Krka, i Cresa.  Odluke su donesene nakon provedenih hidrogeoloških istraživanja, a sadrže definirane zone sanitarne zaštite izvorišta i mjere zaštite od onečišćenja i namjernog ili slučajnog zagađenja te drugih utjecaja koji mogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost voda izvorišta ili na njihovu izdašnost. Za utvrđene zone sanitarne zaštite određene su mjere pasivne i aktivne zaštite. Pasivnu zaštitu čine mjere zabrane građenja i smještaja pojedinih građevina i mjere zabrane određenih djelatnosti unutar zona zaštite, a aktivnu zaštitu čine mjere za poboljšanje stanja u slivnim područjima izvorišta.

 

Važno je napomenuti da su zone sanitarne zaštite izvorišta i mjere određene odlukama o vodozaštiti za izvorišta koja se koriste ili su rezervirana kao potencijalna izvorišta za vodoopskrbu na području Županije uvrštene u prostorne planove, pa je prostorno planiranje, osobito kroz kontrolu građenja na zaštićenim područjima odigralo važnu ulogu u sprječavanju daljnje degradacije i očuvanju izvorišta.         

 

Temeljem novog Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN br. 55/02) važeće odluke o vodozaštiti, treba do 2007. godine uskladiti sa odredbama ovog Pravilnika. 

8.1.3. More, otoci i obalno područje

 

More, otoci i obalno područje Županije predstavljaju iznimno vrijedan prirodni resurs na kojem počiva niz gospodarskih aktivnosti. More zauzima 55% površine Primorsko-goranske županije, obuhvaćajući pretežiti dio Kvarnerskog zaljeva, podijeljenog na  Velebitski i Vinodolski kanal, Riječki zaljev, Kvarnerić i Kvarner. Pripadajuća obalna dionica seže od Brseča do Klenovice te obuhvaća otoke: Cres, Lošinj, Unije, Susak, Krk i Rab. Osobitosti obalnog područja Županije proizlaze iz prirodne strukture i dinamike ekosustava te ljudskih aktivnosti, kao i njihova uzajamnog djelovanja. Stanje morskog okoliša Županije određuje mehanizam izmjene vodnih masa u središnjem i sjevernom Jadranu i antropogeni utjecaji.

U nastavku je izložena problematika zaštite okoliša mora, otoka i priobalja u tri potpoglavlja od kojih se u prvome obrađuje stanje mora kao elementa okoliša (uzroci onečišćenja, ugrožene zone, oblici praćenja stanja kakvoće mora i njihovi rezultati); u drugome je izložena problematika zaštite okoliša otoka, kao specifičnih zatvorenih ekosustava, a u trećemu priobalja koje se u razlikuje u odnosu na otoke  svojim posebnim obilježjima.

 

8.1.3.1. More

 

Uzrok onečišćenja priobalnog mora su prvenstveno neadekvatni sustavi odvodnje i ispuštanja komunalnih otpadnih voda na većem dijelu Županije (primjerice Volosko, Opatija, Rijeka, Selce, Kraljevica, Punat, Krk, Mali Lošinj te mnoga manja naselja u priobalju). S obzirom na turizam, sva veća mjesta na otocima imaju dobrim dijelom izgrađenu kanalizacijsku mrežu sa središnjim ispustom, a dislocirani turistički sadržaji izgradili su zasebne središnje taložnice.

Najznačajniji izvor onečišćenja morskog okoliša, osim sanitarnih otpadnih voda, jesu industrijska postrojenja smještena na obalnom području među kojima su najznačajniji: rafinerije nafte u Rijeci i Kostreni; brodograđevna industrija u Rijeci i Kostreni, te manja brodogradilišta na Krku, Cresu, Lošinju i Rabu; petrokemijska industrija u Omišlju na otoku Krku i termoelektrana u Kostreni. Otpadne vode navedenih industrija i onečišćenje podzemlja ugljikovodicima na području rafinerije samo su neki od aspekata utjecaja na okoliš. Značajan onečišćivač okoliša je i pomorski promet sa sustavom luka i marina[26][26] na području cijele Županije, pri čemu treba naglasiti i potencijalnu opasnost u slučaju izvanrednog i/ili iznenadnog događaja i mogućnost onečišćenja mora opasnim i/ili štetnim tvarima, balastnim i kaljužnim vodama, otpadom i dr.[27][27]  U tome smislu treba istaknuti aktualni postupak procjene utjecaja na okoliš projekta Družba Adria, koji predviđa značajno povećanje prometa tankera, a samim time raste i opasnost od mogućih akcidenata. Kao jedan od najvećih utjecaja na okoliš ovoga projekta ističe se problematika balastnih voda.[28][28] Postupanje u slučajevima iznenadnog onečišćenja mora regulirano je posebnim državnim i županijskim planovima intervencija, što je obrađeno u posebnom poglavlju.

Ugroženim zonama mogu se smatrati zatvoreni morski zaljevi (primjerice Uvala Klimno, Puntarska draga i dr.) i luke, a posebno sjeveroistočna obala Riječkog zaljeva koju karakterizira izrazita koncentracija industrijskih pogona i urbanih aglomeracija.

 

Na području Hrvatskog primorja obavlja se sustavno ispitivanje sanitarne kakvoće obalnog mora i niz povremenih istraživanja mora u posebne svrhe kao što je utvrđivanje ekološkog stanja mora radi određivanja optimalnog položaja podmorskih ispusta, utvrđivanja prijemne moći mora u zaljevima, podataka za prihvatljiv smještaj nautičko-turističkih kompleksa i sl.

 

Praćenje donosa onečišćenja s kopna u more provodi se od 1994. godine na temelju Programa praćenja onečišćenja Jadrana s kopna – LBA program[29][29]. Na temelju provedbe ovoga Programa, utvrđeno je da 50 % ukupnog unosa organskih tvari, ukupnog dušika i ukupnog fosfora u akvatorij Kvarnerskog zaljeva dospijeva iz središnjeg ispusta otpadnih voda kanalizacijskog sustava Rijeke na Delti. Kakvoća vode na ušću Rječine u more zadovoljava propisanoj 3. vrsti voda prema Uredbi o klasifikaciji voda (NN br. 77/98)[30][30], a pozitivna je i činjenica da su koncentracije ispitivanih opasnih i/ili štetnih tvari (fenola, organokloriranih pesticida, PCB, teški metali) u komunalnim otpadnim vodama niske, iako kanalizacijska mreža predstavlja mješoviti sustav odvodnje. LBA programom je potvrđeno da su rafinerije nafte Mlaka i Urinj najveći izvor zagađenja mora ugljikovodicima unatoč visokog stupnja pročišćavanja na vlastitim uređajima za pročišćavanje.

 

U skladu s Uredbom o klasifikaciji voda, obalno more na području Županije kategorizirano je na sljedeći način:

  • Zaljev Soline (Klimno) na Krku u 1. kategoriju,
  • Riječka luka od Kantride do krajnjeg lukobrana i na jugoistočnom dijelu luke u 3. kategoriju,
  • Riječka luka u 4. kategoriju,
  • Sve ostalo obalno more u 2. kategoriju.

 

Ispitivanje kakvoće mora na morskim plažama Primorsko-goranske županije obavlja Zdravstveno ekološki odjel, Odsjek za kontrolu voda Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije Rijeka. Ispitivanja se obavljaju u skladu s Uredbom o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN br. 33/96) deset puta u razdoblju od 01.svibnja do 30.rujna.[31][31] Rezultati ispitivanja kakvoće mora dostavljaju se Uredu državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službi za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, a javnosti su dostupni i na internetskim stranicama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Rijeka (www.zzjzpgz.hr/more/indexh.htm). Analize provedene u 2002. i 2003. godini prikazane su na slikama 4. i 5., a rezultati analiza ukazuju da je more na većini plaža čisto. More nepodobno za kupanje je na gušće urbaniziranom području zbog neodgovarajućih sustava skupljanja, pročišćavanja i ispuštanja otpadnih voda naselja. Najlošija je kakvoća mora na području grada Rijeke, odnosno rekreacijske zone Kantride gdje su česte mjere zabrane kupanja. Također, ograničena lokalna onečišćenja mora prisutna su na čitavom crikveničko-vinodolskom području i na sjevernom dijelu otoka Krka. More na morskim plažama otoka karakterizira visoka kakvoća što je bitan čimbenik kvalitete života te razvoja turizma kao prevladavajuće gospodarske grane.

 

Potrebno je posebno istaknuti ispitivanje mora; genotoksičnog djelovanja otpadnih voda na morske organizme i biomonitoring in situ eksponiranih morskih organizama koji provodi Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, u sklopu praćenja cjelovitog utjecaja na okoliš petrokemijske industrije u Omišlju.[32][32] Tijekom 2003. godine nije utvrđen  utjecaj ispuštanja otpadnih voda na pH vrijednost, temperaturu i koncentraciju klorida u morskoj vodi u okolici ispusta i u Uvali Sepen. Ni u jednom navratu nije dokazana prisutnost lakohlapljivih kloriranih ugljikovodika u moru na sve tri ispitivane lokacije. Ispitivanje teških metala u sedimentu Uvale Sepen nije ukazalo na povećano opterećenje sedimenta olovom, kadmijem i živom. Testovi ukazuju na nepromijenjenost nazočnosti kvantitete genotoksičnih čimbenika i njihovih potencijalnih učinaka na ribe ulovljene u području ispusta otpadnih voda u Uvali Sepen. Pregledom po 200 metara podmorskog transekta u akvatoriju Uvale Sepen i rta Knez utvrđeno je da životne zajednice pokazuju približno stalan florističko-faunistički sastav, pri čemu se primjećuje da su s godinama negativni utjecaji na životne zajednice u obalnom dijelu Uvale Sepen manji.[33][33]

 

8.1.3.2. Otoci

 

Otočni dio Primorsko-goranske županije obuhvaća gradove: Cres, Krk, Mali Lošinj i Rab te općine: Baška, Dobrinj, Malinska, Omišalj, Punat i Vrbnik. Otočni dio Županije ističe se razvijenim turizmom i ugostiteljskom djelatnošću, te djelomično poljoprivredom i ribarstvom.

Problematika zaštite okoliša otoka je iznimno značajna jer otoci, kao relativno izolirane cjeline, predstavljaju  - može se reći, gotovo zasebne eko-sustave.

Upravo je pri kraju izrada Programa održivog razvitka otoka za četiri otočne skupine Primorsko-goranske županije – Rab, Krk, Cres i Lošinj s pripadajućim manjim otocima. Program se izrađuje na temelju Zakona o otocima, prema metodologiji koja je propisana posebnom Uredbom Vlade RH. Program se izrađuje u tri faze: u prvoj se izrađuje ocjena stanja i SWOT analiza; u drugoj se utvrđuju razvojna opredjeljenja i ciljevi uz organizaciju radionica na otocima u koje su uključeni predstavnici jedinica lokalne samouprave i svih zainteresiranih subjekata, a u trećoj fazi će se u suradnji s Ministarstvom definirati provedbeni poslovi i zadaci uz određivanje nositelja njihove provedbe. U sklopu Programa s posebnom pažnjom obrađena je problematika zaštite okoliša i onečišćenja, te prirodni sustavi i prirodna baština.[34][34]

Stanje pojedinih sastavnica okoliša može se ocijeniti zadovoljavajućim - kakvoća zraka je na svim otocima prve kategorije, more na morskim plažama na kojima se vrše ispitivanja je podobno za kupanje ili vrlo čisto, zdravstvena ispravnost vode uglavnom zadovoljavajuća. Postupanje s otpadom se još, unatoč mnogim pozitivnim pomacima na tom području zabilježenim u proteklih desetak godina, ne može smatrati u cijelosti zadovoljavajućim.  

 

 

 

 

Ugroženi dijelovi okoliša na otocima su:

  • službena odlagališta otpada, kao i  neuređena odlagališta i otpadom onečišćeno tlo[35][35];
  • prostori nasipavanja mora (materijalom iz iskopa i otpadnim građevnim materijalom);
  • podzemne vode i more (uslijed ispuštanja otpadnih voda iz sustava javne odvodnje i gospodarskih subjekata, te od ispuštanja otpadnih voda naselja bez izgrađenih kanalizacijskih sustava);
  • površine za istraživanje i iskorištavanje mineralnih sirovina;
  • zone intenzivnog gospodarskog i inog korištenja koja utječu na okoliš (industrijski pogoni, brodogradilišta, luke i marine, zone intenzivnog korištenja u poljoprivrednoj proizvodnji).

Prirodna baština otoka je bogata i raznolika. Brojni su dijelovi prirode zaštićeni, a još ih je više predloženo za zaštitu.[36][36] Međutim, prirodi prijete raznovrsni negativni utjecaji i degradacija koje su posljedicom brojnih aktivnosti čovjeka. Devastacija nekih predjela osobito je izražena posljednjih desetljeća, što ukazuje na činjenicu da lokalno stanovništvo nije dovoljno osviješteno kada se radi o nekim izrazitim prirodnim vrijednostima kao što su rijetki tipovi staništa, ljepota prirodnih predjela i dr.  

 

Povodom nedavnog slučaja trovanja bjeloglavih supova na Rabu (kada je stradao najmanje 21 primjerak ove zakonom zaštićene vrste), potrebno je posebno istaknuti potrebu rješavanja uzroka ovog događaja, a to je problem alohtone divljači na otocima, koja ugrožava tradicijski način uzgoja ovaca i posredno zaštićene vrste.   

 

Posebne vrijednosti prirode štite se na poseban način i kroz prostorne planove – prvenstveno Prostornim planom primorsko-goranske županije, prostornim planovima gradova/općina i prostornim planovima područja posebnih obilježja. Tako je radi zaštite prirodnih vrijednosti sjevernoga dijela otoka Cresa donesen Prostorni plan područja posebnih obilježja Tramuntana.

 

8.1.3.3. Obalno područje

 

Priobalni dio Primorsko-goranske županije obuhvaća gradove: Bakar, Crikvenica, Kastav, Kraljevica, Novi Vinodolski, Opatija i Rijeka te općine: Čavle, Jelenje, Klana, Kostrena, Lovran, Matulji, Mošćenička Draga i Vinodolska. Priobalje je prometno i industrijsko središte koje se proteže polukružno uz Riječki zaljev i Vinodolski kanal, između planine Učke na zapadu i rubnih planina Gorskog kotara na sjeveru i sjeveroistoku.

 

Gospodarski razvoj bio je osobito intenzivan sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada se na širem riječkom području koncentrira snažna industrija i čime ovo područje postaje jedan od industrijski najrazvijenijih centara u Hrvatskoj. Istodobno se na opatijskom i crikveničkom području snažno razvija turizam, čiji kapaciteti zauzimaju preostale dijelove obale. Rezultat procesa urbanizacije i litoralizacije na kvarnerskom području, a osobito na području Riječkog zaljeva je zaposjednutost velikog dijela obale gospodarskim – industrijskim i turističkim sadržajima te stambenom izgradnjom, uz promet i infrastrukturu. Potrebno je posebno istaknuti da se radi o području iznimnih prirodnih i krajobraznih ljepota i vrijednosti, koje su uz graditeljsko naslijeđe osnovni resursi u turističkoj valorizaciji ovoga prostora, drugoga po ostvarenom turističkom prometu u Republici Hrvatskoj.

 

Opisani način korištenja prostora izazvao je konflikte u prostoru i probleme u okolišu, koje je sagledavala i nastojala ponuditi rješenja najprije djelatnost prostornog planiranja, a kasnije i zaštite okoliša.[37][37]

 

Utjecaji na okoliš naselja i gospodarskih subjekata koncentriranih u priobalnom području opisani su u poglavljima Otpad, Buka, Pritisci na okoliš iz sektora energetika, promet, industrija i turizam, a kakvoća pojedinih sastavnica okoliša (zrak, vode, tlo i dr.) u poglavljima koja  ove teme posebno obrađuju.

 

S obzirom da je u proteklom desetljeću došlo do posebnog pritiska na obalno područje i otoke pojavom tzv. «apartmanizacije i betonizacije», potrebno je posebno istaknuti da je, radi zaštite obalnog područja, 2004. godine donesena Uredba o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora (NN br. 128/04)[38][38] za zaštićeno obalno područje mora koje obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u  širini 300 m od obalne crte.  Predmetna je Uredba, osim ograničavanja gradnje u neizgrađenom dijelu postojećih građevinskih  područja i izdvojenih građevinskih  područja, donijela i zabranu planiranja i gradnje u obalnom području građevina za iskorištavanje snage vjetra za električnu energiju; istraživanje i iskorištavanje mineralnih sirovina; skladištenje, obradu i odlaganje otpada i druge mjere. Sa odredbama Uredbe moraju se uskladiti prostorni planovi svih razina.

Cilj je Uredbe očuvati prirodne, kulturne, povijesne i tradicijske vrijednosti krajolika, prirodne plaže[39][39], autohtonu vegetaciju i šume i dr.

 

 

8.1.4. Tlo

 

Zemljište u širem, a tlo u užem smislu, predstavlja neobnovljivo prirodno dobro koje treba štititi i racionalno koristiti. Razumljivi su razlozi zbog kojih se danas zaštita tla na stanoviti način smatra standardnim odnosom u kojemu se zrcali stupanj razvijenosti  društvene zajednice.

 

U skladu s tim, temeljna je zadaća ovog dokumenta procijeniti raspoložive zemljišne potencijale, utvrditi pritiske od dosadašnjeg načina korištenja, procijeniti, s obzirom na raspoložive podatke,  razinu onečišćenja i oštećenja tla i definirati ugrožena područja, te predložiti ciljeve zaštite i održivog gospodarenja zemljištem.

 

Pedološka istraživanja i inventarizacija  tala je provedena za potrebe izrade Prostornog plana Primorsko-goranske županije i vrednovanja zemljišta namijenjenih poljoprivrednoj proizvodnji. Statističkim pokazateljima o načinu korištenja zemljišta prate se podaci o strukturi zemljišta. Trajno praćenje onečišćenja i oštećenja zemljišta na području Županije nije organizirano. Procjena onečišćenja i oštećenja zemljišta iz Izvješća o stanju okoliša Primorsko-goranske županije je temeljena na rezultatima istraživanja provedenim na određenim lokalitetima i u okviru međusobno neovisnih projekata. 

 

Od ukupne kopnene površine Županije poljoprivredno zemljište zauzima 39,6 %, šumsko 52,8 % i neplodno zemljište 7,6 %. Ukupna površina poljoprivrednih tala (oranice, vrtovi, voćnjaci, maslinici, vinogradi, livade i pašnjaci) iznosi 141 989 ha[40][40], a obradiva tla zauzimaju  14 499 ha ili svega 4,0 % ukupne površine.

Najvrjednije poljoprivredne površine nalaze se na području Vinodolske doline, Bašćanske doline, Vrbničkog polja, Mrkopaljskog polja, Stare Sušice, Ravne Gore, Crnog Luga, Gerova, Begova Razdolja, Grobničkog polja, Bribira, Pokupske doline i Vrbovske doline. Uz navedene lokalitete, vrijedna poljoprivredna tla nalaze se u zaleđu Opatije i Lovrana, Bakarca i dijela Vinodola, zatim na podnožju Ćićarije, na području Grobinštine, Gomanca, Lividrage, Ličkog polja, Severina, Lukovdola, Gomirja, kod Delnica; na Krku - na području Šila, oko Vrbnika, grada Krka, Dobrinja, u okolici Malinske, na dijelu Omišaljskog polja, Šotoventa; na Rabu oko Barbata i Lopara; na Cresu u okruženju Creskog zaljeva, iznad Nerezina, te najužem dijelu otoka Lošinja, na Susku i Iloviku.

 

Podaci o strukturi poljoprivrednog zemljišta u Županiji pokazuju stalni trend smanjenja poljoprivrednih površina. Tako npr. u periodu od 1997. do 2001. prosječni trend gubitka poljoprivrednih površina iznosi 116,5 ha godišnje. S druge strane, evidentan je trend porasta šumskog i neplodnog zemljišta. Najveće se površine poljoprivrednog zemljišta gube prenamjenom u urbane zone za gradnju naselja, industrijskih, energetskih, vodno-gospodarskih i infrastrukturnih  građevina. Promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta doprinosi i napuštanje poljoprivredne proizvodnje. Danas se intenzivno odrađuju jedino veće poljoprivredne površine koje se nalaze na području Vinodolske doline, Bašćanske doline,  Vrbničkog polja i otoka Raba, te manje površine smještene uz okućnice.   

 

Ocjena stanja onečišćenja tala teškim metalima i zakiseljavanjem temelji se na istraživanjima provedenim na području grada Rijeke (Mlaka, Donja Vežica), Urinja (u okruženju rafinerije), Bakra (u okruženju bivše koksare), Bakarca, Omišlja (u okolici petrokemijske industrije), Delnica, Krasice, Mošćenica i Nacionalnog parka Risnjak. Iako su provedena na malom broju uzoraka zbog čega se mogu prihvatiti tek preliminarno, ukazuju na opterećenje pojedinih lokacija teškim metalima. Izmjerene vrijednosti ukazuju na prisutnost olova na području centra Rijeke i Urinja što se vezuje uz promet i rafinerije kao glavne izvore onečišćenja. Povišene koncentracije nikla i cinka su registrirane u Bakru uz prostor bivše koksare, a povišene koncentracije ostalih ispitivanih metala su izmjerene uz industrijske zone, u centru grada Rijeke i uz prometnice.   

 

Sustavno praćenje procesa erozije na prostoru Županije nije organizirano, a rezultati ranijih istraživanja nisu sistematizirani. Oštećenje tla erozijom je izraženo uz riječne i jače bujične tokove, na strmim padinama, na koluvijalnim nanosima i pjeskovitim tlima, te na mjestima kontakta karbonatnih stijena i fliša. Pojave erozije su najizraženije na padinama Vinodolske i Draške doline, Slanog potoka, uz Dubračinu, te na  otocima Susku, Unijama i Srakanama.    

 

Površinska eksploatacija mineralnih sirovina rezultira trajnim gubitkom tla, a napušteni lokaliteti se ne saniraju. Na prostoru županije postoje 123 otvorena površinska kopa mineralnih sirovina[41][41]. Brojnošću su naviše zastupljeni kamenolomi. Ukupno je otvorenih 71, od čega je 25 aktivnih, na 45 se vrši povremena eksploatacija, a za 18 su izdane koncesije za eksploataciju. Najveće napuštene šljunčare se nalaze na području Grobničkog polja i Gumanca, a kako su smještene na vodozaštitnom području, zbog uklonjenog površinskog sloja tla i šljunka predstavljaju stalan potencijali izvor onečišćenja izvorišta vode za piće. 

 

Onečišćenje tla i podzemlja naftom, naftnim derivatima i katranom je prisutno na području Urinja i Mlake i to unutar industrijskih zona koje zauzimaju rafinerije, te na području bivše koksare u Bakru. Onečišćenje ugljikovodicima podzemlja rafinerije na Urinju je otkriveno sredinom 1993., nakon procjeđivanja ugljikovodika u more. Uzrokovano je dugogodišnjim procjeđivanjem sadržaja rezervoara i dotrajalog i oštećenog kanalizacijskog sustava. Detaljnim istraživanjima, a na temelju procjene veličine onečišćenog prostora, dubine sloja ugljikovodika u podzemlju i poroznosti stijenske mase utvrđeno je da je ukupna količina ugljikovodika nakupljena u podzemlju iznosila 14 000 – 20 000 m3.  Crpljenjem ugljikovodika i postavljanjem barijera i brana onečišćenje se drži pod kontrolom i sprječava se istjecanje ugljikovodika u more, ali je i dalje prisutno istjecanje u vodi topivih opasnih tvari (sulfida, aromatskih ugljikovodika, fenola, merkaptana) u podzemne vode. S obzirom na onečišćenje podzemlja, slična situacija je i u rafineriji na Mlaki. Nasuti teren industrijske zone koja je također smještena uz more je natopljen težim frakcijama ugljikovodika kao posljedica procjeđivanja sadržaja rezervoara i instalacija, ali i razaranja rafinerije tijekom drugog svjetskog rata. Veličina onečišćenog prostora i razina onečišćenja tla i podzemlja na području bivše koksare u Bakru je definirana istraživanjima[42][42] provedenom u periodu od 2001. do 2003. Utvrđeno je da veličina onečišćenog prostora iznosi 7 000 m2, te da onečišćenje u podzemlju dopire do dubine od 7,78 m.      

 

Lokaliteti s tlom onečišćenim odloženim otpadom su brojni. Na području županije se nalazi deset odlagališta komunalnog otpada koja zauzimaju ukupnu površinu od 354 ha. Pored toga registrirano je i 172 lokaliteta otpadom onečišćenog tla i neuređenih  odlagalištima[43][43]. Dinamika njihove sanacije je određena Planom sanacije otpadom onečišćenog tla i neuređenih odlagališta na području Primorsko-goranske županije (SN br.34/04).  

 

Temeljem raspoloživih podataka o onečišćenju i oštećenju zemljišta može se prihvatiti generalna ocjena da su poljoprivredna i šumska tla Županije dobro očuvana. Poljoprivredna zemljišta smještena izvan utjecaja velikih izvora onečišćenja zraka i gradskih središta nisu onečišćena i pogodna su za proizvodnju zdrave hrane, a šumska su zemljišta zadržala svoj proizvodni potencijal.

 

S obzirom na onečišćenje i oštećenje tala, ugrožena područja u Županiji su sljedeća:

  • okruženja  i prostor rafinerija na Urinju i Mlaki,
  • okruženje i prostor bivše koksare u Bakru,
  • centar grada Rijeke,
  • napuštene šljunčare (Dubina i Kikovica na Grobničkom polju, Gumance u Klani) i nesanirani kamenolomi,
  • zone izložene eroziji (najznačajnije na otoku Susku, klizište Slani potok i područja uz riječne i veće bujične tokove) i
  • zone intenzivnog poljoprivrednog korištenja (poljoprivredne površine Vinodolske doline, Bašćanske doline, Vrbničkog polja i otoka Raba).

8.1.5. Šume i ostala vegetacija

 

8.1.5.1. Šume

 

Šumski svijet Primorsko-goranske županije vrlo je bogat, raščlanjen i odlikuje se znatnim i vrlo uočljivim kontrastima. Sastoji se od razmjerno velikog broja šumskih zajednica koje se međusobno razlikuju izgledom, ali i gospodarskim i drugim značajkama te daju svojevrsno obilježje cijelom krajobrazu kojeg pokrivaju. Kontrastima se najviše izdvajaju otočno i priobalno područje (eumediteran i submediteran) sa svojim uglavnom oskudnim termofilnim šikarama i panjačama, nasuprot kontinentalnom goranskom području (dinarsko područje) s uglavnom očuvanim i sklopljenim bujnim šumama sjemenjačama u čijem se sastavu isprepliću listače i četinjače. Ovakva raspodjela šuma velikim je dijelom rezultat  antropogenih aktivnosti kroz dugu povijest gospodarenja krajobrazima. Upravo je po bogatstvu šuma prepoznatljivo goransko područje te Učka i Ćićarija, dok se priobalni dijelovi i otoci odlikuju većom ogoljenošću, degradiranim šikarama i kamenjarama, što je rezultat prekomjerne paše, požara i posljedične erozije tla. Međutim, neki dijelovi kvarnerskih otoka, koji su inače poznati po jačoj obešumljenosti, ne oskudijevaju lijepim šumskim kompleksima, kao što je znamenita šuma Dundo i šumoviti poluotok Kalifront na otoku Rabu, područje Tramontane i Punte Križa na otoku Cresu ili Dubašnica na otoku Krku. Na cijelom teritoriju županije vrlo je izražena horizontalna i vertikalna zonacija šumske vegetacije što u najvećoj mjeri doprinosi raznolikosti te biološkoj i krajobraznoj vrijednosti.

 

U mediteranskoj regiji najvažnije su vazdazelene šume hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis) kojima je obrastao topliji dio kvarnerskih otoka (eumediteran), kao i listopadne šume submediteranske zone (hladniji dio kvarnerskih otoka i priobalje) u kojima dominiraju šume hrasta medunca i bijelog graba (Querco-Carpinetum orientalis). Mediteransko-montani pojas (epimediteranska zona) označavaju šume hrasta medunca i crnoga graba (Ostryo-Quercetum pubescentis). Iznad njih je na primorskim padinama planina razvijen pojas primorske bukove šume (Seslerio autumnalis-Fagetum sylvaticae), dok u kontinentalnom zaleđu Gorskoga kotara brdski pojas obrasta brdska bukova šuma (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae). Slijedi vrlo izražen šumski pojas dinarske mješovite bukovo-jelove šume („Abieti-Fagetum dinaricum“) iznad kojega je pojas pretplaninske bukove šume (Homogino alpine-Fagetum sylvaticae) i, najzad, na najvišim vrhovima Gorskoga kotara klekovina planinskog bora (Lonicero-Pinetum mugi). Dok ove šume rastu uglavnom na karbonatnoj geološkoj podlozi kakva prevladava u Primorsko-goranskoj županiji, na silikatnom stijenju uspijevaju i drugačiji tipovi šuma (npr. jelova šuma s rebračom – Blechno-Abietetum, bukova šuma s rebračom – Blechno-Fagetum i dr.), ili se zbog posebnih ekoloških uvjeta razvijaju azonalni tipovi šumskih zajednica (npr. gorska i pretplaninska smrekova šuma, jelova šuma s milavom, poznatija kao šuma jele na kamenim blokovima i brojni drugi). Važno je napomenuti da su svi ovi tipovi šuma prirodne, autohtone šume, što je važno ne samo u gospodarenju već i sa stanovišta zaštite prirode i krajobraza. Šume podignute ljudskom rukom zastupljene su u mnogo manjoj mjeri. To su šumske kulture – crnog i alepskog bora na otocima i u primorju, a smreke i još nekih vrsta četinjača (duglazija, ariš, borovi) u kontinentalnim dijelovima.

 

Ukupno je na području Primorsko-goranske županije razvijeno preko tridesetak važnijih šumskih zajednica od ukupno 51 koliko ih je opisano u Hrvatskoj.

 

Svaka od tih šumskih zajednica odlikuje se svojim ekološkim osobitostima, ali i različitim ciljevima gospodarenja te ekološkom problematikom. Najznačajniji tipovi šuma te njihovi najčešći ekološki problemi u Primorsko-goranskoj županiji prikazani su tablicom 19.

 

Tablica 19. Pregled najznačajnijih tipova šuma u Primorsko-goranskoj županiji i njihovih najčešćih „ekoloških“ problema

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Monitoring

 

Međunarodni program za procjenu i motrenje utjecaja onečišćenja na šume

Znanstveni podaci o sušenju i oštećenosti šuma u Hrvatskoj, pa tako i u Primorsko-goranskoj županiji prikupljaju se od 1987. godine po metodologiji i u suradnji s Međunarodnim programom za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume (International Cooperative Programme on Assesment and Monitoring of air Pollution Effects on Forests, skraćeno ICP Foresets). Ove podatke za područje cijele Hrvatske obrađuje Šumarski institut Jastrebarsko, a na njima se može temeljiti usporedba stanja s drugim područjima, prognoza stanja šuma te planiranje budućih aktivnosti u šumarstvu. Podaci su vrijedni na međunarodnoj razini, jer se mogu uspoređivati s onima dobivenim u drugim europskim zemljama.

Prvotna pretpostavka iz 1985. godine, kad je u okviru Konvencije UN i Europske komisije o prekograničnom onečišćenju osnovan ICP Forests, da je najvažniji uzročnik propadanja šuma zračno onečišćenje, revidiran je zaključkom da i drugi čimbenici stresa mogu imati jednako veliku važnost za propadanje šuma, pa je glavni zadatak monitoringa postao prikupljanje podataka o stanju šuma i njihovoj reakciji na čimbenike stresa na regionalnoj, nacionalnoj i internacionalnoj razini.

Podaci se prikupljaju putem vizualne procjene oštećenosti krošanja (osutost – defolijacija), a opažanja se obavljaju na bioindikacijskim (mreža 16 x 16 km) i osnovnim plohama (mreža 4 x 4 km). Godišnje procjene prate se odgovarajućim izvješćima, a procjene nisu provedene jedino 1990. i 1991. godine. Na području Primorsko-goranske županije postoji 8 bioindikacijskih ploha (mreža 16 x 16 km). Potrebno je istaknuti da ove bioindikacijske točke predstavljaju trajne pokusne plohe i na njima se ne obavljaju nikakve sječe. Zbog toga je na površinama šuma izvan ovih ploha zdravstveno stanje nešto bolje (barem vizualno) jer se intenzivno, svake, ili svake druge godine, sječe sanitar na cijeloj površini. 

Dosadašnja praksa praćenja oštećenosti šuma ukazuje da rezultate izražene po upravama šuma treba uzeti s određenom rezervom zbog veličine uzorka. Sadašnja mreža ploha razmaka 16 x 16 km odgovara potrebama procjene stanja šuma na razini Europe, a mreža 4 x 4 km potrebama Hrvatske. Za kvalitetnije praćenje oštećenosti šuma na lokalnoj razini, tj. na razini uprava šuma bila bi poželjna gušća mreža ploha. Takvo praćenje zahtijevalo bi, međutim, vrlo velike ljudske i financijske napore.

 

Degradacija šuma

 

Sušenje šuma

U šumama Gorskog kotara, evidentna je pojava sušenja stabala, koja već nekoliko desetljeća predstavlja ozbiljan ekološki i gospodarski problem. U godinama kada je opažano najveće sušenje jele, prema podacima Uprave šuma Delnice, utvrđeno je da je 97% stabala obične jele (koja je najosjetljivija vrsta četinjača) oštećeno, te da je jela najugroženija vrsta na području županije. Smreka je također znatno oštećena, ostale vrste drveća su mnogo manje oštećene. Utvrđivanje uzroka propadanja šuma je predmet brojnih istraživačkih projekata. Unatoč brojnim dosadašnjim istraživanjima, još uvijek se ne znaju svi uzroci ovoj pojavi, ali može se reći da gotovo nema teorije o propadanju šuma koja ne uključuje onečišćenje zraka („kisele kiše“), tla i vode kao glavnih uzroka ovog fenomena. U posljednje vrijeme sve se više kao jedan od ključnih elemenata u ovoj pojavi u istraživanja uključuju podaci o klimatskim promjenama.

Izvješće o oštećenosti šuma u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do 2003. (Seletković i Potočić, 2004) ukazuje da je i nadalje značajna oštećenost najveća u obične jele i to upravo u Upravi šuma Delnice. Kreće se u rasponu od oko 83 – 87% stabala, pri čemu se značajno oštećenim stablima smatraju stabla osutosti krošnje iznad 25%. Uprava šuma Delnice sudjeluje s najvećim brojem stabla u uzorku obične jele u Hrvatskoj, te na njega ima najveći utjecaj. Ujedno, oštećenost obične jele koja čini gotovo trećinu procjenjivanog broja stabala četinjača, bitno utječe na sliku oštećenosti četinjača u Hrvatskoj.

Osutost listača je znatno manja. U Upravi šuma Delnice prati se stanje bukve, koja u promatranom razdoblju pokazuje stalan rast vrijednosti osutosti krošnje – od vrijednosti koje su bliske prosjeku za Hrvatsku, do vrijednosti koje su u 2002. i 2003. godini bitno iznad postotka značajne oštećenosti obične bukve u Hrvatskoj (od oko 7 % 2000. godine do 14,8 % 2003. godine).

Sušenje šuma ima izravan učinak na gospodarenje. Instruktivan je primjer sušenja jele (2001. godine) u Gospodarskoj jedinici Kobiljak-Bitoraj Uprave šuma Delnice, gdje je, zbog lošeg zdravstvenog stanja i sušenja,  48% realiziranog etata crnogorice izvršeno kao slučajni prihod. Da bi se ta jela mogla izvući izgrađeno je 24 km šumskih cesta čime je višestruko prebačen propis (bila je planirana gradnja 2,8 km). Tako je sada otvorenost šuma mnogo veća. 

 

Opterećenje šumskih tla polutantima

Rezultati istraživanja su, između ostalog, ukazali na značajno opterećenje unosom kiselina i teških metala u šumska tla. Ujedno, oštećenje jelovih sastojina i jaka imisiona opterećenja pokazuju topografsku koincidenciju. Reljefno zaštićeni položaji uglavnom su pošteđeni znatnijeg povećanja vodikovih iona i teških metala. Istraživanjima unosa teških metala na području Nacionalnog parka Risnjak (Vrbek i dr., 1994) ustanovljeno je da je najveći unos teških metala otkriven u zajednici jele s milavom, a najmanji u zajednici jele s rebračom. Količine olova na nekim istraženim lokalitetima rastera 1x1 km iznad su granične vrijednosti od 100 ppm. Istraživanja također pokazuju da u zajednici bukve i jele koja obitava na 2/3 površine Parka postoji intenzivan unos teških metala preko krošnji stabala u zonu pridanka. Sadržaj olova i drugih teških metala raste s porastom nadmorske visine, a posebno su opterećene jugozapadne ekspozicije izložene utjecaju dominirajućih ciklonskih aktivnosti.

 

Šumski požari

Posljednjih godina učestale su pojave šumskih požara, napose u priobalnom dijelu županije, koji imaju vrlo negativan utjecaj na biljni svijet i njegovu obnovu te predstavljaju stalnu opasnost od erozije tla i pojave goleti, a vrlo nepovoljno djeluju na opću sliku krajolika. Požari su osobito učestali na južnom dijelu Učke te u priobalju.

 

Zaštitne šume

 

Na zaštitne šume koje služe za očuvanje tla, vodenih tokova, izvorišta važnih za vodoopskrbu i njihovih slivova, naselja te gospodarskih i drugih objekata u županiji otpada 12.778 ha. Najveće površine zaštitnih šuma nalaze se u šumarijama Crikvenica, Delnice i Skrad, dakle uglavnom na strmim terenima krša. Važnu ulogu imaju i zaštitne šume na erodibilnim i nestabilnim terenima na flišu i klastitima, primjerice, takve su zaštitne šume oko izvorišta Rječine.

 

8.1.5.2. Odnos šume / travnjaci

 

Kad ne bi bilo čovjekovog djelovanja na vegetaciju šume bi pokrivale gotovo 100% površine županije. Samo male površine uz obale mora i rijeka, na zamočvarenim mjestima, okomitim stijenama i na sličnim ekstremnim staništima ne bi bile prirodno pokrivene šumom. Kroz stoljeća i tisućljeća izražena je, međutim, snažna čovjekova prisutnost i antropogeno djelovanje na prirodnu vegetaciju, pa su šume dijelom iskrčene i stvoreni su travnjaci i goleti, ali i vrijedne obradive površine.

Pa ipak, šume i danas obrastaju više od polovice kopnenog dijela županije, tj. oko 58%, ali zbog znatnih antropogenih utjecaja na šume u prošlosti, u vegetacijskoj slici ovog područja važnu ulogu imaju kamenjare i kamenjarski pašnjaci u priobalnom i otočnom prostoru, a livade košanice u goranskom prostoru. Obradivih površina ima razmjerno malo i u jednom i u drugom prostoru zbog nedostatka plodnog tla, a dijelom i zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta.

Broj najznačajnijih travnjačkih biljnih zajednica u Primorsko-goranskoj županiji čak je i veći od broja šumskih fitocenoza. Tako primorski travnjaci premašuju brojku od 20, značajnijih vrsta travnjaka kopnenih područja ima desetak, a planinski su travnjaci (rudine) zastupljeni sa sedam važnijih zajednica. Ukupno je 37 važnijih travnjačkih zajednica, pa iz toga proizlazi velika biološka i krajobrazna raznolikost i važnost travnjaka Primorsko-goranske županije. 

 


8.1.5.3. Prirodna nešumska vegetacija

 

Vegetacija stijena, vegetacija planinskih rudina, planinskih „vrtića“, vegetacija morskih obala, cretovi i vegetacija poplavnih i močvarnih staništa te vegetacija vodenjara (tj. područja koja od prirode nisu obrasla šumskom vegetacijom) imaju neusporedivo manje prostorno značenje nego šumska i travnjačka vegetacija, ali im je biološko značenje izuzetno važno, jer sadrže mnoge endeme i relikte te mnoge rijetke i ugrožene vrste, a i sami često imaju uske areale pa umnogome doprinose biološkoj raznolikosti i krajobraznoj mnogolikosti prostora županije. Ovi tipovi vegetacije zadržali su do danas i najveći stupanj prirodnosti što je važno u planiranju zaštite prirode o čemu je više rečeno u poglavlju o zaštiti prirode i bioraznolikosti.

 

Ukupan broj najznačajnijih zajednica prirodne nešumske vegetacije Primorsko-goranske županije (bez vodenih, korovnih i ruderalnih zajednica!) iznosi oko 25.

 

8.1.5.4. Sukcesijski trendovi vegetacije

 

U posljednjih pedesetak godina naglašena je pojava ponovnog naseljavanja šumske vegetacije na travnjake i napuštene poljoprivredne površine. Zbog napuštanja poljoprivrednih djelatnosti velika područja nekadašnjih pašnjaka i drugih tipova travnjaka, a u manjoj mjeri i nekadašnjih obradivih površina postaju pusta i zahvaćena su procesima prirodne obnove šuma. To je na velikim površinama izmijenilo sliku krajolika (primjerice duž čitave obale od Liburnijske do Crikveničko-vinodolske rivijere, na mnogim mjestima u Gorskom kotaru, na Učki itd.) - pa umjesto nekadašnjih pašnjaka i livada ovdje nalazimo krajolik s niskim šikarama, šumarcima ili šumama.

8.1.6. Priroda i bioraznolikost

 

Zaštita bioraznolikosti specifično je područje unutar zaštite prirode, a često se izdvaja i obrađuje zasebno od zaštite okoliša. Međutim, bez očuvane prirode te svekolike raznolikosti živoga svijeta i krajobraza teško je predvidjeti i podržavati daljnju održivost života čovjeka na ovim prostorima. Ponekad je sveobuhvatna raznolikost prirode uvjetovana upravo tradicijskim djelatnostima koja su se odvijala neprekinuto kroz stoljeća, a koja su i nadalje nužna (možda sada u ponešto izmijenjenom i modernijem obliku) za očuvanje raznolikosti života, živoga svijeta i tradicijskih krajobraza koji su danas toliko prepoznatljivi. S obzirom da more predstavlja osobitost ove županije te s obzirom na veliku raznolikost živoga svijeta podmorja i ljepote podmorskih krajobraza, zasebno se razmatra problematika kopnenih, a zasebno morskih sustava.

 

8.1.6.1. Stanje bioraznolikosti kopna

 

Na području Primorsko-goranske županije zastupljene su biocenoze (životne zajednice) mediteranske i eurosibirsko-sjevernoameričke regije sjevernog svijeta. Zbog specifične geološke prošlosti i zemljopisnog položaja, Primorsko-goranska županija bila je utočište za mnoge europske vrste tijekom posljednjeg ledenog doba što je danas osnovni čimbenik izrazite bioraznolikosti ovog područja i iznimne ekološke očuvanosti. I flora i fauna Županije izuzetno su bogate vrstama zahvaljujući i povoljnim klimatskim i geološkim osobitostima ovog prostora. Mnoge endemične vrste obogaćuju ekološke niše poput Učke, masiva Obruča, Snježnika i Risnjaka te otoke Krk (5 kralješnjaka i 7 biljnih vrsta), Cres (10 endemičnih kralješnjaka i 3 endemične biljne vrste) i Rab (4 kralješnjaka i 5 biljnih vrsta). Klimazonalna vegetacija na prostoru Županije najvećim je dijelom šuma, mjestimično iskrčena zbog snažnog i dugotrajnog antropogenog utjecaja. Osobito u priobalnom području i na otocima, antropogeni utjecaj rezultirao je kamenjarama i kamenjarskim pašnjacima, a u goranskom prostoru livadama košanicama. Na prostorima koji zbog ekoloških uvjeta nisu pokriveni šumom razvijene su biocenoze stijena, planinskih rudina, poplavnih i močvarnih staništa, cretova, itd. Ove zajednice imaju veliko biološko značenje jer sadrže brojne endemične i reliktne vrste, a ujedno su to i zajednice koje su pod najmanjim antropogenim utjecajem.

Flora Županije broji više od 2.700 vrsta, odnosno sveukupno oko 3.000 biljnih taksona (vrsta i podvrsta) te time spada u floristički najbogatije dijelove Republike Hrvatske. Za čitavu našu državu poznato je oko 4.300 biljnih taksona, a na području Županije dolazi 70 % svih hrvatskih biljaka. Pojedini naši otoci (Krk, Cres, Lošinj) brojem od preko 1.300 biljnih vrsta prelaze sveukupan broj vrsta biljaka nekih europskih država. Biljnim je vrstama najbrojniji otok Krk s oko 1.500 vrsta, a relativno, u odnosu na površinu, otok Unije na kojem na 16 km2 raste čak 629 biljnih vrsta.

Među endemičnim biljnim vrstama prevladavaju kvarnersko-libumijske endemične biljke, a to su one biljne vrste koje rastu samo u primorskom dijelu Županije i nigdje više. Od 226 rijetkih, ugroženih i osjetljivih vrsta biljaka koliko ih navodi Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske na području Županije primorsko-goranske raste njih 122. Najugroženiji tipovi staništa rijetke i endemične flore jesu cretovi[44][44], stijene i točila kvarnerskih otoka, priobalja i Učke te određeni tipovi travnjaka i pretplaninskih rudina.

 

Fauna Hrvatske odlikuje se velikim bogatstvom i raznolikošću životinjskih vrsta. To bogatstvo odraz je različitih ekoloških uvjeta, odnosno ispreplitanja utjecaja mediteranske, kontinentalne i planinske klime. Isto tako, zbog svog geografskog položaja Hrvatska je za vrijeme oledbi bila samo djelomično zahvaćena ledenim pokrivačem, te je predstavljala pribježište za brojne životinjske vrste iz srednje i sjeverne Europe. Zahvaljujući ovim činiocima, danas na prostoru naše zemlje nalazimo vrlo raznovrsnu faunu, koju sačinjavaju:

 

  • predledenodopski oblici (tercijar),
  • sjevernoeuropski useljenici (pleistocen),
  • poledenodopska europska fauna,
  • mediteranske vrste,
  • sjevernoafrički oblici.

 

Na području Županije obitava 81 vrsta sisavaca (Mammalia), odnosno oko 65 % od ukupno poznatog broja sisavaca u Republici Hrvatskoj. Posebna je značajka Županije prisutnost svih europskih predatora koji su u Europi najvećim dijelom istrijebljeni i iščezli.

 

Ornitološka slika Županije također je izuzetno bogata vrstama. Od 114 ugroženih vrsta ptica (Aves) na europskoj razini, 83 vrste dolazi u Županiji, a oko 30 vrsta su gnjezdarice ovog područja. Na prostoru Županije proglašena su 4 Posebna ornitološka rezervata (2 na otoku Cresu, 1 na Krku i čitav otok Prvić), a svi su uvršteni u Popis značajnih ornitoloških područja u Europi (Important Bird Areas in Europe) zajedno s zaljevom Sv. Eufemije na Rabu.

 

Herpetofauna Županije broji 48 vrsta gmazova (Reptilia) što čini 87% vrsta Hrvatske. Zabilježeno je čak 14 vrsta zmija što potvrđuje očuvanost prirodnih staništa.

 

Nisu provedena sustavna istraživanja koja bi mogla dati konkretan odgovor glede brojnosti  vrsta vodozemaca (Amphibia), međutim procjenjuje se da oko 73% vrsta vodozemca obitava na ovome području. Nezaobilazan uvjet na staništu za većinu vodozemaca je postojanje privremenih ili stalnih vodenih površina, što je značajno radi očuvanja vrsta. 

Beskralješnjaci (Avertebrata) također nisu sustavno istraženi na području Županije, međutim predstavljaju najbolje bioindikatore kakvoće okoliša. Treba istaknuti kako je podzemna krška fauna beskralješnjaka posebno značajna zbog mnogih endema i relikata zabilježenih na području Županije.

 

S obzirom na preferentne prirodne značajke, u Županiji se mogu susresti različite migratorne vrste životinja: na kopnu su to ptice selice i zimovalice te šišmiši, a u moru morski sisavci, kornjače i ribe.

 

Antropogeni utjecaji poput onečišćenja, izlova, uništavanja vrsta i staništa rezultiraju uništavanjem i pojednostavljenjem biosfere što ima nesagledive posljedice za daljnji razvitak ljudske zajednice. Tu činjenicu valja uzeti u obzir prilikom budućih zahvata u okolišu i zbog toga je potrebno stalno naglašavati važnost očuvanja prirode Županije za koju je navedenim studijama dokazano daje njezina bioraznolikost europskog, tj. kontinentalnog značenja.

 

Monitoring

 

Odredbama za provođenje Prostornog plana Primorsko-goranske županije  predviđena su područja monitoringa (praćenja pojava i procesa u prostoru) s elementima praćenja bioraznolikosti (čl. 153)[45][45]. Nažalost, tako predviđeni monitoring, do danas, većim dijelom nije zaživio. Stoga se može ustvrditi da zasad ne postoji cjelovit sustav praćenja stanja biološke i krajobrazne raznolikosti na razini Županije.

Obveza praćenja stanja biološke i krajobrazne raznolikosti postoji i na razini nekoliko velikih nacionalnih i regionalnih projekata od kojih na prvom mjestu možemo spomenuti KEC projekt (Projekt zaštite krških ekoloških sustava, koji se dijelom provodi na području Primorsko-goranske županije) u sklopu kojega je trenutno u tijeku široka akcija inventarizacije biološke raznolikosti krša, što će rezultirati prijedlogom monitoringa. Za  Republiku Hrvatsku provedba praćenja stanja biološke i krajobrazne raznolikosti obveza je Državnog zavoda za zaštitu prirode. Pojedinačni, uglavnom obuhvatom manji projekti monitoringa bioraznolikosti predviđeni su ili se provode u sklopu pojedinih zahvata u okolišu i propisani su studijama utjecaja na okoliš.

 


Degradacija biološke i krajobrazne raznolikosti

 

Na području Primorsko-goranske županije neke su sastavnice biološke i krajobrazne raznolikosti vrlo ugrožene. Ugrožena su i mnoga područja bogate bioraznolikosti, a uzroci te ugroženosti i uništavanja su raznoliki. Za neka područja i sastavnice biološke i krajobrazne raznolikosti ne postoji dovoljno spoznaja kao ni istraživanja o njihovom trenutnom stanju. Potrebno je istaknuti da se područja dosad prepoznatih izrazitih vrijednosti biološke raznolikosti u Primorsko-goranskoj županiji uglavnom poklapaju sa zaštićenim područjima i područjima predviđenim za zaštitu prostorno-planskom dokumentacijom.

Nestajanje cretova

U Primorsko-goranskoj županiji cretovi su najviše zastupljeni u Gorskom kotaru, gdje predstavljaju preostatke oledbe  (ledenih doba)  i na njima obitavaju mnogi glacijalni (ledenodobni) i borealni (sjevernjački) relikti. Više je razloga zbog čega su cretovi danas na ovom području vrlo ugroženi i nestaju. Prvenstveno je to zbog antropogenih čimbenika: melioracije i isušivanja cretnih staništa, prokopavanja odvodnih kanala te izgradnje raznih objekata na cretovima ili u njihovoj neposrednoj blizini, čime dolazi do remećenja specifičnog vodnog režima i nestanka tipične cretne vegetacije. Budući da se cretovi na jugu Europe nalaze na svojoj krajnjoj granici rasprostranjenja, može se pretpostaviti da oni u Hrvatskoj i prirodno nestaju, kako zbog promjena vodnog režima uzrokovanih klimatskim i hidrološkim prilikama, tako i zbog promjena vegetacije uzrokovanih prirodnom sukcesijom i smanjenjem vlažnosti. Jedan dio cretova koji se nekad održavao košnjom sada je prepušten zarastanju šumskom vegetacijom čime se također mijenja vegetacijski sastav i gube elementi creta[46][46].

Problem alohtone divljači i trovanje zaštićenih vrsta na otocima

Na Kvarnerskim otocima posljednjih godina eskalirao je problem «alohtone» divljači, a posebno divljih svinja na Cresu, Krku i Rabu te medvjeda na Krku. Dok se divlja svinja, jeleni lopatari i mufloni mogu smatrati alohtonom divljači jer su umjetno naseljeni ili su odbjegli iz ograđenih lovišta i izmakli kontroli, za medvjeda i čaglja moglo bi se smatrati da predstavljaju životinje koje prirodno šire svoj areal preplivavanjem na otoke. U svakom slučaju ove vrste životinja ugrožavaju krhke otočne ekosustave, tradicionalne načine ovčarstva i poljoprivredne proizvodnje, a posredno predstavljaju veliki problem zbog trovanja rijetkih i zaštićenih vrsta životinja (bjeloglavi supovi npr.), koji se potruju na zatrovanim mamcima postavljenim radi iskorjenjivanja alohtone divljači. Drastičan je najnoviji primjer trovanja bjeloglavih supova na otoku Rabu, kada je na zatrovanom mamcu potrovano i uginulo najmanje dvadesetak supova.

Gubitak nekih sastavnica biološke i krajobrazne raznolikosti zbog zarastanja travnjaka

Zarastanje travnjaka zbog napuštanja košnje i paše izražen je problem u svim dijelovima Primorsko-goranske županije. Na travnjacima dolazi do sukcesije vegetacije i zarastanja šumom čime se gube pojedine sastavnice biološke i krajobrazne raznolikosti. Posebno su ugrožene neke rijetke vrste orhideja, šarolikog cvijeća, leptira i drugih životinja. Ugroženi su gotovo svi tipovi travnjaka od dolinskih livada košanica i močvarnih livada, nadalje, suhih travnjaka i kamenjarskih pašnjaka do acidofilnih travnjaka i pretplaninskih rudina.

 

Degradacija krškog podzemlja

Krško područje u Hrvatskoj, pa tako i u Primorsko-goranskoj županiji neobično je bogato endemičnim oblicima života zbog čega predstavlja vrijednost i u svjetskim razmjerima. Nažalost, prečesto smo svjedoci onečišćavanja podzemlja čime se dovodi u pitanje ne samo čistoća podzemnih voda važnih u vodoopskrbi već i endemični živi svijet krša. Uvriježena je navika u ponašanju lokalnog stanovništva da u krško podzemlje (jame, spilje, ponore, ponikve, jaruge i dr.) odbacuje najraznovrsniji, često vrlo štetan otpad koji direktno ugrožava krajobraz i živi svijet u podzemlju.

 

Nestajanje malih slatkovodnih staništa na otocima i u priobalju

Mala slatkovodna staništa (izvori, bunari, lokve) vrlo su vrijedni lokalni centri bioraznolikosti na inače bezvodnim predjelima otoka i priobalja. Zbog napuštanja tradicionalnog načina života, oni gube svoju primarnu funkciju opskrbe vodom za lokalno stanovništvo pa su izloženi uništavanju zatrpavanjem, ubacivanjem smeća, zarastanjem i na druge načine.

 

Uništavanje priobalnih staništa zbog naglog razvitka turizma

Nagli razvitak turizma doprinosi degradaciji bioraznolikosti i uništavanju nekih rijetkih tipova staništa, što je osobito izraženo na obali i otocima. Najizrazitiji primjer je gotovo potpuno uništenje rijetkih staništa pješčanih i šljunkovitih žala i živog svijeta na njima (pješčana žala otoka Raba, vegetacija šljunčanih žala otoka Krka i dr.) Turisti u jeku turističke sezone dopiru i do najudaljenijih i najzabačenijih dijelova obale ugrožavajući i uništavajući živi svijet.

 

Uništavanje močvara

Močvarna staništa ubrajamo među najosjetljivije i najugroženije tipove staništa u Hrvatskoj, a njihov živi svijet među najranjiviji. Na području Primorsko-goranske županije močvara ima vrlo malo pa je njihova važnost u očuvanju biodiverziteta tim veća. Zbog toga svaki gubitak takvih staništa predstavlja ozbiljnu prijetnju za biološku i krajobraznu raznolikost. U posljednje vrijeme uništena su, primjerice, neka zamočvarena područja uz Draški potok prilikom izgradnje nove prometnice kroz Drašku dolinu. Priobalne slane močvare ugrožene su zbog namjernog zatrpavanja otpadnim materijalom (neka zamočvarena staništa otoka Raba, mala močvara Piskel na Cresu, močvarne slatine kod Osora, Soline na Krku i dr.)

 

Neovlašteno sakupljanje rijetkih i zaštićenih biljaka, životinja i gljiva

Obilaskom terena i tržnica u mnogo je slučajeva primijećeno da pojedinci, a često i strani državljani neovlašteno sakupljaju vrijednu zaštićenu floru i faunu. Takve biljke i životinje najčešće su namijenjene prodaji u inozemstvu i završavaju u vivarijima ili raznim kolekcijama, a na crnom tržištu postižu visoke cijene. Neke se rijetke i zaštićene vrste biljaka masovno sakupljaju zbog dekorativnih svojstava (zaštićeni lovorasti likovac, širokolisna veprina, tankolisna šparoga i dr.), a namijenjene su prodaji na tržnicama i za potrebe cvjećarstva. Neke druge zaštićene vrste sakupljaju se zbog ljekovitih svojstava. Zaštićena tisa gotovo je iščezla iz svojih prirodnih staništa jer je mnogo sijeku zbog cijenjenog tvrdog i dekorativnog drveta (uglavnom lovci za izradu podložaka za trofeje). Sličnih primjera ima mnogo.[47][47]

Gubitak genetske raznolikosti starih sorata i pasmina

Uvođenjem «modernijih» i napuštanjem tradicionalnih načina poljoprivrede nije se vodilo računa o očuvanju genetske raznolikosti tradicionalnih kultura i starih autohtonih sorti i pasmina.  Ovom problemu počelo se poklanjati nešto više pažnje tek u posljednje vrijeme, a u međuvremenu su neke stare sorte i pasmine iščezle ili su gotovo pred izumiranjem.

 

8.1.6.2. Stanje bioraznolikosti podmorja

 

Podmorje Primorsko-goranske županije vrlo je raznoliko i bogato biljnim i životinjskim svijetom. Zanimljivo je istaknuti da je kvarnerski akvatorij razmjerno mlad po postanku, jer je nastao podizanjem razine Jadranskog mora za stotinjak metara nakon posljednje würmske oledbe, dok je prije toga ovo područje bilo kopno. Najvažnije podmorske zajednice jesu koraligenska zajednica, zajednice livada morskih cvjetnica, zajednice fotofilnih alga, zajednice zamuljenih pijesaka, zajednica finih ujednačenih pijesaka, zajednica grubih organogenih pijesaka i druge. Neke od njih su vrlo važne kao vrijedan podmorski resurs zbog zadržavanja, ishrane, mriješćenja i lova pojedinih pridnenih vrsta. U nekima obitavaju rijetke i zaštićene vrste morskih organizama, a druge, kao primjerice koraligenska biocenoza, su zbog bogatstva živoga svijeta vrlo privlačne sportskim roniocima, a zbog niza atraktivnih i rijetkih organizama i spektakularnih podmorskih krajobraza važne u zaštiti podmorja.

 

Kao i na ostalim jadranskim otocima, najvrednije biocenoze predstavljaju livade morske cvjetnice voge (Posidonia oceanica). Posidonija je odličan indikator očuvanosti okoliša, a ima prvorazrednu ulogu kao zaklonište i mrijestilište riba i ostalih pridnenih organizama. Upravo oko otoka lošinjskog arhipelaga nalaze se najprostranije i najbolje očuvane sastojine voge u cijeloj Primorsko-goranskoj županiji, što čini ovu otočnu skupinu tako važnom radi očuvanja bogatstva podmorskog živog svijeta. Očuvane zajednice ovog tipa dijelom su omogućile zanimljivu pojavu stalnog zadržavanja populacije dupina (150-200 jedinki) uz obale Lošinja i Cresa. To područje vrlo je važno za njihovu zaštitu i zahtijeva stanoviti stupanj zaštite. Osim oko lošinjskog otočja, dobro razvijene livade morske cvjetnice posidonije  danas postoje još samo uz obale otoka Cresa, jugozapadne dijelove otoka Raba, kod Stare Baške i možda još ponegdje. Nekad je posidonija bila mnogo raširenija (Čavlena na Krku, podmorje Brseča) a njezino povlačenje je vjerojatno uzrokovano velikom ekološkom osjetljivošću ove vrste. Daljnja sudbina i rasprostranjenost ove zajednice važne kao mjesto hranjenja, zadržavanja i  mriješćenja riba i drugih morskih organizama ovisit će o budućem stupnju eutrofikacije i zamućenja mora u akvatoriju županije.  Najočuvaniji kompleksi livada morskih cvjetnica na području Primorsko-goranske županije istaknuti su u prostornom planu kao biocenoze od posebne važnosti za očuvanje biološke raznolikosti i ekološke stabilnosti mora.

 

Neka područja koja su u novije vrijeme intenzivno istraživana pokazala su neobično bogatstvo podmorskog živog svijeta te su  predložena za zaštitu i kao takva uvrštena u prostorno plansku dokumentaciju (primjer je akvatorij otočića V. i M. Ćutina!). Duboko u kopno uvučene uvale otoka Cresa, kojih je najviše na Punti Križa, izdvajaju se ljepotom krajobraza, ali predstavljaju i vrlo osjetljive, te prilično zatvorene podmorske ekosustave sa specifičnim zajednicama zamuljenih plitkih dna.

 


Monitoring

 

  • Prema dostupnoj literaturi, istraživanja biološkog stanja podmorja nisu jednoliko obuhvaćala sve dijelove akvatorija Primorsko-goranske županije. Temeljitije je, primjerice, istražena zapadna obala otoka Krka, osobito zbog izgradnje tankerskog pristaništa i petrokemijske industrije.
  • Novija istraživanja bioraznolikosti podmorja obavljao je uglavnom Prirodoslovni muzej iz Rijeke kao i Centar za istraživanje mora iz Rovinja.
  • Od 1987. godine u cresko-lošinjskom akvatoriju provodi se jadranski projekt «Dupin» u sklopu kojeg se obavlja kontinuirano praćenje posljednje populacije dobrog dupina u Jadranu. Prate se i druge ugrožene vrste (npr. morske kornjače) te je na temelju dosadašnjih prikupljenih znanstvenih spoznaja predloženo da se područje dupina proglasi zaštićenim prirodnim rezervatom.
  • Nadzire se širenje invazivne tropske alge kaulerpe (Caulerpa taxifolia). Za područje Primorsko-goranske županije u nadziranje su uključeni djelatnici Prirodoslovnog muzeja Rijeka i lokalne udruge sportskih ronilaca.
  • Oceanografski institut u Splitu provodi monitoring u sklopu šireg praćenja invazivnih alga za čitav Jadran
  • Prirodoslovni muzej iz Rijeke provodi povremena istraživanja podmorja u sklopu nekoliko projekata. Važnija istraživanja jesu ona podmorja Kostrene i otoka Veli i Mali Ćutin, koja su rezultirala prijedlozima za proglašenje zaštite podmorja tih područja. Muzej provodi povremena istraživanja i na lokacijama Brseč, Malinska i Baška, dok je kod rta Oštro kod Kraljevice uspostavljena stalna postaja na kojoj se podmorje kontinuirano istražuje. (Na ovoj lokaciji pronađena je tropska invazivna alga Vormaslyella setacea.)
  • Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije provodi kontinuirani monitoring podmorskih zajednica u akvatoriju ispred DINE (monitoring traje od devedesetih godina prošlog stoljeća).
  • U sklopu projekta Veterinarskog fakulteta iz Zagreba provode se istraživanja populacije škampa i drugih pridnenih organizama u Velebitskom kanalu.

 

Uzroci degradacije

 

Na temelju navedenih istraživanja može se ustvrditi da su biocenoze podmorja u Primorsko-goranskoj županiji još uvijek prilično raznolike i u najvećem dijelu akvatorija dobro očuvane. Degradacija se primjećuje samo lokalizirano i to na mjestima jačeg antropogenog pritiska. Uzroci degradacije mogu se svrstati u nekoliko osnovnih grupa:

 

Degradacija bioraznolikosti zbog onečišćavanja akvatorija

Supralitoralne zajednice stijena koje su najviše izložene onečišćenjima zbog izlijevanja nafte s brodova, pokazale su se prilično otporne na ovu ugrozu. Stoga do danas nije opaženo znatnije smanjenje njihove bioraznolikosti. Slična je situacija i u zajednicama mediolitorala, koje su ipak osjetljivije su na onečišćenje koje se zadržava na površini mora (mazut, nafta).

Nešto su osjetljivije zajednice morskog dna u dubljim dijelovima mora, gdje onečišćenja mazuta i nafte nakon koagulacije padaju na dno i tu se skrućuju u čvrstu masu ometajući i onemogućujući život pridnenih organizama.

Na onečišćenja naftom i naftnim derivatima također su osjetljive zajednice vezane uz površinu mora, gdje se dotiču dva medija, zrak i more. Ovdje je najugroženiji svijet morskih ptica i sisavaca, kao i  neuston (organizmi koji žive na površini mora) jer su direktno ugroženi izlijevanjem nafte i derivata i njihovim širenjem po površini mora.

Poseban, vrlo štetan oblik ugrožavanja živog svijeta podmorja je otpuštanje visokotoksičnih antiobraštajnih boja s brodova o čemu je šira javnost još premalo obaviještena.

 

Degradacija zbog eutrofikacije mora

Promjene bioraznolikosti zbog eutrofikacije nisu još dovoljno istražene i objašnjene, premda se neke negativne promjene mogu direktno vezati uz eutrofikaciju. Nestajanje livada morskih cvjetnica čini se da je direktno vezano uz eutrofikaciju i popratno smanjenje prozirnosti i čistoće mora. Povremeni pomori pridnenih organizama mogu se povezati s procesima eutrofikacije i taloženja uginulog planktona i sluzi pri cvatnji mora, pri čemu dolazi do povremene hipoksije i anoksije (pomanjkanja odnosno nestanka kisika).

Degradirane su zajednice fotofilnih alga. Tako na cijelom potezu sjevernih obala Riječkog zaljeva od Lovrana do Crikvenice nalazimo degradacijske stadije zajednica fotofilnih alga.

Na otoku Krku, najugroženija zona proteže se od Omišaljskog zaljeva do Tihog kanala, a u plitkoj i zatvorenoj Puntarskog dragi, gdje su prirodni uvjeti pogodni za razvoj zajednica fotofilnih algi, očita je jaka degradacija prirodnih zajednica. Na dnu se stvara tamni mulj koji ukazuje na hipoksične uvjete. U uvali Dražica kod grada Krka također je primijećena degradacija zajednica fotofilnih algi. I u ostalom dijelu akvatorija Primorsko-goranske županije neki su dijelovi jače onečišćeni, ali u većini područja prevladava čišće i manje eutrofizirano more nego na većini dijelova sjeverne obale Riječkog zaljeva, stoga u infralitoralu dominiraju brojne fotofilne alge visokog talusa rasprostranjene na kamenitom dnu.

 

Degradacija u zajednicama pomičnih podloga

Ugrožavanje podmorske faune osobito je instruktivno na primjeru školjkaša otoka Raba. Na temelju provedenih istraživanja u obalnoj zoni otoka Raba (Legac, 1987) zabilježena je 101 vrsta školjkaša iz 37 porodica. Vađenjem pijeska prorjeđuju se populacije nekih vrsta školjkaša s pjeskovitih staništa. Druge vrste ugrožene su zbog brojnih turista i kupača koji ih love. Na pjeskovitim i pjeskovito-muljevitim dnima Rabljani skupljaju, osobito u vrijeme jesenskih i zimskih oseka, jestive vrste školjkaša – ladinku (Chamelea gallina), prnjavicu (Venus verrucosa) i vrste roda Venerupis. U stanovitim uvalama brojne vrste školjkaša koje su u njima obitavale, ili još obitavaju, danas su toliko onečišćene da ih je zbog opasnosti za zdravlje opasno konzumirati. Neke su vrste vjerojatno već nestale ili im prijeti skori  nestanak.

 

Osim oko otoka Raba i na drugim je lokalitetima podvodnih livada morskih cvjetnica nedozvoljenim vađenjem vrlo ugrožena dekorativna školjka periska (Pinna nobilis), iako je sada zaštićena Zakonom o zaštiti prirode. Očito je da sama zakonska zaštita još nije garancija zaustavljanja uništavanja i izumiranja pojedinih zaštićenih morskih vrsta.

Ugrozu zajednicama pješčanih dna predstavlja iskopavanje pijeska za potrebe građevinarstva. Brodovi za vađenje pijeska opskrbljeni su grabilom, što ga spuštaju vitlom i koloturnikom na morsko dno. Nekada je vađenje pijeska iz mora bilo vrlo rašireno osobito s rapskih žala, a danas se povremeno obavlja samo na dva mjesta.

Neke od biološki najvažnijih zajednica na pomičnim podlogama jesu livade morskih cvjetnica. Kao vrsta koja uspijeva u čistom prozirnom moru bogatom kisikom, morska cvjetnica posidonija (Posidonia oceanica) neobično je osjetljiva na onečišćenja i vrijedan je indikator općeg stanja morskog ekosustava pojedinog područja. S biološkog stanovišta, livade posidonije predstavljaju sigurno stanište i zaklonište za mnoge vrste morskih organizama, osobito za ekonomski vrijedne vrste plemenite bijele ribe. Budući da rastu na blago položenom dnu srednjih dubina ponegdje su ugrožene zbog izgradnje kanalizacijskih ispusta.

 

Na dubljim dijelovima Riječkog zaljeva, Vinodolskog kanala, Velebitskog kanala i drugdje razvijena je zajednica obalnog terigenog mulja, značajna zbog ekonomski važnog norveškog škampa (Nephrops norvegicus) i tridesetak drugih vrsta organizama. Istraživanjima je utvrđen veliki antropogeni pritisak na ovu zajednicu zbog intenzivnog ribolova.

 

Degradacija na čvrstim podlogama

Koraligenska biocenoza pripada među najzanimljivije i najraznolikije zajednice čvrstih podloga u podmorju ne samo akvatorija Primorsko-goranske županije, već i u čitavom Mediteranu. Svojim bogatstvom oblika i brojem vrsta živih organizama, predstavlja biocenozu u kojoj se u prirodnom ritmu odvijaju ciklusi života u moru koji su neophodni za sam koraligenski facijes, ali i one organizme koji u tom ambijentu pronalaze hranu i utočište. Budući da su ta podmorska staništa neobično privlačna za podvodne ronioce, oni imaju direktan utjecaj na njihovu bioraznolikost zbog pretjeranog izlova nekih dekorativnih i rijetkih organizama (spužve, žarnjaci, koralji i sl., živih boja i lijepih oblika). Nekontrolirani i štetan izlov te uništavanje morskih organizama odvija se i u nekim drugim zajednicama čvrstih podloga, osobito za vrijeme turističke sezone u plićim dijelovima mora. Atraktivne i zato osjetljive su i podmorske spilje i vrulje o čemu su istraživanja tek u začetku pa postoji premalo podataka.

 

Degradacija duboko u kopno uvučenih uvala

Posebnu prijetnju predstavlja nasipavanje mora u uvalama, primjerice u prostranim uvalama s plitkim zamočvarenim obalama i muljevitim naplavinama čime se nepovratno uništava osjetljiva flora i fauna tih osjetljivih ekosustava. Nasipavanja takvog tipa uvala većih razmjera zabilježena su u uvali Kampor prilikom gradnje ugostiteljskih objekata, u Supetarskoj dragi za potrebe ACY-jeve marine, nasipavanje dijela uvale Prva padova (sve na otoku Rabu), nasipavanje u uvali Soline i Puntarskoj dragi na Krku, Piskel i Osorske slatine na Cresu i dr. Također i mnogi manji zahvati u priobalju manjih uvala rezultirali su devastacijom podmorske flore i faune i priobalnog kopna. Velikim nasipavanjem zahvaćena je uvala Sv. Eufemija na otoku Rabu čime su devastirana staništa priobalnih slanjača i zimovališta ptica močvarica.

 

Zajednice zamuljenih pijesaka zaštićenih obala, koje su najljepše razvijene u uvalama plitkih dna, kakvih na Cresu (osobito na Punti Križa), Rabu, Krku i Unijama ima dosta, predstavljaju značajan i vrijedan pokazatelj biološke raznolikosti kvarnerskog područja. U njima se miješa velika raznolikost morskih i brakičnih te kopnenih organizama. Te zajednice su vrlo ugrožene jer su zaštićene uvale veoma pogodne za razne priobalne sadržaje, sidrišta, marine, zone marikulture, nanošenja svakojakog otpadnog materijala valovima i strujama nanesenog smeća te nafte s brodova koji nezakonito i nesavjesno ispuštaju kaljužne vode u more. Na tim lokalitetima najveći su pritisci na priobalno more, jer su to u pravilu lijepe, zaštićene i maritimno pogodne uvale, a lokalno stanovništvo često nije svjesno njihovih bioloških i krajobraznih vrijednosti.

 

Degradacija zbog naglog razvitka turizma

Iako je turizam u priobalju i na otocima u znatnoj mjeri ovisan o ljepotama obale i podmorja, on pridonosi uništavanju i devastaciji podmorja i podmorskog živog svijeta. Zbog toga bi trebalo protežirati i unaprjeđivati takve oblike turizma koji bi u najmanjoj mjeri degradirali podmorje (organizirano ronjenje s vodičima, promatranje podmorja iz brodića s prozirnim dnom, mini podmornice, podmorski foto-safari a ne lov i sl.). Zajednice pomičnih podloga supralitorala i mediolitorala (pješčana i šljunkovita žala) zbog intenzivnog turističkog iskorištavanja posebno su izložena jakom antropogenom pritisku. Potrebno je istaknuti da je očuvanje živog svijeta i podmorja jedan od osnovnih uvjeta za boljitak stanovništva i daljnji opstanak turizma kao važne privredne grane. Baš zbog velikog bogatstva podmorskih biocenoza i ljepote podmorskih krajobraza najvrednija morska područje predviđeno su Prostornim planom Primorsko-goranske županije za zaštitu. Nažalost, stanoviti tipovi degradacije vidljivi su i u takvim osjetljivim područjima, a osobito oni povezani sa svim vidovima turizma, od kojih neki nisu nimalo «prijateljski» prirodi (nekontrolirana izgradnja, onečišćenja, uznemiravanje plovilima, buka motora, glisiranje, uzgibavanje mulja u plitkim uvalama, pustošenje podmorja, pretjeran izlov pojedinih vrsta organizama, namjerno sakupljanje rijetkih vrsta u svrhu prodaje, zalaženje plovilima i u najudaljenije dijelove akvatorija i sl.).

 

Ugrožavanje bioraznolikosti zbog pojave invazivnih vrsta

Putovi širenja nepoželjnih invazivnih stranih organizama u moru su mnogostruki, raznoliki i najčešće nepredvidivi, a često prouzrokuju nesagledive štetne posljedice i redovito dovode do degradacije, destabilizacije ili čak uništenja prirodnih pridnenih zajednica. Direktno utječu na osiromašenje biordiverziteta. Jedan od načina širenja takvih invazivnih vrsta je putem balastnih voda i obraštaja na brodovima čemu se tek u novije vrijeme počela pridavati veća pažnja. Do sad su u akvatoriju Primorsko-goranske županije zabilježene dvije opasne alohtone vrste algi:

 

  • Invazivna tropska alga Caulerpa taxifolia do sad je naveća prijetnja autohtonim pridnenim zajednicama Jadrana. Alga predstavlja opasnost za autohtone zajednice morskog dna jer se brzo širi i snažno potiskuje raznolikost domaćih vrsta i zajednica na područjima na koje se naseli. Na području Primorsko-goranske županije alga je zamijećena prvi put 1992. godine u akvatoriju Malinske. Tijekom 1996. i 1997. učinjeni su napori uklanjanja alge, ali se ona obnovila iz ostataka talusa. Od 2004. godine alga više nije zabilježena na ovom području jer su je uništile prošlogodišnje niske temperature mora. Također je pojava alge na drugom nalazištu, u Barbatskom kanalu između otoka Raba i otoka Dolina, držana stanovito vrijeme pod nadzorom i sada više nema podataka o njenoj nazočnosti. Alga je ovdje prvi put opažena u rujnu 1996. Prema priopćenju Društva za podvodne aktivnosti «Amfora» iz Raba koji pod vodstvom stručnjaka Instituta za istraživanje mora iz Splita rade na uklanjanju i nadzoru alge kaulerpe iz rapskog akvatorija u posljednje dvije godine alga se više nije pojavljivala pa se smatra da je nalazište u Barbatskom kanalu iskorijenjeno.
  • Invazivna tropska alga Womersleyella setacea naseljava područja s izraženijom sedimentacijom i može izazvati negativne promjene na  zajednicama algi. Nalazi nove vrste u Kvarneru (npr. kod rta Oštro/Kraljevica) potvrđuju mogućnost da je Kvarnerski zaljev u zadnjem desetljeću postao povoljno područje u Sjevernom Jadranu za naseljavanje novih indo-pacifičkih vrsta, od kojih su neke i invazivne.

8.1.7. Prirodna baština

 

Područje Primorsko-goranske županije obiluje bogatstvom, raznolikošću i vrijednošću prirodne baštine. Veliko bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta nije samo regionalnog, nego državnog, pa i europskog značenja.

Do danas je na području Županije Zakonom o zaštiti prirode zaštićeno 30 prirodnih objekata ukupne površine od oko 27.006 ha, a prostornim je planom Županije za zaštitu predviđeno još 109 područja (tablica u privitku).

  

Praćenje stanja (monitoring) prirodne baštine

Podaci o biološkoj i krajobraznoj raznolikosti Primorsko-goranske županije prikupljeni su i sistematizirani za potrebe izrade Prostornog plana Primorsko-goranske županije. Na temelju tih podataka izdvojena su vrijedna područja prirodne baštine koja zahtijevaju neki stupanj zaštite prema Zakonu o zaštiti prirode. Kontinuirano i sustavno praćenje stanja (monitoring) prirodne baštine zasad se provodi jedino u Nacionalnom parku «Risnjak» i Parku prirode «Učka» kojima upravljaju javne ustanove.

 

U Nacionalnom parku «Risnjak» provodi se monitoring bioraznolikosti i to u okviru KEC projekta (KEC - Zaštita krških ekoloških sustava), a provode se intenzivna floristička i faunistička istraživanja (sisavci, ptice, kukci, biospeleologija, flora). Također je na području Nacionalnog parka uspostavljeno nekoliko trajnih ploha na kojima monitoring šumarskih parametara (prirast šuma posebne namjene, kemijska analiza tla itd.) provodi Šumarski institut Jastrebarsko. Interno se prati stanje populacije velikog tetrijeba i prikupljaju se podaci o divokozama. U okviru LIFE programa (za cijelu Hrvatsku) prikupljaju se podaci i prati populacija vukova. Uspostavljeno je i praćenje meteoroloških podataka.

U Parku prirode «Učka» provodi se monitoring okoliša (npr. kakvoća vode na prirodnim izvorima), praćenje populacije ptica grabljivica i radi se na prikupljanju podataka za crveni popis biljnih vrsta Parka. Zajedno s Parkom prirode «Žumberak i Samoborsko gorje» prati se stanje populacije ugroženog crnog daždevnjaka. 

 

Degradacija prirodne baštine

 

Degradacija prirodne baštine i krajobraza zabilježena je u široj okolici grada Rijeke, u okolici Bakarskog zaljeva, na obalnim, vodenim i vlažnim staništima otoka Krka (Voz, Omišalj, Soline, Baška, Zarok) i otoka Raba (močvarne obale uvala), na planini Učki i drugdje. Posebno su ugroženi neki vrijedni mikrolokaliteti: zatrpava se i onečišćuje sve veći broj slatkovodnih lokvi, u ponore i jame ubacuje se otpad, neodgovarajućom regulacijom vodotoka narušavaju se ekosustavi tih staništa itd.

Na kršu je vrlo izražen problem nekontroliranog unošenja otrova u ekosustave (npr. otrovni mamci, trovanje parazita i dr.) zbog čega od trovanja stradaju zaštićene i prorijeđene vrste, primjerice bjeloglavi supovi te druge ugrožene vrste, osobito one na vrhu hranidbenog lanca.

Upravljanje zaštićenim područjima

 

Zaštita nacionalnih parkova i parkova prirode u ovlasti je države, a ostalih zaštićenih područja u ovlasti Županije. Zakon o zaštiti prirode, članak 171. određuje da zaštićenim područjima upravljaju posebne javne ustanove koje za upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode osniva Vlada Republike Hrvatske, a za upravljanje ostalim zaštićenim dijelovima prirode osnivaju ih Županijske skupštine. Spomenute javne ustanove obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, te nadziru provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju.

Upravljanje nacionalnim parkovima i parkovima prirode temelji se na prostornim planovima, a za ostala zaštićena područja izrađuju se mjere zaštite koje donose županijska poglavarstva uz suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

 

Zakon o zaštiti prirode prepoznaje posebnu kategoriju značajnih krajobraza. Na području Županije postoji velik broj raznolikih tipova krajobraza. Najugroženija su područja najveće gustoće naseljenosti, na otocima i priobalju.

 

Krajobrazna raznolikost narušava se:

  • neravnomjernim širenjem građevinskog područja i bespravnom gradnjom;
  • izgradnjom prometnih površina;
  • izgradnjom energetskih i vodno-gospodarskih objekata;
  • neprimjerenim poljoprivrednim aktivnostima (sječa šuma, sadnja monokultura, melioracija, komasacija itd.).

 

Prirodni krajobrazi u izvornom obliku zadržali su se samo u nepristupačnim područjima poput nekih planinskih dijelova Gorskog kotara. Podmorski krajobrazi održali su općenito veći stupanj prirodnosti od kopnenih iako je zamjetan sve veći negativni utjecaj turizma kao i onečišćenje akvatorija s kopna i mora.

U prilogu dokumenta je tablica s prikazanim popisom krajobraza Primorsko-goranske županije.

  

8.1.8. Kulturno-povijesna baština

Kulturno-povijesna baština[48][48] tijesno je povezana s prirodnim, a posebno krajobraznim vrijednostima Primorsko-goranske županije. Graditeljsko naslijeđe kao dio te kulturno-povijesne baštine svjedoči o kontinuitetu života i kulturološkom identitetu stanovnika ovog područja koji su ostavili trajan pečat na prirodu i krajobraz. Uz graditeljsko naslijeđe vezuje se i specifična kakvoća okoliša ambijentalnih vrijednosi te, vrlo često, ostataka sačuvanih tradicijskih oblika života i privređivanja, koji su neraskidivo isprepleteni s bogatom lokalnom biološkom i krajobraznom raznolikošću. Drevna akropolska naselja, gromače, prezidi, ostaci gradina,  utvrda i sl. često i sami predstavljaju stanovit tip urbanog krajobraza, ili su važne antropogene sastavnice koje se isprepliću i uklapaju u neku širu krajobraznu cjelinu.

Područje Primorsko-goranske županije odlikuje se vrijednom i raznolikom kulturno-povijesnom baštinom. U Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske upisan je značajan broj kulturnih dobara (prikazanih u tablici u privitku) te velik broj preventivno zaštićenih, još nedovoljno istraženih naselja, arheoloških lokaliteta i pojedinačnih objekata sa svojstvima graditeljskog i urbanog naslijeđa.

Stupanj istraženosti graditeljskog naslijeđa na području Županije vrlo je neujednačen, pa su priobalje te otoci Rab, Krk, Cres i Lošinj tijekom prošlog stoljeća kontinuirano istraživani i poznati po vrijednoj kulturnoj baštini. Područje Gorskog kotara je nedovoljno istraženo u odnosu na ostali dio Županije iako potencijalno obuhvaća vrijedno kulturno-povijesno nasljeđe. Stupanj istraženosti kulturne baštine, kao i oblik zaštite utvrđen je na temelju:

  • rješenja o registraciji spomenika kulture ili evidencije od strane Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine;
  • prostorne dokumentacije u kojima je obrađeno povijesno naslijeđe;
  • publicirane građe.

 

Prema utvrđenim urbanističkim, arhitektonskim i konzervatorskim kriterijima, kulturno-povijesno nasljeđe je podijeljeno na gradske cjeline, seoske cjeline (zaselak, stan), primjere kulturnog krajolika, etno-zone, etno-spomenike, arheološke i hidroarheološke zone i lokalitete te pojedinačne građevine (sakralne, javne i stambene, fortifikacijske, memorijalne i dr.).

 

Praćenje stanja kulturno-povijesne baštine

 

Stanje kulturno-povijesne baštine prati Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Rijeci. Za potrebe izrade Prostornog plana Županije u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci prikupljeni su podaci i razmatrana je graditeljska baština kao dio cjelovitog sustava prostornih datosti koje utječu na koncepciju prostornog uređenja. Utvrđeno je stanje u prostoru i ocjena stanja. Definirane su globalne smjernice valorizacije graditeljske baštine. Utvrđene su mjere korištenja i zaštite. Napravljen je popis urbanih i ruralnih cjelina, etno-zona i lokaliteta, kulturnih krajobraza, arheoloških i hidroarheloških lokaliteta, povijesnih utvrda i pojedinačnih građevina od interesa za Županiju. Oni su Prostornim planom Županije posebno naglašeni i obrađeni isključivo zbog usmjeravanja prioriteta na njihovo odgovarajuće održavanje, odnosno potrebu uključivanja šire zajednice u njihovu obnovu i zaštitu.

 

Predviđeno je da se daljnje praćenje kulturno-povijesne baštine provodi kroz «Program revitalizacije kulturno-povijesnog nasljeđa Primorsko-goranske županije». Taj projekt, koji je u cilju očuvanja nepokretnih kulturnih dobara 1994. pokrenuo Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje te Konzervatorski odjel u Rijeci, osim konzervatorske zaštite podrazumijeva primjereno korištenje i osmišljenu afirmaciju malih urbanih i ruralnih cjelina. Sustav «aktivne zaštite» nepokretnih kulturnih dobara uključuje upoznavanje, vrednovanje i prezentaciju povijesnog nasljeđa, te primjereno gospodarsko korištenje, kao i uključivanje baštine u suvremena kretanja.

 

Degradacija kulturno-povijesne baštine

 

Mnoga od arheoloških nalazišta koja se nalaze u otvorenom krajoliku vremenom su uništena izgradnjom naselja, raznošenjem građevinskog materijala, izgradnjom građevina, putova i infrastrukturnih koridora i sl. Mnoga su ostala sačuvana u svojoj osnovi, s vidljivim tragovima arhitekture u suhozidu. Antički lokaliteti koji se nalaze u priobalnom pojasu, a naročito hidroarheološki lokaliteti bili su izloženi kontinuiranom devastiranju i pljački, tako da je vrlo malo materijalnih ostataka ostalo sačuvano na dostupnim i poznatim nalazištima.

Neprimjerene intervencije u prostoru, promjena strukture stanovništva, kao i negativna demografska kretanja razlog su da je vrlo malo sačuvanih ruralnih cjelina u povijesnim okvirima. U posljednje vrijeme primjetna je ubrzana degradacija naslijeđenog ruralnog primorskog i otočnog krajobraza za koji su prepoznatljive terase, suhozidi i gromače.

Vrijedne i ambijentalno neponovljive povijesne jezgre starih akropolsikh gradića kojima očuvanju integriteta prijete mnoge novovjeke opasnosti nastoje se očuvati i zaštititi kroz programe revitalizacije povijesnih jezgri (npr. Vrbnika, Belog, Osora, Omišlja, Bakra i dr.), što je s obzirom na današnje okolnosti i zahtjeve života sve teže provoditi.

Stanje je posebno zabrinjavajuće u nekadašnjim ruralnim sredinama na otocima. Manje od polovice naselja koja se odlikuju izrazitom kulturno-povijesnom vrijednošću stalno je naseljeno, a samo neka od mnogih napuštenih naselja, pretežno ona u priobalnom pojasu i u blizini razvijenih središta, koriste se za sezonsko stanovanje (vikend naselja) tijekom ljetnih mjeseci. Građevinski fond većine naselja je vrlo zapušten. U lošem su stanju i reprezentativni povijesni primjerci arhitekture svoga vremena. Razvoj turizma, te pogrešna politika koja ga je pretvorila u monokulturu, osobito su utjecali na cjelokupno stanje. Dok su mnoga naselja napuštena i zapušten je kvalitetan građevinski fond (Beli, Lubenice), neka su se naselja nekontrolirano, čak i planski povećavala bez pretjerane brige za povijesno nasljeđe, očuvanje kompozicije, prirodu i okoliš, poljoprivredno tlo i sl. (Mali Lošinj, Cres, Omišalj, Malinska).

 

 

8.2. PRITISCI NA OKOLIŠ

8.2.1. Otpad

 

Uvodne napomene

 

Izrada Strategije zaštite okoliša započela je krajem 2003./početkom 2004. godine. U listopadu 2003. donesen je Zakon o otpadu objavljen u Narodnim novinama broj 151/03 od 24. rujna 2003., koji je stupio na snagu 1. siječnja 2004. U odnosu na prethodni Zakon iz 1995. godine, ovaj Zakon donio je bitne izmjene u pogledu terminologije - definicija vrsta otpada, te postupaka i sudionika u postupanju s otpadom; načina obračuna troškova u postupanju s otpadom; nadležnosti za evidenciju neuređenih odlagališta i sanaciju otpadom onečišćenog tla; rokova i odgovornosti za provedbu Zakona (kaznene odredbe), te nadležnosti i ovlaštenja za odlučivanje o prekršajima.

Ovaj je Zakon bio na snazi nepunu godinu dana. 24. prosinca 2004. stupio je na snagu novi Zakon o otpadu kojim je ponovno izmijenjena terminologija, način postupanja s pojedinim vrstama otpada i nadležnosti subjekata zaduženih za provedbu.

U nastavku se navode podaci o postupanju s otpadom prema Izvješću o stanju okoliša, podacima Upravnog odjela za upravljanje imovinom i  komunalne djelatnosti, te katastra emisija u okoliš Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji.  U svim izvorima podataka još se koristi terminologija prema prvome zakonu  iz 1995. godine, s obzirom da se - sukladno važećem Zakonu - do donošenja novoga podzakonskog propisa primjenjuje postojeći Pravilnik o vrstama otpada (NN br. 27/96). Osim toga, ni obrasci za prijavu podataka o otpadu u katastar emisija u okoliš, kao ni program za vođenje KEO, još nisu izmijenjeni u skladu s novom terminologijom.   

Radi lakšeg praćenja, u tablici 20. prikazane su promjene u nazivima i definicijama osnovnih vrsta otpada[49][49] - po mjestu nastanka i po svojstvima, prema zakonima o otpadu iz 1995., 2003. i važećem zakonu iz 2004. godine.

 

Komunalni otpad

 

Prema podacima trgovačkih društava koja obavljaju komunalnu djelatnost skupljanjem otpada obuhvaćeno je 94 % stanovnika. Na području Županije svake se godine skupi oko 170.000 t komunalnog otpada, odnosno oko 0,56 t po stanovniku. Na odlagalištima se vodi evidencija o količinama odloženog otpada na temelju broja i volumena vozila kojima se otpad dovozi na odlagalište. Komunalni otpad odlaže se na deset odlagališta kojima upravlja devet gradskih komunalnih trgovačkih društava. Problemi na odlagalištima u pravilu su nedovoljni kapaciteti (osobito odlagališta Viševac, Treskavac, Kalvarija), uz nedostatak odgovarajuće prethodne selekcije i obrade otpada.

U nastavku slijedi pregled osnovnih podataka i problematike odlaganja komunalnog otpada po odlagalištima (tablice 21.–23.).

 


Tablica 20. Nazivi i definicije osnovnih  vrsta otpada po mjestu nastanka i svojstvima

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Tablica 21. Pregled odlagališta u Primorsko-goranskoj županiji

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

Tablica 22. Osnovni podaci o odlagalištima komunalnog otpada u Primorsko-goranskoj županiji

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

Tablica 23.  Prikaz postojećeg stanja i problematike po odlagalištima

 

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

Tehnološki otpad

 

Prema podacima iz Izvješća o stanju okoliša Primorsko-goranske županije 2001. godine  u Primorsko-goranskoj županiji  je prijavljeno 50.777,15 t proizvedenog neopasnog i 12.590,19 t opasnog otpada; 24.006,37 t skupljenog neopasnog i 3.727,02 t opasnog otpada, te 1.498,25 t obrađenog opasnog otpada. Ovi podaci ne predstavljaju ukupno proizvedenu, skupljenu i obrađenu količinu otpada na području Županije, jer svi sudionici u postupanju s otpadom nisu uključeni u katastar emisija u okoliš, a njihov broj se iz godine u godinu povećava. Godine 2003. u katastar emisija u okoliš prijavljeno je 32.916,99 t proizvedenog neopasnog i 5494,69 t opasnog otpada, 12.217,83 t skupljenog neopasnog i 3012,84 t opasnog otpada, te 17.499,12 t obrađenog neopasnog i 797,68 t obrađenog opasnog otpada.

 

Na području Županije, osim u sklopu INA rafinerije, ne postoje postrojenja za obradu tehnološkog otpada. Oko 70 % se odlaže, oko 25 % otpada (većinom iz drvno-prerađivačke industrije) se energetski iskorištava, a ostatak (uglavnom otpadne metale) preuzimaju specijalizirane tvrtke – skupljači i obrađivači (tablice 24. i 25.). Vrlo mali dio otpada nalazi se uskladišten na lokaciji nastanka ili se koristi u poljoprivredi.

 

Tablica 24.: Tvrtke koje postupaju s opasnim tehnološkim otpadom na području Županije

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Tablica 25.: Tvrtke koje postupaju s neopasnim tehnološkim otpadom na području Županije

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Osnovni problem u postupanju s tehnološkim otpadom je nepostojanje odgovarajućih građevina za skladištenje, obrađivanje i odlaganje tog otpada. Nezadovoljavajućim se može smatrati i praćenje podataka o količinama, vrstama i načinu postupanja s tehnološkim otpadom jer svi proizvođači takvoga otpada nisu uključeni u katastar emisija u okoliš.

 

Posebno je potrebno naglasiti problem postojećeg zatvorenog odlagališta opasnog otpada Sovjak na području Općine Viškovo[50][50], gdje se u prostor prirodne vrtače odlagao bez prethodne obrade opasni otpad lokalne industrije u razdoblju od 1955.-1990. godine, a koji predstavlja najveću opasnost za podzemne vode. Sanacija Sovjaka označena je i u Izvješću o stanju okoliša Republike Hrvatske jednim od najznačajnijih problema u Hrvatskoj. Za ovo odlagalište u tijeku su aktivnosti radi sanacije, za što je već izrađena feasibility studija, proveden postupak procjene utjecaja na okoliš i izrađen Alokacijski model raspodjele troškova sanacije, sve u cilju provedbe sanacije in situ tehnologijama. Za realizaciju sanacije nastoje se pribaviti financijska sredstva iz pretpristupnih fondova Europske unije. 

 

Naslijeđenim problemima mogu se smatrati i površine unutar kruga INE rafinerije na Urinju i unutar kruga Adria – procesne industrije u Omišlju na otoku Krku na kojima se godinama privremeno odlagao neutralizirani i do razine neopasnog obrađeni proizvodni otpad.

 

Neuređena odlagališta i otpadom onečišćeno tlo

 

Velik problem na području Primorsko-goranske županije, kao i na području čitave Republike Hrvatske, predstavlja otpadom onečišćeno tlo i neuređena odlagališta, najčešće smještena uz prometnice, ali često i u vodozaštitnim područjima ili šumama.

U skladu s obvezom propisanom Zakonom o otpadu iz 2003. godine, tijekom 2004. godine županijski Upravni odjel za upravljanje imovinom i  komunalne djelatnosti pripremio je «Popis otpadom onečišćenog tla i neuređenih odlagališta na području Primorsko-goranske županije»[51][51]. Utvrđeno je ukupno 170 lokacija takvih odlagališta s odloženom količinom otpada od 654.147 m3 (tablica 26.). Od ukupnog broja evidentiranih odlagališta, njih tridesetak poznata su stalna neuređena odlagališta, s kojih jedinice lokalne samouprave o svome trošku povremeno prebacuju otpad na legalna odlagališta. Oko polovice ovih lokacija lokalnom stanovništvu služi za odlaganje građevinskog otpada.

Na temelju Popisa izrađen je «Plan sanacije otpadom onečišćenog tla i neuređenih odlagališta na području Primorsko-goranske županije», koji je Županijska skupština donijela 28. listopada 2004.[52][52] U sklopu sanacije predviđeno je izvlačenje, skupljanje i selektiranje otpada, čišćenje, planiranje i zatrpavanje, zaprečavanje i označavanje lokacija te odvoz otpada.

 

Tablica 26.: Neuređena odlagališta na području Županije

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Ocjena stanja

 

U djelatnosti skupljanja komunalnog otpada zadovoljavajućom se može smatrati pokrivenost odvozom (činjenica da je organiziranim skupljanjem otpada obuhvaćeno 94% stanovnika Županije), a nezadovoljavajućim stupanj primarne selekcije komunalnog otpada. U djelatnosti odlaganja komunalnog otpada nezadovoljavajuće je da se otpad odlaže bez prethodne obrade, da se ne vrši detaljna analiza, tj, da nije poznat sastav otpada, te popunjenost kapaciteta odlagališta. Relativno zadovoljavajućom (u odnosu na prijašnje stanje) može se ocijeniti činjenica da je na 7 od 10 postojećih odlagališta ispunjen minimum propisanih tehničko-tehnoloških uvjeta.

Kod proizvodnog otpada, unatoč naporima tijela zaduženog za vođenje katastra emisija u okoliš, nezadovoljavajućim se može smatrati praćenje podataka o količinama, vrstama i načinu postupanja s takvim otpadom, jer svi proizvođači nisu uključeni u katastar emisija u okoliš. Ipak, mora se naglasiti da su uključeni najveći proizvođači i svi glavni skupljači i obrađivači otpada. Najveći je problem nepostojanje građevina za skladištenje, obrađivanje  i odlaganje proizvodnog otpada.

Nije poznata količina opasnog otpada u komunalnome otpadu, a jedini izvor podataka o proizvedenom, skupljenom i obrađenom opasnom otpadu je katastar emisija u okoliš. Poseban je problem otpad koji nastaje u djelatnosti zaštite zdravlja ljudi i životinja. Iako se radi o potencijalno opasnome otpadu, može se reći da je gotovo u potpunosti izvan sustava praćenja.

U pogledu problematike neuređenih odlagališta i otpadom onečišćenog tla, potrebno je istaknuti izniman napredak učinjen izradom njihova popisa i plana sanacije, koji su temelj  za njihovu realizaciju na terenu. 

8.2.2. Buka

 

U Primorsko-goranskoj županiji, kao i na čitavom području Republike Hrvatske, ne provode se sustavna mjerenja razine buke, pa nema ni pravih pokazatelja o pritiscima na okoliš bukom. Nisu izrađeni ni dokumenti propisani Zakonom o zaštiti od buke (Narodne novine br. 20/03) - karta buke i akcijski plan[53][54] .

 

Kontinuirana mjerenja provode se samo na području općine Kostrena, u okruženju rafinerije na Urinju (lokacija Inženjering) i Brodogradilišta “Viktor Lenac” (lokacije Vrh Martinšćice i Žurkovo).

Izmjerene prosječne dnevne razine buke u okruženju rafinerije na Urinju tijekom 2001. iznosile su 78-88 dB. Na mjernoj postaji Vrh Martinšćice ekvivalentne razine buke su se kretale između 56,1 dBA i 61,3 dBA danju te između 51,9 dBA i 58,5 dBA noću. Na mjernoj postaji Žurkovo vrijednosti razine buke kretale su se između 49,3 dBA i 56,8 dBA danju te između 43,7 dBA i 54,9 dBA noću uz veće izmjerene razine u periodu od rujna do studenog.

Na temelju rezultata mjerenja na području općine Kostrena u okviru izrade Karte buke zaključeno je da na svim mjernim točkama buka premašuje zakonom propisane vrijednosti. Mjerenjima izvora buke u okruženju Brodogradilišta “Viktor Lenac” utvrđeno je da su negativnom utjecaju buke najizloženije stambene zgrade Vrha Martinšćice.

 

Na temelju rezultata povremenih mjerenja buke provedenih na području grada Rijeke, najviša razina buke izmjerena je u užem centru grada gdje kao izvori buke dominiraju gradski promet i osobna vozila. Tijekom dana razina buke doseže vrijednosti više od 70 dBA, a najviša noćna vrijednost tek je neznatno niža. Visoke razine buke izmjerene su duž prometnica izvan najužeg centra grada te u stambenim područjima koja graniče s industrijskim zonama.

 

8.2.3. Pritisci na okoliš iz sektora energetike, prometa, industrije, turizma te  poljoprivrede i šumarstva

8.2.3.1. Energetika

 

Županijski energetski sustav ima dvojaku funkciju. Primarno je on integralni dio ukupnog energetskog sustava Hrvatske, a drugi dio odnosi se na zadovoljavanje potreba neposredne potrošnje Županije.

 

Na području Županije energetski sustav čine:

  1. TE Rijeka;
  2. HE Rijeka, HE Vinodol, male hidroelektrane (HE Zeleni vIr i HE Finvest);
  3. Industrijske toplane: rafinerije nafte Urinj i Mlaka, Adria procesna industrija (ex DIOKI d.d. Lokacija Omišalj-DINA), Finvest Čabar;
  4. Industrijske kotlovnice;
  5. Javne kotlovnice (Energo);
  6. Gradska plinara (Energo).

 

U tablici 27. prikazan je pregled značajnih energetskih objekata Županije.

 

Najznačajniji oblik energije u opskrbi neposrednih potrošača su tekuća goriva sa udjelom od oko 64 %, zatim električna energija sa oko 24 %, kruta goriva sa oko 7 % te plin na bazi nafte sa oko 5 %.

 

Pokazatelj energetske efikasnosti županijskog sustava je vrlo nepovoljan, zbog nepovoljne strukture ukupne potrošnje (natprosječno veliki gubici u transformacijama energije, koji iznose 28%). To je daleko nepovoljnije od energetske efikasnosti sustava Republike Hrvatske, gdje gubici transformacije energije iznose 8,5%.

 

Energetske tvrtke u županiji imaju uložen veliki kapital u proizvodnji, prometu i distribuciji energije te sudjeluju u održavanju i sigurnosti nacionalnog energetskog sistema, međutim tehnologija u energetskih postrojenjima ne udovoljava europskim ekološkim, sigurnosnim i drugim zahtjevima.

 

Tablica 27.: Pregled značajnih energetskih objekata Županije

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Postrojenja za prijem energenata, proizvodnju energije ili za energetske transformacije, smještena su u visoko-vrijednom obalnom pojasu. Unatoč tome što se najvećim dijelom koriste za potrebe drugih dijelova Hrvatske, ovi objekti imaju snažan utjecaj na stanje obalnog područja, na stanje okoliša u dubokom zaleđu Županije, na zdravlje stanovništva i na druge gospodarske djelatnosti u svojoj blizini. Utjecaji na okoliš elemenata energetskog sustava Primorsko-goranske županije svode se na emisije u zrak, emisije u vode/more i otpad, koje se uglavnom evidentiraju u sklopu katastra emisija u okoliš. 

 

Najvažniji problemi vezani su uz emisiju onečišćujućih tvari u zrak (tablica 28.), odnosno uz pojavu acidifikacije, visoke koncentracije prizemnog ozona te globalni problem stakleničkih plinova.

 

Primjeri lokalnog onečišćenja su visoke koncentracije SO2 kod intenzivnijeg rada termoelektrane Urinj i uz korištenje jeftinijeg tekućeg goriva sa visokim sadržajem sumpora, te nekontrolirana akcidentna onečišćenja zraka u okolici rafinerije na Mlaki pri korištenju neodgovarajućih goriva umjesto plina.

 

Tablica 28.: Emisija onečišćujućih tvari u zrak iz pojedinih energetskih objekata u 2001. godini

 

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Najveći dio tehnološkog otpada iz energetskih postrojenja čine transformatorska i izolacijska ulja, stara oprema i uređaji (transformatori i kondenzatori) te otpad od čišćenja ložišta kotlova. TE Rijeka uključena je u sustav zbrinjavanja rabljenih motornih ulja.

 

U tablici 29. prikazane su količine ispuštene vode iz opskrbe električnom energijom, plinom, parom i toplom vodom u 2003. godini.

 

Tablica 29. Količine ispuštene upotrijebljene vode iz opskrbe električnom energijom, plinom, parom i toplom vodom u 2003. godini

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Negativni utjecaji energetskih postrojenja sporo se rješavaju i nisu u nadležnosti Županije. No, dosljedno uvođenje načela "onečišćivač plaća" moglo bi popraviti situaciju, pod uvjetom da se Županija ekipira i osposobi za stručnu primjenu ovog načela. To je osobito važno s obzirom na predstojeću privatizaciju energetskog sektora.

8.2.3.2. Industrija

 

Industrijski sektor jedan je od glavnih čimbenika utjecaja na okoliš. Međutim, situacija u Primorsko-goranskoj županiji, kao i drugdje u Hrvatskoj, određena je naglim padom industrijske proizvodnje u uvjetima rata i tranzicije. Pozitivna posljedica ovakvog trenda je smanjenje pritisaka na okoliš.    

 

Najznačajnije industrijske grane Primorsko-goranske županije su brodogradnja, naftna i petrokemijska industrija, industrija građevnog materijala te drvna industrija. Ostala industrija obuhvaća prehrambenu i tekstilnu, te još neke industrije manjeg značenja (metalna i elektroindustrija, ljevaonice, proizvodnja i prerada nemetala, skupljanje i prerada otpadaka, te proizvodnja raznovrsnih proizvoda).

 

U smislu zauzimanja prostora i utjecaja na vizualne vrijednosti krajobraza, važno je istaknuti da su najveća industrijska postrojenja smještena na najvrjednijem - obalnom području - rafinerije nafte u Rijeci i Kostreni; brodograđevna industrija u Rijeci i Kostreni, te manja brodogradilišta na Krku, Cresu, Lošinju i Rabu; petrokemijska industrija u Omišlju na otoku Krku.

 

Osnovni problemi u pogledu zaštite okoliša vezani uz industriju općenito su:

  • onečišćenje zraka, vode i tla,
  • neodgovarajuća proizvodna struktura industrije te zastarjela tehnologija i oprema,
  • manjak financijskih sredstava za ulaganja, restrukturiranje, uvođenje čistijih tehnologija,
  • loš smještaj proizvodnih pogona (buka, krajobraz),
  • zaštita okoliša do sada nije bila među prioritetima[54][55].

Djelovanje industrije na okoliš posljedica je protoka velikih količina tvari i energije kroz pojedine industrijske procese, ali i kroz same proizvode, bilo prilikom korištenja, bilo nakon prestanka njihove uporabe (otpad).

 

Izvori podataka o utjecaju industrije na okoliš su katastar emisija u okoliš; posebna praćenja utjecaja na okoliš (primjerice – monitoring kakvoće zraka u okolici rafinerija nafte u Rijeci i Kostreni, sveobuhvatni monitoring utjecaja na okoliš petrokemijske industrije na Krku); podaci o mjerenjima emisija u zrak iz stacionarnih izvora industrijskih pogona, te podaci prikupljeni prilikom inspekcijskih nadzora.

 

Prema podacima Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji,  u 2003. godini u katastru emisija u okoliš su bili registrirani industrijski izvori navedeni u tablici 30.

 

 

 

 

 

Tablica 30.: Popis industrijskih onečišćivača na području Primorsko-goranske županije registriranih u KEO 2003.

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Prema podacima iz Izvješća o stanju okoliša Primorsko-goranske županije (SN br. 7/03) najveće pojedinačne emisije u zrak iz industrijskih izvora potječu iz INE Rafinerije nafte na Urinju.  Znatno su manje one iz INE Maziva na Mlaki, a posebno Adria procesne industrije na Krku. Ostatak otpada na sve ostale pojedinačne izvore zajedno.

 

Tablica 31 .: Emisije u zrak iz pojedinačnih izvora, 2001. god.

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Postojeći tehnološki objekti koji neposredno ugrožavaju, ili su potencijalna opasnost za kakvoću voda, moraju ishoditi vodopravnu suglasnost, dozvolu i dozvolbeni nalog sukladno Zakonu o vodama (NN br. 107/95) kojim se propisuje količina i kakvoća otpadnih voda koje pravna ili fizička osoba može ispuštati u javni sustav odvodnje, vodonosnike ili tlo. Korisnici vodnih resursa obvezni su primijeniti odgovarajući tretman otpadnih voda s ciljem dovođenja njihovih fizičko-kemijskih karakteristika u vrijednosti koje su podnošljive za okoliš. Opasne tvari kao što su masti, maziva, mineralna ulja i dr. koji se koriste u tehnološkim procesima moraju se pažljivo evidentirati, te voditi očevidnik njihovog zbrinjavanja na način kako je to propisano Uredbom o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom (NN br. 32/98). Njihovo dospijeće u vodonosnike strogo je zabranjeno zbog njihove izuzetne dugovječnosti u okolišu, odnosno otpornosti razgradnji te pogubnog (toksičnog, kancerogenog i mutagenog) utjecaja na živi svijet.

Na temelju podataka koje «Hrvatske vode» dostavljaju Odsjeku za statistiku Službe za gospodarstvo Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, u tablici  32. prikazane su količine ispuštene vode iz prerađivačke industrije u 2003. godini.

 

Tablica 32. Količine ispuštene upotrijebljene vode iz prerađivačke industrije u Primorsko-goranskoj županiji 2003. godine

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

S obzirom da propisani jedinstveni računalni program u kojemu se vodi katastar emisija u okoliš za sada nažalost ne omogućuje selektivnu obradu podataka, nisu dostupni podaci o prijavljenom proizvedenom otpadu u industriji i to niti o ukupnoj količini i udjelu u sveukupnim količinama iz svih sektora, ni po vrstama odnosno ključnim brojevima otpada. [55][56]

Unatoč pozitivnim pomacima u proteklih desetak godina, treba naglasiti problem neriješenog odgovarajućeg postupanja[56][57] s proizvodnim otpadom, osobito opasnim, što za sada nije riješeno na državnoj razini. Zbrinjavanje ostatka neopasnog tehnološkog otpada, nakon propisane obrade[57][58] bit će omogućeno u sklopu centralne županijske građevine za skladištenje, obrađivanje i odlaganje komunalnog i neopasnog proizvodnog otpada.  

Naslijeđenim problemima, uz zatvoreno odlagalište opasnog proizvodnog otpada Sovjak[58][59], mogu se smatrati površine unutar kruga INE rafinerije na Urinju i unutar kruga Adria – procesne industrije u Omišlju na otoku Krku na kojima se godinama odlagao neutralizirani i do razine neopasnog obrađeni proizvodni otpad.

Kada je riječ o utjecajima industrijskih postrojenja na tlo kao sastavnicu okoliša, može se reći da je tlo u gospodarskim zonama antropogenog karaktera, onečišćeno štetnim i opasnim tvarima.  Redovita praćenja kakvoće tla u gospodarskim zonama ne postoje. 

Ispitivanjima provedenim na području Rafinerije nafte na Urinju i bivše koksare u Bakru utvrđeno je da je tlo na ovom prostoru zagađeno olovom i vanadijem, a velika je i onečišćenost niklom, kromom i cinkom, te je povećana onečišćenost kadmijem. 

 

Osim navedenih istraživanja onečišćenja tla teškim metalima, provedena su na lokaciji bivše koksare u Bakru istraživanja onečišćenja tla i podzemlja katranom i uljima. Rezultatima istraživanja iz "Izvješća o stanju okoliša u "Koksar" d.o.o. Bakar nakon razgradnje procesne opreme (Prijedlog postupka sanacije)" utvrđeno je površinsko onečišćenje katranom i uljima na lokaciji bivše kemijske sekcije u površini od cca 7.000 m2. Podzemno onečišćenje tla registrirano je na dubini do -7,78 m.[59][60]

Godine 1993. otkriveno je zagađenje podzemlja ugljikovodicima na području rafinerije na Urinju, koje se procjeđivalo i u more. Vrši se crpljenje ugljikovodika iz podzemlja, a procjeđivanje u more drži se pod kontrolom hidrauličkim barijerama i fiksnim plivajućim branama. Kontinuirano se provodi monitoring stanja zagađenja u podzemlju, te prati kakvoća podzemnih voda u krugu rafinerije, kakvoća obalnog  mora i sedimenta.

 

Slično, ali ne u istim razmjerima, povremeno dolazi do istjecanja naftnog zagađenja iz podzemlja rafinerije na Mlaki koje se,  zbog akvatorija luke u koju istječe, rješava lokalno.

 

Potrebno je napomenuti i problem opasnosti od industrijskih nesreća, radi rješavanja čijih posljedica su gospodarski subjekti obvezni izraditi operativne planove po dva osnova: 

·        državnom Planu intervencija u zaštiti okoliša i

·        Državnom planu za zaštitu voda.

Do sada je temeljem Plana intervencija u zaštiti okoliša izrađeno šezdesetak operativnih planova, što se - s obzirom na kriterije propisane Planom, ne može smatrati zadovoljavajućim.

Temeljem izdanih vodopravnih dozvola za ispuste otpadne vode, u skladu s Državnim planom za zaštitu voda izrađeno je 338 operativnih planova.

8.2.3.3. Turizam

 

Prepoznata ugostiteljsko-turistička područja Županije su sljedeća:

·        obalno područje: od Brseča do Preluke i od rta Oštro do autokampa “Sibinj”;

·        otoci: gotovo u cijelosti; obalno područje na Krku, od Njivica i Klimna do Baške, čitavi otoci Cres, Lošinj, Rab, Unije, Susak i Ilovik;

·        kontinentalno područje: dijelovi Učke i Lisina, Platak, Gerovo-Tršće, dijelovi doline Kupe, prostor između Ravne gore-Mrkoplja-Lokava-Fužina te područje Bribirskih šuma.

Tablica 33.  Prikaz područja turističke djelatnosti Županije s kapacitetima

 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

Odnos turizma prema okolišu je složen: s jedne strane, preduvjet za razvitak turizma je atraktivna i očuvana priroda i čist okoliš, a s druge strane turizam kao sveobuhvatna pojava utječe negativno na okoliš.

 

Najznačajniji izravni pritisci turizma na okoliš su:

·        povećano onečišćenje zraka emisijama iz cestovnih i plovnih vozila,

·        povećana količina otpadnih voda,

·        povećana količina otpada u priobalju i na otocima u ljetnim mjesecima,

·        neadekvatno odlaganje otpada (neuređena odlagališta i otpadom onečišćeno tlo),

·        nepovoljni učinci na životinjski i biljni svijet uzrokovani lovnim turizmom, šumskim požarima, čestim u turističkoj sezoni te povećanom bukom i vibracijama motora,

·        zauzeće prostora.

 

Izvor podataka o utjecaju na okoliš turističkih kapaciteta Županije je katastar emisija u okoliš. U tablici 34. prikazani su gospodarski subjekti iz područja turizma uključeni u KEO, iz koje je razvidno da oko 50 takvih subjekata  - hotela, marina i restorana dostavlja podatke o svojim emisijama u zrak, vode/more i o proizvedenome otpadu. Kako je već naglašeno, dostavljeni podaci unose se u propisani jedinstveni računalni program, koji za sada nažalost ne omogućuje selektivnu obradu podataka, pa nisu dostupni podaci o prijavljenom proizvedenom otpadu u sektoru turizma, niti o ukupnoj količini i udjelu u sveukupnim količinama iz svih sektora, niti po vrstama, odnosno ključnim brojevima otpada. Isto vrijedi i za emisije u zrak i vode/more.

 

 

Tablica 34.: Popis gospodarskih subjekata iz područja turizma na području Primorsko-goranske županije registriranih u KEO 2003.

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

8.2.3.4. Promet

 

Prometni sustav Županije čine pomorska i kopnena infrastruktura (koja obuhvaća luke, željezničku i cestovnu mrežu) te infrastruktura zračnog prometa, cjevovoda, telekomunikacija i pošta.

Promet je značajan izvor onečišćujućih tvari u okoliš. U tablici 35. prikazan je pregled učinaka različitih vrsta prometa na okoliš.

 


Tablica 35.  Učinci prometa na okoliš

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

U pogledu utjecaja na okoliš prednjači cestovni promet koji je, od svih vrsta prometa, najveći izvor štetnih emisija u zrak (tablica 36.).

Tablica 36. Emisije onečišćujućih tvari u zrak iz cestovnog prometa u 2001. godini

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

 

U Županiji prevladavaju velika ruralna, rijetko naseljena područja s nerazvijenom cestovnom mrežom no kroz nju prolazi i određeni broj magistralnih i regionalnih prometnica s vrlo velikom gustoćom prometa.

 

Broj osobnih vozila je u porastu (slika 6.), iako se smanjuje prosječna starost vozila. Samo u gradu Rijeci broj automobila godišnje poraste za oko 2000.  

 

U posljednjih nekoliko godina osjetno je smanjenje robnog prometa, naročito željezničkog i pomorskog. Najveći robni promet zadržan je u cestovnom prometu koji troši najviše energije i najviše utječe na okoliš.

 

Izgradnja prometne infrastrukture jedan je od najvećih potrošača prostora. U Primorsko-goranskoj županiji izgrađeno je 1.532 km cesta, od toga 590 km državnih, 610 km županijskih i 332 km lokalnih cesta te 136,8 km željezničkih pruga jednog kolosijeka. Lučko-terminalni, željeznički i cestovni čvor Rijeka nalazi se na osjetljivom i visokovrijednom obalnom prostoru.

 

 


8.2.3.5. Poljoprivreda

 

Poljoprivredno zemljište u Županiji zauzima 39,6 % ukupnog teritorija, ali je struktura poljoprivrednog zemljišta nepovoljna. Kvalitetno poljoprivredno zemljište sa oranicama, vrtovima, vinogradima i voćnjacima zauzima 15 036 ha ili svega 4,2 % ukupne površine. Livade zauzimaju 30 582 ha ili 8,5 %[60][61], a pašnjaci 94 664 ha ili 26,4 % ukupnog teritorija Županije. Uz nepovoljnu strukturu poljoprivrednog zemljišta u kojoj su najviše zastupljeni pašnjaci (uz napomenu da su to u najvećoj mjeri stjenoviti, škrti primorski pašnjaci sa plitkim tlima i oskudnom vegetacijom) Županija sa svega 0,15 ha obradivog poljoprivrednog zemljišta po stanovniku ne raspolaže zemljišnim resursima dovoljnim za prehranu vlastitog stanovništva. 

 

Ipak, Županija zbog ostalih prirodnih prednosti, u prvom redu klimatskih pogodnosti i raspoloživih vodnih resursa ima izgleda za razvoj poljoprivrede, osobito proizvodnje zdrave hrane i specifičnih autohtonih poljoprivrednih proizvoda koji mogu upotpuniti turističku ponudu cijele regije. Uz prehranu stanovništva kvalitetnim poljoprivrednim proizvodima,  važnost razvoja poljoprivrede za Županiju je i u revitalizaciji ruralnog prostora koji predstavlja bitan čimbenik ekološke ravnoteže i zaštite okoliša, ali i očuvanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti prostora Županije, osobito dijelova zahvaćenih depopulacijom. 

 

Treba napomenuti da su poljoprivredne površine u Županiji raspoređene dosta ravnomjerno po agroekološkim područjima, ali im je struktura bitno različita. Najviše obradivih površina je na području Gorskog kotara, znatno manje u priobalju, a najmanje na otocima. Zbog toga Gorski kotar ima najveće mogućnosti razvoja biljne i stočarske proizvodnje, otoci imaju najbolje uvjete za razvoj voćarstva i vinogradarstva, manje za uzgoj ovaca i koza, dok priobalje ima povoljne uvjete za razvoj uzgoja povrtlarskih kultura i višegodišnjih nasada.

 

Nažalost, poljoprivredna proizvodnja Županije je tijekom više desetljeća zbog razvoja industrije, turizma i ugostiteljstva, te lakše zarade u ovim privrednim granama sustavno zanemarivana. Pored toga, kontinuirano se bilježi trend trajnog gubitka kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta. Podaci o strukturi poljoprivrednog zemljišta i poljoprivrednoj proizvodnji pokazuju stalan trend smanjenja površina pod žitaricama i vinogradima, a smanjuje se proizvodnja povrća i uzgoj stoke.

 

Dosadašnje tendencije smanjenja poljoprivredne proizvodnje, uz nedostatak kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta, prvenstveno su izazvane migracijom seoskog stanovništva u gradove, usitnjenošću posjeda, nepovoljnom starosnom strukturom poljoprivrednog stanovništva, nepostojanjem povoljnih uvjeta kreditiranja poljoprivrednika te nizom drugih čimbenika koji su proizašli iz dosadašnje politike prema agraru ovog područja. Ukupnoj nepovoljnoj situaciji doprinijeli su i nedostatak poljoprivredne mehanizacije, izostanak primjene mjera popravka proizvodnih mogućnosti poljoprivrednog zemljišta i nepostojanje izgrađenih sustava za navodnjavanje zemljišta.

 

Ipak ohrabruje činjenica da u posljednje vrijeme raste interes za obnavljanje poljoprivredne proizvodnje. Tendencija rasta je prisutna u vinogradarstvu, poglavito na području Vrbničkog polja i Vinodolske doline. U Gorskom kotaru se intenzivira proizvodnja bobičastog voća i nasada jagoda, na priobalnom području javlja se interes za uzgoj nasada voća, a na otocima se povećava broj zasađenih maslina. Povrćarstvo je još uvijek zastupljeno samo u okviru obiteljskih gospodarstava, ali se kroz pokretanje poljoprivrednih zadruga započelo raditi i na revitalizaciji zapuštenih poljoprivrednih površina za uzgoj ovih kultura. Povećava se interes za pčelarstvo i uzgoj ljekovitog bilja. Treba napomenuti da sa ciljem povećanja proizvodnih kvota određenih poljoprivrednih kultura, a za potrebe evidencije strukture proizvodnje prije procesa ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Županija intenzivno potiče sadnju voćaka i vinove loze.

 

Općenito, glavni pritisci poljoprivredne proizvodnje na okoliš se očituju oštećenjem i  onečišćenjem tla na površinama koje se intenzivno obrađuju, a preko tla i onečišćenjem podzemnih voda. Izvori onečišćujućih tvari od kojih su najčešći nitrati, i teški metali su  sredstva za uzgoj i zaštitu bilja.  Poljoprivreda Županije sa današnjom razinom proizvodnje na malim obradivim površinama (izuzimajući obradive površine na području Vrbničkog polja, Vinodolske i Bašćanske doline i otoka Raba), bez sustava navodnjavanja, s malom potrošnjom umjetnih gnojiva ne predstavlja značajniji izvor onečišćenja okoliša. Međutim, ovakvo stanje obvezuje na promišljeno planiranje razvoja poljoprivredne proizvodnje koje treba prilagoditi agroekološkim i prirodnim posebnostima i vrijednostima Županije, a ključni preduvjeti buduće poljoprivrede koja će imati obilježje održivosti su sljedeći:

  • zaustaviti trend gubitka najvrjednijeg poljoprivrednog zemljišta,
  • stvoriti preduvjete za povratak i zadržavanje stanovništva na depopulacijskim područjima Gorskog kotara i otoka, 
  • osigurati uvjete za obnavljanje poljoprivredne proizvodnje prilagođene agroekološkim posebnostima Županije,
  • osigurati okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta,
  • poticati formiranje i razvoj obiteljskih gospodarstava,
  • očuvati prirodne resurse (prioritetno kvalitetu tla i podzemnih voda) promicanjem ekološke poljoprivredne proizvodnje, 
  • sačuvati proizvodnju autohtonih poljoprivrednih proizvoda,
  • osigurati nadzor nad primjenom organskih i mineralnih gnojiva te pesticida,
  • osigurati edukaciju stanovništva koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom.

 

 

8.2.3.6. Šumarstvo

 

Šume i šumska zemljišta predstavljaju važan prirodni resurs. Šume su obnovljivi izvor sirovina i odlikuju se mnogim korisnim funkcijama koje nisu  vezane isključivo uz eksploataciju drvne mase. Njihova uloga kao obnovljivog resursa drva i celuloznih vlakana, zatim kao jednog od najvažnijih utočišta raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta te za održavanje općih ekoloških funkcija (zaštita kakvoće voda, zraka i tla) nezamjenjiva je u svakom području gdje rastu šume. U posljednje vrijeme sve se više ističe njihova važnost kao spremnika ugljika vezano uz klimatske promjene i „efekt staklenika“. Iako imaju i veliku (potencijalnu) vrijednost za turizam, rekreaciju i edukaciju, te se njihove funkcije na našem području počinju ozbiljnije valorizirati tek u novije vrijeme.

Gospodarenje šumama

 

Da je Primorsko-goranska županija većim dijelom pokrivena šumama i šumskim zemljištem vidljivo je iz sljedećih podataka; ukupna površina kopnenog dijela županije iznosi 359.535 ha, a od toga na šume i šumska zemljišta otpada 239.075 ha ili 67%. Od ove pak površine obraslo je 207.842 ha ili 89%, a 31.233 ha tj. 9% od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta je neobraslo. U državnom vlasništvu nalazi se 172.754 ha šuma ili 72%, a u vlasništvu građana 66.321 ha ili 28% šuma i šumskih zemljišta.

 

Što se tiče stanja šuma, generalno, drvna zaliha crnogorice je u postepenom smanjivanju, dok se drvna zaliha listača povećava, a ukupno gledajući drvna zaliha se povećava. Smanjenje drvne zalihe crnogorice rezultat je lošeg zdravstvenog stanja jele zbog čega su povećane sječe u sanitaru. Zbog toga se bjelogorice sječe manje, jer je dobrog zdravstvenog stanja, relativno dobre debljinske strukture te dobrog prirasta. Općenito se u crnogorici prirast smanjuje, dok se u bjelogorici povećava. Posljednjih nekoliko godina u crnogorici se prvenstveno sječe sanitar.

 

Šume i šumska zemljišta županije podijeljena su prostorno u 90 gospodarskih jedinica, od toga 76 gospodarskih jedinica su državne šume, a 14 su privatne šume. Ovim gospodarskim jedinicama gospodari 20 šumarija u tri Uprave šuma (Uprava šuma Buzet, Uprava šuma Delnice i Uprava šuma Senj), jedan fakultet – šumarski i jedan nacionalni park – Risnjak.

 

Šumama se gospodari temeljem šumsko-gospodarskih osnova područja, osnova gospodarenja i programa sastavljenih za razdoblje od 10 godina, orijentacijski i za sljedećih 10 odnosno 20 godina.

 

Ciljevi i način gospodarenja u ovim šumsko-gospodarskim jedinicama znatno variraju u odnosu na uži regionalni smještaj. Tako se ciljevi gospodarenja na otocima i u priobalju znatno razlikuju od onih u goranskom području, što je i razumljivo zbog velike raznolikosti tipova šuma i ekoloških uvjeta staništa o čemu je bilo više riječi u podglavlju o šumama.

 

Stoljetna pozitivna tradicija šumarstva u Hrvatskoj i u Primorsko-goranskoj županiji kao i relativno najbolje očuvane prirodne šume u Europi garancija su da su u nas šumski resursi dobro kontrolirani i zaštićeni, iako mnogi ekološki izazovi i dalje postoje. 

 

To je uočljivo u strukturi šuma, koje su najvećim dijelom prirodnog sastava, pomlađuju se uglavnom prirodno, a u gorskim dijelovima pretežu i preborne šume. Preborne šume u vremenskom i prostornom kontinuitetu zadržavaju sve značajke stabilne šume i uvijek su u punoj zaštitnoj funkciji, jer na istom prostoru imaju sve razvojne stadije drveća i dobar sklop sastojine. Preborna šuma obrašćuje svoju površinu stablima svih dobi, od ponika i pomlatka do zrelih stabala, uz udjel svih vrsta drveća šumske zajednice. Stoga najbolje može odigrati ulogu u očuvanju bioraznolikosti te nesmetanom i stalnom odvijanju općekorisnih funkcija i stabilnosti krajobraza.

 

Iako su šume ekosustavi u kojima je čovjekov negativni utjecaj najmanji, neki od ekoloških utjecaja su ipak zamjetljivi. Glavni pritisci šumarstva na okoliš proistječu iz načina eksploatacije šuma i korištenja šumskih strojeva. Općenito, takvi oblici utjecaja na okoliš koje donosi moderno doba i teška šumska mehanizacija prvenstveno se odražavaju na stanje šumskog tla i strukturu šume te imaju stanovitog odraza na bioraznolikost šumskih ekosustava. Oštećivanje sastojina zbiva se i prilikom obaranja stabala, izrade i privlačenja drva.

 

U vozilima (kamioni, traktori, buldozeri i dr.) te strojnim uređajima koji se koriste u šumarstvu nalazi se niz opasnih tvari: motorna i hidraulična ulja, antifriz, rashladne tekućine, akumulatori, katalizator, plin iz klima uređaja, uljni filtri, teški metali i dr., koji pri neodgovornome odbacivanju u prirodu uzrokuju teška oštećenja okoliša i ugrožavaju zdravlje ljudi.

 

Motorna ulja i uljni filtri moraju se zbrinjavati kao opasne tvari. Poznato je da 1 litra motornog ulja može zagaditi milijun litara pitke vode. Motorna ulja mogu sadržavati različite dodatke (aditive) koji su osobito opasni za okoliš.

 

Na stanje šumskog tla velikog utjecaja ima probijanje šumskih prometnica i vlaka, čime se trajno gubi rastresiti, plodni sloj tla nastajao tisućljetnim procesima u procesu pedogeneze. Eksploatacija šuma i otvaranje šumskog sklopa strojevima dovodi do pojačanih procesa erozije tla, a posljedično i do ugrožavanja kakvoće podzemnih voda. Problem za sebe su mali šumski kamenolomi i divlja odlagališta otpada u predjelima uz šumske prometnice.

 

Gospodarenje šumama direktno se odražava na stanje bioraznolikosti u šumama. Neke životinjske vrste koje zahtijevaju mir nenarušenih šumskih staništa gotovo su iščezle iz naših šuma, kao što je slučaj s velikim tetrijebom. Ksilofage vrste člankonožaca, kao i lignikolne gljive, ptice dupljašice, neke vrste lišajeva i drugi organizmi neposredno vezani uz mrtvo drvo nalaze sve manje prostora u intenzivno gospodarenim šumama i povlače se u stroge prirodne rezervate, šumske rezervate i nacionalne parkove gdje takvih mikrostaništa još uvijek ima. Nažalost ni ovdje ta kategorija ugroženih organizama nije potpuno zaštićena jer se na dijelu zaštićenih šumskih površina gospodari i provodi se „sanitarna“ sječa.

 

Šumske prometnice su mjesta kojima u šumske ekosustave prodiru invazivne vrste poput raznih korova čime se stvaraju nepoželjne promjene u prirodnosti šumskih zajednica i dovodi do svojevrsne uniformnosti i narušavanja šumskih ekosustava. Instruktivan je primjer alergene i invazivne alohtone biljke ambrozije koja je, iako ne tako česta kao u gradskim i ruralnim ekosustavima, zamijećena i u najudaljenijim šumskim predjelima (Gorski kotar, Suho iznad Klane), osobito uz šumske prometnice blizu mjestima prihranjivanja divljači.

 

 

8.2.4. Analiza strateških planova gospodarskih subjekata s područja PGŽ

 

Kako je već u Uvodu navedeno, prilikom pristupanja izradi Strategije zaštite okoliša, Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje uputio je obavijest o izradi ovoga dokumenta s osnovnim podacima o projektu najznačajnijim[61][62] gospodarskim subjektima s područja Primorsko-goranske županije, čiji bi strateški razvojni planovi mogli utjecati na strateške odrednice zaštite okoliša.[62][63]

Ujedno im je upućen poziv na suradnju tijekom izrade Strategije, posebno radi aktivnog uključivanja u formulaciju ciljeva i mjera.

 

Obavijest i poziv na suradnju upućeni su sljedećim tvrtkama:

  • Adria procesna industrija d.d., Omišalj
  • BI «3. maj»
  • Brodogradilište Kraljevica d.d.
  • «Drvenjača»
  • HEP  Proizvodnja d.o.o. Zagreb, Sektor za termoelektrane, Pogon  TE «Rijeka».
  • INA Industrija nafte d.d., SD Rafinerije i veleprodaja, Sektor za rafinerijsku preradu, Maziva Rijeka
  • INA Industrija nafte d.d., SD Rafinerije i veleprodaja, Rafinerija nafte Rijeka
  • Industrijska zona d.o.o. Bakar
  • JANAF, d.d.
  • Lučka uprava Rijeka
  • LUKA Rijeka d.d.

 

Svoja očitovanja dostavili su:

  • Adria procesna industrija d.d., Omišalj
  • BI «3. maj»
  • Brodogradilište Kraljevica d.d.
  • HEP  Proizvodnja d.o.o. Zagreb, Sektor za termoelektrane, Pogon  TE «Rijeka».
  • INA Industrija nafte d.d., SD Rafinerije i veleprodaja, Sektor za rafinerijsku preradu, Maziva Rijeka
  • INA Industrija nafte d.d., SD Rafinerije i veleprodaja, Rafinerija nafte Rijeka
  • JANAF, d.d.
  • Lučka uprava Rijeka.

 

Ističući trajne napore na zaštiti okoliša, koji se između ostaloga očituju i u monitoringu koji se provodi već 18 godina, Adria procesna industrija d.d., Omišalj u svome je očitovanju dostavila podatke o svojim kratkoročnim i dugoročnim planovima koji bi mogli utjecati na okoliš, te prijedloge za strateške smjernice u zaštiti pojedinih sastavnica okoliša Primorsko-goranske županije.

 

Kao kratkoročni planovi navode se:

  • Zaustavljanje proizvodnje VCM/EDC[63][64] postrojenja što je izravan doprinos smanjenju negativnog utjecaja na okoliš u smislu smanjenja količine otpadnih voda, utroška tehnološke vode, toplinskog opterećenja mora, emisije otpadnih plinova, količine proizvodnog otpada, te u smislu potpune eliminacije emisije kloriranih ugljikovodika i tvari koje oštećuju ozonski omotač, te upotrebe vapnenca.
  • Saniranje privremenog odlagališta proizvodnog otpada.
  • Rekonstrukcija sustava za proizvodnju demineralizirane vode.
  • Smanjivanje gubitaka tehnološke vode.
  • Smanjenje emisije štetnih plinova na energetskim postrojenjima.

Dugoročni su planovi:

  • Proširenje osnovne djelatnosti i intenziviranje terminalske djelatnosti (prihvat, skladištenje i rukovanje teretima u plinovitom i tekućem agregatnom stanju).
  • Izgradnja postrojenja za proizvodnju ekspandiranog polistirena.
  • Razvoj tehnoloških rješenja i izgradnja kopnenog sustava za prihvat i obradu balastnih voda ukoliko dođe do realizacije projekta Družba Adria.

 

BI «3. maj» u svome dopisu ističe da je zaštiti zraka, tla i mora, pored dokumentacije koja se zahtijeva brojnim propisima, doprinijela izgradnja nove hale korozivne zaštite u kojoj se pjeskare i boje sekcije (što se prije obavljalo na otvorenom); zatim rekonstrukcija kotlovnice u smislu promjene energenta (tekuće lož ulje zamjenjuje se gradskim plinom) i projekt izgradnje razdjelne kanalizacije za zapadni i istočni odvodni sustav, za čiju realizaciju očekuju financijsku pomoć Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije. Naglašava se, nadalje, da je riješeno pitanje odvodnje otpadnih voda iz acetilenske stanice.

U dopisu Brodogradilišta Kraljevica d.d. obrazlaže se postojeći način provođenja propisa iz područja zaštite okoliša radi pravilnog postupanja s otpadom, dispozicije otpadnih voda i postupanja u incidentnim situacijama. U pogledu budućih planova ističe se potreba nabave plivajuće brane za sprječavanje širenja onečišćenja u moru, te izgradnja razdjelne kanalizacije s odgovarajućim uređajima za pročišćavanje što bi trebalo biti riješeno u sklopu cjelovitog kanalizacijskog sustava grada.   

HEP  Proizvodnja d.o.o. Zagreb, Sektor za termoelektrane, Pogon  TE «Rijeka», prepoznajući kao osnovno pitanje u zaštiti okoliša emisije u zrak, dostavila je informaciju da se za ovo postrojenje unutar Sektora za termoelektrane ne planira supstitucija goriva, te da je alternativna i nezavisna opskrba gorivom osnovno otvoreno pitanje.[64][65]

INA Industrija nafte d.d., SD Rafinerije i veleprodaja, Sektor za rafinerijsku preradu, Maziva Rijeka u svome dopisu ističu osnovna načela svoje politike zaštite okoliša, kao tvrtke koja se opredijelila za sustav upravljanja zaštitom okoliša prema normi HRN EN ISO 14001, kako bi uspostavila trajni nadzor i neprekidno smanjivala štetan utjecaj na okoliš. Jednako tako, dostavljen je popis kratkoročnih i dugoročnih mjera za sprječavanje onečišćenja okoliša koje se odnose na smanjenje emisija u zrak, smanjenje rizika od ekološke nesreće, sprječavanje curenja ugljikovodika u more i sprječavanje onečišćenja obale/mora.

 

INA Industrija nafte d.d., SD Rafinerije i veleprodaja, Rafinerija nafte Rijeka planira modernizaciju radi udovoljenja zahtjevima EU normi koje se odnose na kvalitetu goriva.  U razdoblju 2004.-2008. planira se stoga izgradnja novoga hidrokreking kompleksa sa svim pratećim procesnim jedinicama, čime bi se povećala količina proizvedenog benzina, dizel goriva, tekućeg plina i baznih ulja, ali i smanjila emisija SO2 i NOX, za što će se izraditi i odgovarajuća studija o utjecaju na okoliš.  Za razdoblje od 2009.-2013. planira se izgradnja postrojenja za plinofikaciju teških ostataka povezanog s postrojenjem kogeneracije za proizvodnju električne energije (IGCC[65][66]). Realizacijom ovog postrojenja za proizvodnju vodika, vodene pare i električne energije INA bi zadovoljila svoje potrebe, ostatak električne energije bi se distribuirao u elektro-energetski sustav, a time bi se ujedno riješio i problem sumpora u loživom ulju.

Sanacijski programi za strateško razdoblje 2004.-2013. za poboljšanje kvalitete zraka i postupno uklanjanje stavljanja u promet tekućih naftnih goriva koja ne udovoljavaju propisanim standardima, financirani su sredstvima kredita EBRD, a obuhvaćaju:

  • Sanaciju spremnika,
  • Sanaciju kanalizacije,
  • Zaštitu mora i obalnog pojasa,
  • Monitoring emisije,
  • Instalacije za obradu tehnološkog otpada,
  • Odlagalište otpada i
  • Revitalizaciju starog HDS[66][67]-a.

 

JANAF, d.d. svoje razvojne planove temelji na dva osnovna projekta Družba Adria (transportni pravac izvoza ruske nafte) i CPOT (transportni pravac izvoza kaspijske nafte). Prvi je, kako je već u poglavlju o moru, obali i otocima napomenuto, u fazi procjene utjecaja na okoliš, a za drugi se izrađuje studija isplativosti.

 

Lučka uprava Rijeka ističe da su, s obzirom na značenje i položaj u prostoru Luke Rijeka, koja je u svom najvažnijem dijelu sastavni dio središta grada, njezina dva osnovna cilja u zaštiti okoliša:

  • ostvarenje održivog razvoja i suživota s gradom kroz smanjenje svih utjecaja na okoliš i
  • zaštita mora.

Izrađen je projekt modernizacije riječke luke Rijeka Gateway Project, kojim se u pogledu prostorne koncepcije predviđa koncentracija generalnih tereta, drva i žitarica na zapadnom dijelu luke; postupna prenamjena stare luke Sušak i Delte u putničke, turističke i promotivne pomorske sadržaje; koncentracija rasutih tereta u bazenu Bakar i bazen Omišalj kao tankerska luka.[67][68]

Sastavni dio Projekta je Izvješće o stanju okoliša na području luke Rijeka. Ono sadrži i prijedlog mjera koje je prilikom realizacije Projekta potrebno poduzeti radi smanjenja štetnog utjecaja na okoliš. U tome smislu izrađuje se cjeloviti Plan postupanja s otpadom, a u sklopu Rijeka Gateway Project-a predviđa se:

 

  • Modernizacija Lučkog kontrolnog centra i osnivanje VTMIS[68][69] centra, kako bi se na plovnom području Županije učinkovitim nadzorom pomorskog prometa povećala zaštita obale i priobalja.
  • Izgradnja ukrcajno/iskrcajne stanice za kamione i vagone na sjevernom dijelu silosa i ugradnja nabavljene opreme za eliminaciju emisija u zrak pri radu sa žitaricama.
  • Nabavka manjeg  postrojenja za pročišćavanje zauljenih otpadnih voda s brodova.
  • Definiranje prostora za odvojeno skupljanje i privremeno skladištenje raznih vrsta otpada.  

Slijedom iznijetoga razvidno je da svi gospodarski subjekti na postojećim lokacijama planiraju nastavak i modernizaciju postojećih djelatnosti, te njihovo proširenje novima. Stoga će, radi ostvarenja načela preventivnosti, u pripremi namjeravanih zahvata biti neophodno provesti odgovarajuće postupke procjene utjecaja na okoliš, a - s obzirom na potrebu usklađivanja ovih djelatnosti sa turizmom, kao jednom od najvažnijih gospodarskih grana za Primorsko-goransku županiju, i postupak strateške procjene utjecaja na okoliš. 

 

8.3. ODGOVORI DRUŠTVA NA PRITISKE NA OKOLIŠ

 

Tijekom niza godina razvijeni su razni oblici odgovora na brojne pritiske na okoliš. U nastavku se razrađuju - postupak procjene utjecaja na okoliš; praćenje stanja okoliša; pripravnost na postupanje u slučaju mogućih ekoloških nesreća; ekološka edukacija; financiranje zaštite okoliša; inspekcijski nadzor i međunarodna suradnja.

 

8.3.1. Procjena utjecaja na okoliš

 

Radi osiguranja načela preventivnosti u zaštiti okoliša, Zakonom o zaštiti okoliša (NN br. 82/94 i 128/99) propisana je obveza provođenja postupka procjene utjecaja na okoliš, kojom se provodi usklađivanje i prilagođavanje namjeravanog zahvata, građenja, odnosno obnove objekta i/ili obavljanja djelatnosti s prihvatnim mogućnostima okoliša na određenom području. Procjena se provodi u okviru pripreme namjeravanog zahvata, odnosno prije izdavanja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije obvezno.

 

Na području Primorsko-goranske županije u proteklih desetak godina izrađeno je pedesetak studija o utjecaju na okoliš.[69][70] Vrste zahvata čiji je utjecaj na okoliš analiziran su: kamenolomi; ceste; infrastrukturne građevine (plinovod, naftovod i akumulacija za potrebe regionalnog vodovoda Gorskog kotara); zahvati u brodogradilištima, industrijskim postrojenjima, lukama, marinama i termoelektrani. Nekoliko studija izrađeno je za terminal ukapljenog plina (LNG), te građevinu za skladištenje, obrađivanje i odlaganje komunalnog i neopasnog tehnološkog otpada s područja Primorsko-goranske županije. Potrebno je napomenuti da svi zahvati za koje su izrađene studije utjecaja na okoliš nisu i realizirani, a za neke je zahvate postupak procjene utjecaja na okoliš pokazao da oni nisu prihvatljivi za okoliš (kao npr. projekt plutajuće crpne stanice ispred Punta na otoku Krku). Neke su studije izrađene za zahvate na već definiranim lokacijama, a neke su izrađene upravo radi definiranja najpovoljnije lokacije.[70][71] 

 

Osnovna karakteristika dosadašnjeg pristupa  je bilo provođenje procjene utjecaja na okoliš za pojedinačni zahvat, kroz koju su se na temelju studije o utjecaju na okoliš kao stručne podloge sagledavali utjecaji određenoga zahvata na okoliš i predlagale mjere zaštite okoliša (tijekom građenja, tijekom korištenja zahvata, nakon prestanka korištenja zahvata i u incidentnim situacijama), te način praćenja stanja okoliša (monitoring).

8.3.2. Praćenje stanja okoliša

 

U zaštiti okoliša praćenje stanja okoliša ima veliko značenje jer omogućuje:

  • uvid u stanje pojedinih sastavnica okoliša; 
  • informiranje javnosti o stanju pojedinih sastavnica okoliša;
  • analizu uzroka onečišćenja;
  • praćenje učinkovitosti mjera poduzetih radi poboljšanja stanja okoliša;
  • učinkovit inspekcijski nadzor;
  • kvalitetnu osnovu za izradu dokumenata zaštite okoliša i prostornog uređenja;
  • donošenje odgovarajućih odluka ne samo u vezi sa zaštitom okoliša, nego i u vezi sa svekolikim, prvenstveno gospodarskim  razvojem.

 

Iz analize postojećeg stanja okoliša po pojedinim sastavnicama i pritisaka na okoliš razvidno je da se recentno praćenje stanja okoliša sastoji od sljedećih elemenata:

 

  • Monitoring koji provodi županijski Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, a koji obuhvaća:
    • Kakvoću zraka;
    • Kakvoću voda (zdravstvenu ispravnost voda u javnoj vodoopskrbi);
    • Kakvoću mora na morskim plažama.  

 

  • Monitoring koji provode "Hrvatske vode":
    • Sustavno ispitivanje kakvoće voda na vodnom području Primorsko-goranskog sliva.
    • Program praćenja onečišćenja Jadrana s kopna – LBA program.

 

  • Monitoring gospodarskih subjekata:[71][72]
    • Monitoring kakvoće zraka u sklopu Sanacijskog programa radi poboljšanja kakvoće zraka u okruženju Rafinerije nafte na Mlaki
    • Monitoring kakvoće zraka Rafinerije nafte na Urinju (zrak, buka, podmorje – istjecanje ugljikovodika)
    • Monitoring Brodogradilišta «Viktor Lenac» (zrak, more, buka)[72][73]
    • Monitoring DINE petrokemije na Krku (zrak, tlo, vode, more, morski organizmi).

 

U sklopu postupaka procjene utjecaja na okoliš raznih pojedinačnih zahvata propisuje se provedba određenih monitoringa u ovisnosti o vrsti zahvata, međutim treba naglasiti da za sada o njihovoj provedbi nema nikakvih podataka.

Iz iznijetoga je razvidno da se praćenje stanja okoliša u Primorsko-goranskoj županiji provodi na temelju različitih osnova, provode ga različite institucije za različite elemente okoliša, te se podaci za sada ne objedinjuju na jednome mjestu. Osim toga, dostupnost prikupljenih podataka i njihova interpretacija nisu na ujednačen način dostupne javnosti. 


8.3.3. Pripravnost na postupanje u slučaju ekoloških nesreća

 

U skladu sa zakonskim obvezama, Primorsko-goranska županija je donijela Plan intervencija u zaštiti okoliša Primorsko goranske županije (Službene novine br. 11/04 i 16/04). Za provedbu Plana imenovan je Eko stožer Primorsko – goranske županije[73][74]. U sklopu provedbe Plana u srpnju 2004. organizirana je vježba Eko-stožera na primjeru simulacije izvanrednog događaja u poslovnom krugu Hladnjače i distributivnog centra tvrtke «Brodokomerc» na području Industrijske zone Kukuljanovo. Eko-stožer je donio plan rada i financijski plan za 2005. godinu.

Županijski plan intervencija potrebno je revidirati jednom godišnje, što ostaje zadatak  Stručnog povjerenstva za izradu plana intervencija u zaštiti okoliša Primorsko-goranske županije.

Nijedna jedinica lokalne samouprave na području Županije nije do sada donijela svoj plan intervencija u zaštiti okoliša. Planovi intervencija gradova/općina do sada dostavljeni na mišljenje Županiji morali su biti vraćeni na doradu jer nisu bili usklađeni sa županijskim i državnim planovima. Stoga je Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje u povodu obilježavanja Dana zaštite okoliša 2004. godine organizirao stručni skup kako bi se odgovorni u gradovima/općinama upoznali sa svojim  obvezama u pogledu provedbe Plana intervencija u zaštiti okoliša i APELL procesa, prvenstveno s obvezom izrade i donošenja svojih planova intervencija i osiguranja uvjeta za njihovu provedbu. Nazočnima su podijeljeni priručnici o procjeni opasnosti u lokalnoj zajednici i APELL procesu, te okvirni prijedlog sadržaja planova intervencija gradova/općina koji je potrebno prilagoditi specifičnostima pojedinoga grada/općine. 

O provedbi Plana sastavlja se redovito godišnje Izvješće i dostavlja Županijskoj skupštini i Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Iz ovih izvješća za razdoblje od 2000.-2004. godine razvidno je da je Županijski eko-stožer održao ukupno dvije sjednice na kojima su razmatrana dva akcidenta – prevrtanje auto-cisterne s lož-uljem na području Općine Skrad 2002. godine i povodom istjecanja amonijaka unutar tvorničkog kruga tvrtke V.I.R. u Rijeci u prosincu 2003. godine. Ostale izvanredne događaje riješile su interventne jedinice.  

U slučajevima kada dođe do iznenadnog zagađenja mora primjenjuje se Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora u Primorsko – goranskoj županiji (SN br.16/99). Glavno tijelo zaduženo za provedbu ovoga Plana je Stožer operativnog centra Primorsko – goranske županije.[74][75] Stožer organizira pokazne vježbe na primjerima simulacije izvanrednih događaja na moru i izrađuje propisana izvješća o svome radu. Prema dostupnim informacijama, radi intervencije na moru Stožer je sazvan 2001. godine zbog onečišćenja mora ispred Brseča uljnom mrljom koja je potjecala s potonulog broda «Stella Polaris». Tijekom 2003. i 2004. godine Stožer se posebno bavio rješavanjem problema kontinuiranog istjecanja ugljikovodika iz potonulog broda «Elhawi Star» ispred riječke luke. 

Županijski plan za zaštitu voda još nije izrađen[75][76], pa se u slučaju potrebe postupa prema Državnome planu za zaštitu voda (NN br. 8/99).


8.3.4. Ekološka edukacija

 

Ustanove predškolskog, osnovnog, te srednjeg i visokog obrazovanja koje djeluju na području Primorsko-goranske županije u svojim nastavnim programima, poglavito na nižim stupnjevima obrazovanja, uključuju i sadržaje o prirodi i okolišu. Značaj mreže ovih ustanova u edukaciji o okolišu nemjerljiv je, budući da kroz sustav obveznog obrazovanja osiguravaju da polaznici od najranije životne dobi uvide značaj i stječu ispravan odnos spram prirode i okoliša kao resursa presudnog za čovjekovu egzistenciju.

 

Odgoj i obrazovanje za okoliš zastupljeni su u redovnim nastavnim programima osnovnih i srednjih škola u raznim predmetima, pa tako na razini osnovnog obrazovanja najviše tema o okolišu daju predmeti priroda i biologija (osobito u 5. i 6. razredu) te zemljopis i kemija. Intencija je da se mlade obrazuje za okoliš kroz čitav nastavni program, provlačenjem ekoloških tema kroz razne predmete.

 

Vrlo su važne izvannastavne aktivnosti škola na uključivanju što većeg broja zainteresiranih učenika u programe edukacije o prirodi i okolišu, kroz aktivnosti ekoloških grupa, grupa mladih biologa i mladih čuvara okoliša. U svakoj osnovnoj školi djeluje bar jedna takva grupa, a u nekima dvije ili više, što ovisi prvenstveno o mogućnostima nastavnika i njihovoj uključenosti u redovni fond sati. Ekološke grupe i grupe mladih biologa djeluju i u nekim srednjim školama.

 

Važno je napomenuti da učenici uključeni u spomenute izvannastavne aktivnosti, kroz «ekološke» programe surađuju s raznim institucijama i nevladinim udrugama koje se bave zaštitom okoliša.[76][77] Na taj način znatno se širi «ekološki vidokrug» učenika te i oni prezentacijama svojih dostignuća u svojim sredinama izravno djeluju na ekološkoj edukaciji. Značajno je i otvaranje prema drugim odgojno-obrazovnim ustanovama, rad na zajedničkim projektima, povezivanje u mrežu škola, povezivanje s lokalnim zajednicama te upravom i samoupravom, kao i međunarodnom zajednicom. Cilj tih aktivnosti je omogućiti mladeži aktivno sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču okoliša, u skladu s Agendom 21. Od osobitog je značenja sudjelovanje nekih škola u međunarodnom ekološkom GLOBE programu.[77][78] Nadalje, neke škole na području Primorsko-goranske županije uključile su se u projekt «Eko-škole» Europske zaklade za odgoj i obrazovanje za okoliš.[78][79]

 

Prepoznavši iznimno značenje edukacije svih slojeva i dobnih skupina društva o zaštiti okoliša, a u nemogućnosti da putem svojih djelatnika samostalno provede cjelovite edukativne programe, Županija je putem javnog natječaja u protekloj školskoj godini sufinancirala programe ekološke edukacije mladih. Bili su zastupljeni različiti oblici provedbe programa u raznim područjima Županije. Tako je Ekološka udruga Žmergo iz Opatije realizirala program Zeleni sat u školi; udruga INECO iz Rijeke bila je - u suradnji s nekim riječkim osnovnim i srednjim školama – nositeljem programa Praćenje stanja okoliša;  Eko-centar Caput Insulae Beli izdao je edukativni materijal u tiskanom obliku o vrijednostima područja Tramuntane na otoku Cresu, a Hrvatski crveni križ, Gradsko društvo Rijeka u povodu obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša provelo je akciju nazvanu Zeleni telefon. Iz rada nevladinih udruga na ekološkoj edukaciji za našu Županiju vrijedno je spomenuti dugogodišnji rad Društva naša djeca, koje je odgojilo brojne generacije Mladih čuvara okoliša.

 

Za ekološku edukaciju važno je prigodno obilježavanje dana vezanih uz zaštitu okoliša. Ovdje je također uključen velik broj sudionika - od vrtića i škola do nevladinih udruga i mnogih institucija. Tako, primjerice, Županijski zavod za održivi razvoj i prostorno planiranje prigodom ovih datuma, najčešće u suradnji s Prirodoslovnim muzejem Rijeka, Gradom Rijeka, nevladinim udrugama i dr. svake godine organiziraju različita edukativna predavanja namijenjena širokom krugu zainteresiranih, tiskaju prigodne plakate i brošure te organiziraju i druga zbivanja.

 

Škole, nevladine udruge i pojedinci uključeni su i u projekt Hrvatska mreža zdravih gradova.

 

Što se tiče visokoškolskih, odnosno znanstvenih ustanova, postepeno se uvode nastavni kolegiji koji se na određeni način bave pitanjima zaštite okoliša. Međutim, i dalje se osjeća značajan nedostatak uvođenja sustavne i suvremene znanosti o okolišu koja bi putem specijaliziranih dodiplomskih i osobito poslijediplomskih studija o okolišu stvarala stručne kadrove iz ove oblasti. 

 

 


8.3.5. Financiranje zaštite okoliša

 

Prema odredbama članka 60. Zakona o zaštiti okoliša, kojim je uređeno financiranje zaštite okoliša, sredstva za financiranje zaštite okoliša osiguravaju se: u državnom proračunu, u proračunima jedinica lokalne samouprave i uprave, te iz drugih izvora sukladno zakonu.

Glavni izvori financiranja zaštite okoliša su:

  • proračunska sredstva države, županije i lokalne samouprave;
  • sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost;
  • korisničke naknade koje se plaćaju za korištenje prirodnih izvora (npr. vode, šume, poljoprivredno zemljište);
  • investicije pravnih osoba[79][80] u zaštitu okoliša;
  • naknade za zaštitu okoliša (npr. za zaštitu voda);
  • novčane kazne;
  • poticajni ekonomsko-ekološki instrumenti (npr. oslobađanje od carine i poreza za uvoz opreme za zaštitu okoliša);
  • strana sredstva.

 

Proračunska sredstva države, županije i lokalne samouprave

Državnim proračunom i proračunima županija i jedinica lokalne samouprave osiguravaju se sredstva, između ostalog, i za tekuće i kapitalne izdatke za zaštitu okoliša.[80][81] Iz Proračuna naše Županije izdvajaju se znatna sredstva za zaštitu okoliša,  primjerice – za uspostavu sustava gospodarenja otpadom, sanaciju postojećih odlagališta, izgradnju sustava za dispoziciju otpadnih voda, ekološku edukaciju, te u obliku pomoći jedinicama lokalne samouprave i donacija udrugama itd. Iznosi sredstava gradova i općina s područja Primorsko-goranske županije vrlo su različiti, pri čemu razlike ne ovise o veličini jedinice lokalne samouprave, nego su posljedica različitih kriterija pri uzimanju u obzir koja se sredstva odnose na zaštitu okoliša.[81][82] Službeni podaci dobiveni od strane jedinica lokalne samouprave prilikom izrade Izvješća o stanju okoliša ukazali su na potrebu ispunjenja obveza jedinica lokalne samouprave iz članka 60. Zakona o zaštiti okoliša u vezi s vođenjem očevidnika i izradom godišnjih izvješća o trošenju sredstava za zaštitu okoliša. 

 

Sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

U skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša i Zakonom o energiji (NN br. 68/01) utemeljen je 2004. godine državni Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost[82][83] radi financiranja pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja stanja okoliša, te u području energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Fond je osnovan kao izvanproračunski fond u svojstvu pravne osobe i s javnim ovlastima.  Sredstva Fonda su naknade onečišćivača okoliša, naknade korisnika okoliša, naknade na opterećivanje okoliša otpadom i posebna naknada za okoliš koju se uplaćuje za vozila na motorni pogon. Prikupljena sredstva koriste se na temelju javnog natječaja, za sve namjene predviđene Nacionalnom strategijom zaštite okoliša i Nacionalnim planom djelovanja za okoliš. S obzirom da je gospodarenje otpadom prepoznato kao jedan od najvećih problema u zaštiti okoliša prvi je javni natječaj bio usmjeren na sanaciju postojećih odlagališta otpada. Tako je primjerice, za područje Primorsko-goranske županije prošle godine odobreno više od 45 milijuna kuna i to za sufinanciranje sanacije odlagališta komunalnog otpada na Cresu, Rabu, Krku, u Delnicama, Vrbovskom, Čabru i Matuljima.[83][84] Jednako tako, odobreno je sudjelovanje u financiranju sanacije odlaglišta Viševac i Sovjak, te izgradnje središnje  županijske građevine za skladištenje, obrađivanje i odlaganje komunalnog i neopasnog tehnološkog otpada. Radi pribavljanja potrebnih sredstava, koja znatno premašuju naknadama prikupljene iznose, Fond surađuje s bankama i međunarodnim institucijama i fondovima. Primjerice, u tijeku je prijava nekoliko projekata (između ostalih i za sanaciju Viševca i Sovjaka, te izgradnju CZGO) za financiranje putem međunarodnog ISPA fonda.        

Korisničke naknade za korištenje prirodnih izvora

 

Korisničke naknade za korištenje prirodnih izvora su naknade za korištenje voda, šuma i prenamjenu poljoprivrednog zemljišta. Uplaćuju se različitim tijelima na temelju posebnih propisa koji reguliraju pojedino tematsko područje.

 

Naknade za korištenje voda

Prema odredbama Zakona o vodama naknada za korištenje voda uplaćuje se kao koncesijska naknada[84][85], koju vodi županijski Upravni odjel za upravljanje imovinom i komunalne djelatnosti, i kao naknada za korištenje voda koju korisnici u skladu s vodopravnom dozvolom plaćaju "Hrvatskim vodama".

 

Naknada za korištenje šuma

Naknada za korištenje šuma uplaćuje se Hrvatskim šumama, koje ne vode evidenciju uplaćenih sredstava po županijama, nego za cjelokupno područje Republike Hrvatske, pa nije moguće utvrditi iznos ove naknade za Primorsko-goransku županiju.[85][86]

           


Naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta

Ova naknada uplaćuje se prilikom izdavanja građevinske dozvole na temelju rješenja o prenamjeni poljoprivrednog zemljišta u građevinsko zemljište koje donosi Služba za gospodarstvo Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji.

 

Investicije u zaštitu okoliša

 

Investicije u zaštitu okoliša obuhvaćaju investicije u zemljište, objekte, strojeve i opremu za skupljanje, prijevoz, obradu, odlaganje i skladištenje otpada; za smanjenje, izbjegavanje i uklanjanje buke; za uklanjanje, izbjegavanje ili smanjenje tvari iz otpadnih plinova u zraku; za zaštitu tla i površinskih voda i za zaštitu prirode i krajolika.[86][87] Podatke o ostvarenim investicijama u zaštiti okoliša pravnih osoba sa sjedištem na području Primorsko-goranske županije prikuplja i objavljuje u svojim godišnjacima služba Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji nadležna za statistiku.

        

Naknade za zaštitu okoliša

 

Financiranje mjera zaštite voda i mora od onečišćenja iz sredstava naknade za zaštitu voda

Glavni izvor financiranja svih potrebnih aktivnosti i radova na zaštiti voda i mora od zagađivanja je naknada za zaštitu voda  koja se plaća "Hrvatskim vodama" temeljem Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnog gospodarstva.[87][88]

 

Novčane kazne, poticaji i strana sredstva

 

Za sada nije poznat iznos sredstava od novčanih kazni za onečišćavanje okoliša, od poticajnih ekonomsko-ekološki instrumenata i stranih sredstava koja se na području Županije ulažu u zaštitu okoliša, pa bi tijekove tih sredstava tek trebalo ispitati.

 

Slijedom iznijetoga može se reći da, unatoč činjenici da se za zaštitu okoliša u različitim oblicima izdvajaju znatna sredstva, financiranje zaštite okoliša obilježava disperziranost podataka koji se vode pri različitim upravnim tijelima i institucijama. S time u vezi javljaju se poteškoće u vođenju i pribavljanju podataka, te netransparentnost u pogledu načina ulaganja izdvojenih sredstava u zaštitu okoliša. Nadalje, jedinice lokalne samouprave za sada ne vode očevidnike o korištenju sredstava za zaštitu okoliša, niti o tome izrađuju godišnja izvješća, kako je to propisano Zakonom o zaštiti okoliša (čl.60., st.3).

 

8.3.6. Inspekcijski nadzor

 

Jedan od značajnih instrumenata u praćenju i kontroli zaštite okoliša je inspekcijski nadzor. Cjelokupno područje zaštite okoliša obuhvaćeno je inspekcijskim nadzorom u neposrednoj nadležnosti inspekcije zaštite okoliša i inspekcije zaštite prirode, ali i više drugih inspekcija u čijoj nadležnosti su pojedine sastavnice okoliša – vode, more, tlo, šume ili pojedini pritisci na okoliš ( primjerice – buka). To  su: vodopravna inspekcija, inspekcija u području poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, zaštite mora od zagađivanja i hidro-građevna inspekcija, te sanitarna inspekcija u području zaštite od buke, postupanja s otrovima i sanitarne kakvoće vode u vodoopskrbnom sustavu.

Djelovanjem u području prostornog uređenja i graditeljstva, zaštiti prostora i okoliša doprinose i urbanistička, te građevinska inspekcija.

Prema recentnom ustroju državne uprave, inspekcijski poslovi u području zaštite okoliša organizirani su na državnoj razini, ali u sklopu različitih tijela. U tablici 37. nalazi se pregled recentnog ustroja obavljanja inspekcijskih poslova u području zaštite prirode i okoliša.

 

Tablica  37. Pregled recentnog ustroja obavljanja inspekcijskih poslova u području zaštite prirode i okoliša.

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

Iz podataka navedenih u tablici razvidno je da, ukoliko izuzmemo sanitarnu inspekciju s dugogodišnjom tradicijom i širokim djelokrugom rada, inspekcijski nadzor u području zaštite okoliša u Primorsko-goranskoj županiji obavlja relativno mali broj inspektora. No, prema sadašnjoj pravnoj regulativi Županija nema utjecaja na organizaciju i ustroj inspekcijskih službi. Stoga eventualno preostaje inicijativa za izmjenu postojećih propisa.

 

8.3.7. Međunarodna suradnja

 

U radu na zaštiti okoliša i održivome razvoju važnu ulogu ima međunarodna suradnja.

 

INTERREG projekti

 

Proteklih nekoliko godina Republika Hrvatska je putem Ministarstva europskih integracija poticala uključivanje u međunarodne projekte kao što su INTERREG, CARDS i LIFE projekti, što će postati još važnije kada se budu stekli uvjeti za korištenje sredstava iz europskih pretpristupnih fondova. Primorsko-goranska županija putem Županijskoga zavoda za održivi razvoj i prostorno planiranje već sudjeluje u dva INTERREG projekta – IMONODE i CONSPACE. U provedbi CONSPACE projekta Županija sudjeluje u radnom paketu WP 4 – Zaštita kulturnog i prirodnog naslijeđa u regionalnom razvoju pilot-projektom Zaštita kulturno-povijesnih cjelina na području Primorsko-goranske županije, nastavno i u vezi s već započetim programom revitalizacije kulturno-povijesnog naslijeđa Županije.

 

Osim toga, Županija je uključena u sljedeće europske mreže suradnje:

 

Europska kampanja za održive gradove i mjesta (European Sustainable Cities and Towns Campaign)

 

Kampanja okuplja desetak najvećih europskih mreža suradnje na održivom razvoju. Osnovana je 1994. godine, na konferenciji u Aalborgu, a pod okriljem Europske komisije. Članom Kampanje postaju gradovi i regije koji potpišu Povelju iz Aalborga, odnosno koji se obavežu na razvoj zasnovan na načelima održivosti. Primorsko-goranska županija, kao i 15 gradova i općina iz njenog sastava, potpisali su Povelju iz Aalborga i članovi su Kampanje.

 

Lokalne vlasti na putu ka održivosti (Local Governments for Sustainability - ICLEI)

 

ICLEI je globalna organizacija sa sjedištem u Kanadi. Europski ured imaju u Freiburg-u, Njemačka, gdje su osnovali jak trening centar i odakle koordiniraju vođenje niza inovativnih projekata i stručnih skupova. Primorsko-goranska županija je punopravni član ICLEI-a.

Skupština europskih regija  (Assembly of European Regions - AER)

 

Primorsko-goranska županija je punopravni član AER-a, i svoje regionalne interese vrlo aktivno zastupa u različitim radnim tijelima (Jadranska ljetna škola, Komitet C za promet i zaštitu okoliša i drugo).

 

Euroregija Jadran

 

Inicijativa predsjednika Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Europe, gospodina Di Stasija i župana istarskog, gospodina Ivana Jakovčića. Misija Euroregije Jadran je poticanje suradnje regija na Jadranu na održivom razvoju jadranskog bazena, na efikasnijem pristupu europskim fondovima i u svim drugim oblastima koje su važne za proces približavanja jadranskih zemalja Europskoj uniji.

 

 

IV.  UTVRĐIVANJE PRIORITETA U ZAŠTITI OKOLIŠA

      PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE

         (s osvrtom na ostvarenje propisanih obveza, te utvrđenih ciljeva i preporuka) 

 

1. Kriteriji za utvrđivanje prioriteta

 

U procesu definiranja Strategije zaštite okoliša treba pronaći način raspoznavanja značaja pojedinih problema u okolišu pomoću odgovarajućih kriterija ocjenjivanja radi određivanja prioriteta.[88][91]

 

Kriteriji su:

 

·        poštivanje propisa (koji predstavljaju izravnu obvezu i propisuju ograničenja);

·        prostorni doseg negativnih utjecaja (lokalni, ograničeni, regionalni, globalni i sl.);

·        trajnost negativnih utjecaja, odnosno posljedica onečišćenja (trenutni, kratkotrajni, dugotrajni, nepovratni i sl.);

·        prisutnost utjecaja, odnosno pojavljivanja negativnih učinaka (stalno - tijekom odvijanja aktivnosti u normalnim uvjetima, povremeno - s ponavljanjima, eventualno prisutan – u iznimnim, rijetkim ili malo vjerojatnim okolnostima, ili slično);

·        razina štetnog utjecaja na ljudski organizam, te na živi i neživi svijet;

·        sudjelovanje javnosti i osjetljivost na problem.

 

2. Analiza pojedinih pitanja u zaštiti okoliša u odnosu na određene kriterije za utvrđivanje prioriteta

 

Ocjenjivanje se provodi na takav način da se pojedina pitanja zaštite okoliša sagledaju u svjetlu svakog od uvedenih kriterija.

2. 1.  Zaštita zraka

                                                                                                                 

U pogledu ispunjavanja obveza propisanih Zakonom o zaštiti zraka, Primorsko-goranska županija već je ispunila gotovo sve glavne obveze – uspostavljena je lokalna mreža za praćenje kakvoće zraka, donesen je program mjerenja, a sredstva za provođenje mjerenja redovito se osiguravaju u županijskom proračunu. Posljednjih nekoliko godina aktivnosti Županije bile su usmjerene na realizaciju jedinstvene mreže za praćenje kakvoće zraka u koju su uključene i postaje gospodarskih subjekata (Brodogradilišta «V. Lenac», INInih rafinerija na Urinju i na Mlaki), što čini nadgradnju zakonskih obveza. Obveze Županije glede dokumenata zaštite i poboljšanja kakvoće zraka ispunjene su izradom cjelovitog Izvješća o stanju okoliša, u sklopu kojeg je obrađena kakvoća zraka. Posebno je potrebno naglasiti da županijski Nastavni zavod za javno zdravstvo izrađuje redovito godišnje Izvješće o kakvoći zraka Primorsko-goranske županije. Ostaje obveza izrade Programa zaštite i poboljšanja kakvoće zraka kao sastavnog dijela cjelovitog Programa zaštite okoliša, a koji slijedi nakon donošenja Strategije. Dosad nije bila ispunjena zakonska obveza da se podaci kakvoće zraka iz područne mreže objavljuju jedanput godišnje u «Službenim novinama Primorsko-goranske županije» ili pak na službenim web-stranicama Županije u sažetom opsegu i na način razumljiv široj javnosti. Međutim, posljednjih se godina podaci i članci u kojima se tumače rezultati mjerenja objavljuju na službenim stranicama Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije.

Nadzor nad poštivanjem zakonskih obveza industrijskih izvora glede zaštite zraka u nadležnosti je inspekcije zaštite okoliša Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Također, gospodarski subjekti imaju zakonsku obvezu prijavljivanja emisija u zrak u okviru katastra emisija u okoliš. U katastar emisija u okoliš Primorsko-goranske županije nisu još uključeni svi pojedinačni izvori onečišćenja zraka, ali je važno istaknuti da subjekti s najvećim emisijama u okoliš već niz godina dostavljaju podatke u KEO (TE Rijeka, rafinerije nafte, petrokemijska industrija).   

 

U pogledu prostornog dosega može se reći da je negativan utjecaj na kakvoću zraka lokalan (primjerice – u centru Rijeke) ili regionalan[89][92] (onečišćenja zraka iz rafinerije nafte na Urinju i TE Rijeka protežu se za dana bez vjetra na područja Grada Bakra, Grada Kraljevice, te prema Rijeci, Krku i Cresu).  

 

Prekomjerno onečišćenje (zagađenje) zraka javlja se povremeno, relativno je kratkotrajno i uglavnom povezano s posebno nepovoljnim meteorološkim uvjetima. Orografska i klimatska obilježja Županije su inače takva da omogućuju dobro prirodno provjetravanje, što je od posebnog značenja za ublažavanje i otklanjanje onečišćenja zraka iz naseljenih područja.

 

Potrebno je napomenuti da ne postoji sustavno praćenje, pa nisu dostupni pokazatelji o utjecaju onečišćenja zraka na stanovništvo, te na živi i neživi svijet. Prema podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, u izradi su dvije studije koje bi mogle dati ovakve pokazatelje – prospektivna studija «Onečišćenje zraka i zdravlje dišnih organa u stanovnika Općine Kostrena», koja se izrađuje za razdoblje 2004.-2009. i «Toksikološki aspekti naftne industrije u Primorsko-goranskoj županiji». U sklopu sveobuhvatnog Izvještaja o praćenju utjecaja objekta Adrie procesne industrije d.d. Omišalj na okoliš obrađen je i pobol stanovništva okolnih naselja i samih djelatnika petrokemije, koji ne pokazuje znatna odstupanja u odnosu na ostala naselja na otoku. Treba istaknuti da se, na ograničenom području gdje je prema mjerenjima iz 2003. godine utvrđena 2. i 3. kategorija kakvoće zraka, ne očekuje štetno djelovanje na zdrave osobe, ali pri dugotrajnoj izloženosti njihovom utjecaju postoji rizik mogućeg utjecaja na osjetljive skupine (npr. mala djeca, kronični bolesnici), biljke, pa i materijalna dobra.

 

Osjetljivost stanovništva na onečišćenje zraka je velika, pa su tijekom proteklih desetak godina zabilježene učestale pritužbe građana[90][93] inspekciji zaštite okoliša, koje su rezultirale donošenjem Programa posebnih mjerenja i primjene odgovarajućih mjera zaštite u okruženju rafinerije nafte na Mlaki i riječke luke.

 

2.2. Zaštita voda

 

U pogledu poštivanja propisa kojima je regulirana zaštita voda može se reći da su na razini Županije djelomično ispunjene propisane obveze. Za sva izvorišta vode za piće  uspostavljene su zone sanitarne zaštite i donesene odluke o njihovoj zaštiti. Potrebno je još važeće odluke o zaštiti izvorišta vode za piće uskladiti s Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN br. 55/02), te donijeti Županijski plan za zaštitu voda (Plan je u izradi).

 

Prostorni doseg utjecaja zagađenja voda zabilježenih u Primorsko-goranskoj županiji bio je lokalan ili regionalnog značenja, a nastaje povremeno kao posljedica rijetkih incidentnih situacija (prevrtanja cisterni s gorivom, istjecanja ugljikovodika iz spremnika goriva i dr.).

 

Najznačajnije onečišćenje prirodnih voda na području Županije je mikrobiološko, a posljedica je nedovoljne izgrađenosti kanalizacijskih sustava. Ono je lokalnog dosega, a osobito je izraženo u vrijeme jakih kiša nakon dugih sušnih razdoblja.

 

Razine štetnog djelovanja onečišćenja vodnih resursa na prirodu i ljudsko zdravlje potencijalno su vrlo negativne s nenadoknadivim štetama, ali u našoj Županiji nisu zabilježene.  

 

Osjetljivost javnosti na pitanja zaštite voda je značajna što je izraženo prvenstveno prilikom javnih rasprava u sklopu procjena utjecaja na okoliš. Nedostaje odgovarajući sustav izvještavanja javnosti o kakvoći voda, što je važno s obzirom na značaj ove problematike i važeću regulativu.

 

2.3. Zaštita mora, otoka i obalnog područja

 

S obzirom da ekološku ravnotežu mora ugrožavaju: razni tipovi onečišćenja koji su posljedica ispuštanja otpadnih voda stambenih i turističkih  naselja i  industrije, pomorskog prometa, marikulture i drugih djelatnosti; mehaničko uništavanje obale i podmorja (gradnja, nasipavanje materijala u more, koćarenje) te neselektivni izlov morskih organizama, zaštitu tako kompleksnog ekosustava prati opsežna pravna regulativa, koja ne obuhvaća samo kakvoću mora, nego i bioraznolikost, transport i dr. Stoga je teško pouzdano odgovoriti na pitanje je li primjena i poštivanje propisa u području zaštite mora zadovoljavajuća.

Praćenje kakvoće mora na morskim plažama s obzirom na ukupan broj točaka ispitivanja, učestalost ispitivanja i način obavješćivanja javnosti može se smatrati zadovoljavajućim, s time da bi postojeći program bilo potrebno proširiti i na ona područja na kojima do sada takvog ispitivanja nije bilo.[91][94] Osim toga, izrađeni su i propisani kartografski prikazi morskih plaža.[92][95]

Isto vrijedi za programe praćenja onečišćenja s kopna u more (LBA Protokol).

Međutim, na području Županije nedostaje sveobuhvatni program praćenja stanja akvatorija.

Emisije gospodarskih subjekata u obalno more nisu uvijek u dopuštenim granicama, iako pojedinačni veliki izvori emisija u pravilu imaju vlastite sustave za odvodnju i obradu otpadnih voda te uredno provode kontrolu rada uređaja za pročišćavanje.

U sklopu dodjele koncesija na pomorskom dobru inzistira se na rješavanju pitanja zaštite okoliša.

 

U Primorsko-goranskoj županiji iznimna se pozornost poklanja poštivanju propisa koji reguliraju pripravnost na posljedice eventualnih iznenadnih onečišćenja mora, što je pobliže obrađeno u poglavlju Pripravnost na postupanje u slučaju ekoloških nesreća.

U pogledu rješavanja problematike otoka, potrebno je istaknuti da je značenje otoka za Županiju prepoznato već prilikom izrade županijskoga prostornog plana, te da se radi na realizaciji obveze iz Zakona o otocima – izradi programa održivog razvitka četiriju otočnih skupina Primorsko-goranske županije. Program je jedan od preduvjeta za osmišljeni budući razvoj i upravo se oslanja na očuvanje okoliša i prirode, kao razvojnog resursa.

 

Za zaštitu obalnog područja, s obzirom na koncentraciju naseljenosti i gospodarskih subjekata, značajno je poštivanje svih propisa koji utječu na očuvanje okoliša, te – jednako kao i za otoke, najnovije Uredbe o uređenju i zaštiti zaštićenog obalnog područja mora. Ostvarenje odredbi ove Uredbe započelo je usklađenjem Prostornog plana Primorsko-goranske županije, a nastavit će se kroz prostorne planove nižih razina.     

 

Na temelju podataka Lučke kapetanije Rijeka o onečišćenjima mora i pomorskog dobra[93][96] i podataka «Hrvatskih voda» o onečišćenju mora s kopna[94][97], može se zaključiti da su onečišćenja obalnog područja Županije lokalnog ili regionalnog prostornog dosega.

 

Utjecaj varira od kratkotrajnog do dugotrajnog, ovisno o razini i vrsti onečišćenja (mikrobiološko opterećenje, onečišćenje organskim spojevima i dr.).

 

Pojavljivanje negativnih učinaka onečišćenja je povremeno s ponavljanjima, što se osobito odnosi na mikrobiološko opterećenje obalnog mora na pojedinim plažama Županije tijekom ljetne sezone.

 

U pogledu razine štetnog djelovanja onečišćenja na ljudski organizam, iznimna je vrijednost  provedbe cjelovitog programa praćenja kakvoće mora na morskim plažama, koji uvelike utječe na očuvanje zdravlja stanovništva i turista.

Razina štetnog utjecaja onečišćenja mora na živi i neživi svijet nije poznata jer ne postoji takvo sveobuhvatno ispitivanje. Jedini program praćenja genotoksičnog djelovanja otpadnih voda na morske organizme i biomonitoring in situ eksponiranih morskih organizama je onaj koji provodi Zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, u sklopu praćenja cjelovitog utjecaja na okoliš petrokemijske industrije u Omišlju (o čemu je više podataka navedeno u poglavlju More, otoci i obalno područje). Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, u fazi je prihvaćanja znanstveni projekt «Procjena kvalitete morskog okoliša na području Riječkog zaljeva praćenjem molekularnih biljega kod riba».

 

Svijest stanovništva Primorsko-goranske županije o vrijednostima mora i njegova osjetljivost na pitanje očuvanja mora je iznimno visoka, što je osobito iskazano burnim reagiranjem javnosti u povodu provedbe recentnog postupka procjene utjecaja na okoliš Projekta Družba Adria. Stoga, od osobite je važnosti da se Jadransko more, otoci i obalno područje gledaju kao jedna cjelina kojom se mora pažljivo upravljati, kako veliki pritisci kojima je morski okoliš stalno izložen ne bi uzrokovali nepopravljivu štetu. Ponovo se napominje kako tradicionalno praćenje podobnosti mora za kupanja nije dostatno za pravu sliku stanja kakvoće mora Županije te je potreban cjeloviti program analize onečišćavala sa stručnom procjenom utjecaja na životne zajednice mora kako bi se mogle utvrditi mjere održivog korištenja ovog iznimno vrijednog prirodnog resursa Županije.

 

2.4. Zaštita tla

 

U pogledu poštivanja propisa potrebno je naglasiti da je osnova za zaštitu tla u Županiji utvrđena županijskim prostornim planom, kojim je propisana obveza vrednovanja i zaštite najvrjednijih tala prostornim planovima općina i gradova. Ova obveza izvršena je u svim do sada usvojenim takvim planovima. 

Bilo bi potrebno definirati programe i projekte održivog gospodarenja tlom koji će obuhvatiti i realizaciju sveobuhvatne baze podataka na razini Županije s ciljem očuvanja ovog prirodnog resursa.

 

Rezultati praćenja onečišćenja tala Županije teškim metalima i zakiseljavanjem, iako su istraživanja provedena samo na pojedinim lokacijama, upućuju na prisutnost trajnog onečišćenja lokalnog dosega. Ova istraživanja potvrđuju potrebu daljnjih istraživanja i djelovanja u cilju dobivanja realne slike o kakvoći tala na području Županije.

Prostorni doseg oštećenja erozijom i nesaniranim kopovima eksploatacije mineralnih sirovina  je također lokalan, međutim utjecaji su dugotrajnog, pa čak i nepovratnog karaktera. Utjecaj erozije je stalno prisutan, a ovisi o geomorfološkim i klimatološkim značajkama mikrolokacije.

 

Razine štetnog djelovanja onečišćenja tla na ljudsko zdravlje, te floru i faunu potencijalno su vrlo negativne. Onečišćenja tla na području industrijskih postrojenja (rafinerija na Urinju i Mlaki, bivše koksare u Bakru) i na prostoru zahvaćenom incidentima nedvojbeno su prouzročila negativne utjecaje na floru i faunu, ali oni nisu istraženi i dokumentirani.

 

Osjetljivost javnosti na pitanja utjecaja na tlo nije značajno izražena te sudjelovanje javnosti najčešće obuhvaća reakcije u smislu prenamjene zemljišta. Iznimka je protest građana Bakra povodom nekih prijedloga za cjelovito rješavanje pitanja sanacije tla i podzemlja na području bivše koksare.

 

2.5. Zaštita šuma i ostale vegetacije

Potrajno (održivo) gospodarenje šumama ima dugu tradiciju u hrvatskom šumarstvu i primjenjuje se na većinu šuma u Primorsko-goranskoj županiji. Proizvodnja drveta i gospodarenje šumama znatno ovise o zahtjevima tržišta, ali ostale važne funkcije šuma uglavnom nisu pod regulacijskim utjecajem tržišta. Budući da je šumske ekosustave lako moguće narušiti pa čak i uništiti sve dok ne postoji odgovarajuća zaštita od nepažljive i ekscesivne sječe, požara, paše i dr., u Republici Hrvatskoj uspostavljena je jedinstvena nacionalna šumarska politika i kontrola gospodarenja šumama. Prema Zakonu gospodarenje šumama provodi se na načelima certifikacije šuma.

 

Problematika zaštite šuma, travnjaka i ostale vegetacije vrlo je kompleksno područje pa je prati i vrlo opsežna pravna regulativa. Najvažniji zakoni koji se odnose na šume i vegetaciju jesu Zakon o šumama, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o zaštiti prirode i Zakon o zaštiti okoliša. Budući da se gospodarenje šumama i travnjacima, sušenje šuma, štete na šumama, požari na vegetaciji, nestajanje travnjaka i mnogoliki vidovi ugrožavanja vegetacije usko oslanja na problematiku zaštite zraka, voda, tla i bioraznolikosti  teško je pouzdano odgovoriti je li  rješavanje te problematike uvijek primjereno i zadovoljavajuće uz poštivanje propisa u području zaštite šuma i ostale vegetacije jer to zahtijeva produbljenu i sveobuhvatnu analizu i suradnju raznorodnih struka koju zasad nije bilo moguće objediniti i provesti.

 

Potrajno (održivo) gospodarenje šumama, što je glavni cilj gospodarenja šumama i očuvanja šumskog bogatstva, ostvaruje se izradom i provođenjem Osnova gospodarenja šumama, programa za gospodarenje (za privatne i krške šume) te izradom i provođenjem šumsko-gospodarskih osnova za pojedine šumsko-gospodarske jedinice.

U tim elaboratima detaljno je analizirano stanje šuma (površina, drvna zaliha, prirast, dosadašnje gospodarenje) i date su dugoročne smjernice gospodarenja kroz šumskouzgojne radove, etat i otvorenost cestama.

 

Specifičnost za privatne šume Primorsko-goranske županije je njihovo redovito uređivanje i provođenje programa za gospodarenje privatnim šumama, pa je na taj način osigurana i potrajnost (održivost) gospodarenja u njima. U Hrvatskoj jedino za Gorski kotar postoje izrađeni programi gospodarenja za sve privatne šume. 

 

Praćenje stanja šuma ukazuje na globalni doseg ovoga problema (kisele kiše, kemizacija atmosfere, globalne promjene klime) i može se smatrati do je to jedini zadovoljavajući segment u praćenju stanja cjelokupne vegetacije na području Primorsko-goranske županije. Pokazatelja o stanju travnjaka i ostalih tipova vegetacije gotovo da i nema, već se oskudna saznanja temelje na nepovezanim i sporadičnim rezultatima znanstvenih istraživanja, koji, u pravilu, ukazuju da su gotovo svi nešumski tipovi vegetacije jako ugroženi.

Dok je javnost u visokom stupnju senzibilizirana na probleme ekološkog stanja šuma, za ostale tipove vegetacije gotovo da i ne postoji zanimanje.

2.6. Zaštita prirode i bioraznolikosti

 

Primorsko-goranska županija, zahvaljujući osobitostima zemljopisnog položaja i velike raznolikosti ekoloških uvjeta, ima bogatu biološku i krajobraznu raznolikost te vrijednu i velikim dijelom očuvanu prirodu. Županija, kao i gradovi i općine skrbi o očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti na svome području prvenstveno kroz prepoznavanje i uvrštavanje područja koja se odlikuju osobitim vrijednostima prirode u prostorno-plansku dokumentaciju svih razina. Osim toga, županija djeluje na edukaciji o biološkoj i krajobraznoj raznolikosti najširih slojeva pučanstva. Sustavan i ciljani monitoring prirode kao i krajobrazne i biološke raznolikosti još nije zaživio, ali se provodi parcijalno praćenje stanja kroz razne projekte i istraživanja koja provode pojedine institucije (Prirodoslovni muzej Rijeka, Javne ustanove parkova – Risnjak i Učka, pojedini fakulteti i instituti).

 

Priroda ima dalekosežne pozitivne utjecaje na ublažavanje negativnih pojava antropogenih aktivnosti i onečišćenja svih vrsta. Ona je svojevrsna zaštita protiv čovjekovih djelovanja koja mogu imati štetne posljedice po život i zdravlje živih bića. Vrijedi i obrnuto, uništavanje prirode i onečišćavanje okoliša dovodi do degradacije i erozije biološke raznolikosti te narušavanja estetskih i ostalih funkcija krajobraza. Budući da se u Primorsko-goranskoj županiji nalaze prirodne vrijednosti koje su ne samo lokalnog, već i kontinentalnog pa i globalnog značaja uzajamni pozitivni i negativni utjecaji prirode i ljudskog okoliša su isto takvog opsega i značaja. Priroda (bioraznolikost, krajobrazna raznolikost) je i neobično važan razvojni resurs.

Ovi međuutjecaji mogu biti reverzibilni ili ireverzibilni te stoga mogu imati trajni karakter. Primjer je izumiranje nekih bioloških vrsta čiji je karakter nepovratan.

Prisutnost ovih međuutjecaja je stalna.

 

Razine štetnih utjecaja na prirodu teško se mogu egzaktno izmjeriti zbog neobično velikog broja međusobnih utjecaja, ali može se pretpostaviti da postoji limit iznad kojeg su gubici i štete za prirodu i čovjeka neprihvatljivi.

Osjetljivost na ugrožavanje prirode kod većeg dijela javnosti je prilično velika, iako pojedinci i institucije uglavnom još nisu u potpunosti spremni i sami dati svoj doprinos.          

 

2.7. Zaštita prirodne baštine

 

Primorsko-goranska županija je prostornim planom predvidjela za zaštitu oko 120 vrijednih prirodnih područja, a do danas ih je zaštićeno 30. Redoslijed i brzina provođenja zakonskih postupaka zaštite ne uspijevaju pratiti odredbe Zakona o zaštiti prirode. Zakonom se Županija obvezuje da provede postupke zaštite u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona.[95][98]

Javna ustanova za zaštitu prirodne baštine županije, prema odredbama Zakona, osnovana je 2001. godine, ali do danas nije započela s radom, što dodatno otežava proglašavanje zaštićenih područja i adekvatno upravljanje prirodnom baštinom. Stav Županijske skupštine je da se za njeno stavljanje u funkciju sačeka novi Zakon koji je pred usvajanjem. S novim Zakonom očekuju se nove nadležnosti javnih ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode.

U pogledu prostornog dosega utjecaj na prirodnu baštinu i utjecaj prirodne baštine na život ljudi i ljudski okoliš je sveobuhvatan i povratan. Prirodna baština ima veliku važnost kao zaštitni faktor i ublaživač štetnog djelovanja čovjeka u okolišu, a neosporna je i njena estetska uloga koja je nemjerljiva. Prirodna baština je i resurs (turizam!).

Ovi međuutjecaji imaju uglavnom trajan i nepovratan karakter. Uništenu prirodnu baštinu nije moguće obnoviti niti nadoknaditi.

Javnost je prilično senzibilizirana na probleme ugrožavanja prirodne baštine, ali su pojedine grupe vrlo osjetljive ako zaštita prirode zadire u njihove interese. Važno je istaknuti da se kontinuirano provodi suradnja s nevladinim udrugama koje se bave zaštitom prirode i okoliša i dijelom se financiraju njihove aktivnosti i programi vezani na zaštitu prirode (udruge Caput insulae Beli, Mladi čuvari okoliša, Žmergo i dr.).

 

2.8. Zaštita kulturno-povijesne baštine

 

Primorsko-goranska županija je bogata vrijednom i raznolikom kulturno-povijesnom baštinom te su od iznimne važnosti napori za njeno očuvanje. Graditeljska baština je specifičan dio ljudskog okoliša, usko povezan s prirodnom baštinom. Županija pokušava, osim Zakonom obvezne zaštite, tu baštinu uključiti u suvremen život i uvažavati kao značajan gospodarski i razvojni potencijal.  Puna pažnja posvećuje se obradi i uvrštavanju kulturno-povijesne baštine u prostorno-plansku dokumentaciju. Županija kontinuirano pomaže gradovima i općinama u obnovi vrijednih kulturno-povijesnih cjelina. Osim direktne financijske pomoći, Županija je uključena i u izradu programa revitalizacije pojedinih povijesnih cjelina. Najznačajniji programi revitalizacije usmjereni su na primjerenu namjenu i korištenje kulturnih dobara, kojima će se moći redovito i samostalno održavati, te služiti pottrebama pojedinca i općem interesu. Dugoročno se planira projekt revitalizacije frankopanskih kaštela te sanacija i obnova kulturnih dobara, odnosno povijesnih građevina putem potpore gradovima i općinama, vjerskim zajednicama, udrugama itd. Iz navedenog je razvidno da Županija poštuje propise iz oblasti zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

Utjecaji kulturno-povijesne baštine u okolišu su uglavnom pozitivni, ali ne treba zanemariti niti obrnute utjecaje koje aktivnosti čovjeka u okolišu imaju na kulturno-povijesnu baštinu. Tako, primjerice, uslijed onečišćenja zraka, nekontrolirane izgradnje, vibracija i sl. dolazi do oštećenja na kulturnim dobrima te dio izdataka za njihovu obnovu nesumnjivo otpada na uklanjanje štetnih utjecaja okoliša.

 

Trajnost utjecaja štetnih djelovanja u okolišu na kulturno-povijesnu baštinu mjeri se dužinom trajanja takvih utjecaja, a neki (npr. nekontrolirana izgradnja na arheološkim lokalitetima), mogu biti trajni i nepovratni.

Utjecaj kulturno-povijesne baštine na ljudski organizam je u pravilu pozitivan. Čovjek zadovoljava neke od svojih potreba posjećujući spomenike kulturno-povijesne baštine. Također i živi svijet može imati koristi od postojanja kulturno-pvojesne baštine (zaklonište, staništa itd.).  Primjer za to su staništa šišmiša u starim crkvama i građevinama ili stanište endemične biljke šupaljke (Corydalis acaulis) koja nastanjuje stare zidine Osora. Stoga je pri restauraciji takvih građevina potrebno voditi računa i o ovom međusobnom utjecaju prirodne i kulturno-povijesne baštine.

Javnost je u priličnoj mjeri senzibilizirana na probleme zaštite kulturno-povijesne baštine, premda u nekim slučajevima nedovoljno informirana.   

 2.9. Gospodarenje otpadom

 

Prema prvom kriteriju za ocjenu stanja, može se reći – unatoč značajnim naporima i pozitivnim promjenama ostvarenim tijekom proteklih deset godina, da se otpadom ne gospodari u cijelosti u skladu s propisima. To se posebno odnosi na nizak stupanj primarne selekcije; odlaganje otpada bez prethodne obrade i bez analize sastava otpada; popunjenost kapaciteta postojećih odlagališta i ispunjavanje propisanih tehničko-tehnoloških uvjeta za postupanje s otpadom. Nema odgovarajućeg sustava praćenja podataka o količinama, vrstama i načinu postupanja s tehnološkim otpadom iako su mnogi proizvođači tehnološkog otpada uključeni u Katastar emisija u okoliš (KEO). Nema građevina za skladištenje, obrađivanje i odlaganje tehnološkog otpada.

Nije poznata količina opasnog otpada koji nastaje na području Županije, a jedini izvor podataka predstavlja KEO. Poseban je problem opasni otpad koji nastaje u djelatnosti zaštite zdravlja ljudi i životinja.

 

Tijekom 2004. godine realiziran je dio obveza iz Zakona o otpadu u pogledu rješavanja problematike neuređenih odlagališta otpada, s obzirom da je izrađen popis takvih odlagališta i utvrđen plan sanacije, čija realizacija (u suradnji s jedinicama lokalne samouprave) tek predstoji.

 

Nerealizirane su obveze - izgradnja centralne zone za gospodarenje otpadom, reciklažnih dvorišta i transfer stanica, te sanacija postojećih odlagališta (posebno Sovjaka, Viševca, Duplje, Cetina i Peterkovog laza).

 

U smislu prostornog dosega, može se reći da je negativni utjecaj odlagališta otpada na okoliš lokalan ili regionalan.

 

S obzirom da dispozicija oborinskih i procjednih otpadnih voda te odlagališnih plinova ni na jednom postojećem odlagalištu nije riješena na propisani način[96][99], a da se ona koriste dugi niz godina, negativne posljedice na okoliš mogu biti dugotrajne.

 

Budući da se radi o stalnoj prisutnosti utjecaja, potencijalno je visoka razina štetnosti kako za ljude, tako i za sav živi svijet. Naime, općenite analize sastava otpada koji se odlaže na komunalna odlagališta upućuju na sadržaj određenih opasnih i/ili štetnih tvari poput teških metala ili organskih spojeva koji mogu značajno utjecati na organizme ovisno o razini koncentracije, trajanju i učestalosti pojave. Konkretna ciljana istraživanja razine štetnosti na ljude i ostali živi svijet nisu provedena ni na jednom području Županije.

 

Osjetljivost javnosti na aktualna pitanja gospodarenja otpadom izuzetno je velika.

Javnost je sudjelovala u postupcima procjene utjecaja na okoliš za izgradnju nove građevine za skladištenje, obrađivanje i odlaganje komunalnog i neopasnog tehnološkog otpada, kako u postupku ocjene prethodne studije utjecaja na okoliš (SUO) koja je rezultirala odabirom lokacije, tako i u ocjeni konačne SUO za lokaciju na Marišćini koju je svojom odlukom odredila Županijska skupština, kao najviše predstavničko tijelo građana Županije. Iskazan je velik interes za ovo pitanje i veliko protivljenje stanovnika Općine Viškovo, uz karakterističan "NIMBY" sindrom (Not In My Backyard).

Nadalje, javnost je sudjelovala u postupcima procjene utjecaja na okoliš sanacije pojedinih službenih odlagališta (Viševac i Sovjak u Općini Viškovo, Pržić na Cresu, Kalvarija u Malom Lošinju, Duplje u Novom Vinodolskom, Treskavac na Krku).  

Potrebno je napomenuti da se postupanje s otpadom razmatra i kroz prostorne planove, te da se interes javnosti iskazuje i kroz prijave i zahtjeve za intervencijom inspekcije zaštite okoliša.

 

2.10. Zaštita od buke

 

U pogledu poštivanja propisa - Zakona o zaštiti od buke (NN br. 20/03) i podzakonskih propisa može se reći da za područje Primorsko-goranske županije nisu izrađeni propisani dokumenti zaštite od buke – karta buke i akcijski plan[97][100], niti se provodi sustavno ispitivanje razina buke.

Prilikom izrade prostornih planova uređenja općina/gradova, u skladu sa županijskim prostornim planom,  uključene su i odredbe o zaštiti od buke. 

 

U pogledu prostornog dosega, utjecaj buke je lokalnog karaktera.

U smislu trajnosti utjecaja treba napomenuti da je buka promjenjivog karaktera te su moguće velike varijacije u intenzitetu tijekom određenih vremenskih perioda (dan, tjedan, itd.).

U smislu prisutnosti utjecaja buka je prolazna, odnosno utjecaj prestaje s prestankom emisije (rad postrojenja, smanjenje prometa i dr.).

Radi sprječavanja štetnog djelovanja buke na ljudski organizam, propisane su posebnim pravilnikom dozvoljene razine buke u sredinama u kojima ljudi rade i borave.[98][101] Stupanj negativnog učinka teško je odrediti zbog subjektivnog doživljaja buke, dok razine štetnosti za ostali živi svijet nisu zakonski regulirane.

 

Osjetljivost na buku je velika, a izražava se najčešće pojedinačnim pritužbama i zahtjevima za intervencijom nadležne inspekcije. Stanovništvo je uključeno u pitanje utjecaja buke pojedinih zahvata u sklopu javnog uvida i javne rasprave u postupku procjene utjecaja na okoliš.

3. Redoslijed prioriteta u zaštiti okoliša[99][102]

 

Slijedom iznijetoga razvidno je da je prioritete bilo teško odrediti, jer se radi o iznimnoj međuovisnosti razmatranih sastavnica okoliša i pritisaka na okoliš, pri čemu se njihovi utjecaji međusobno isprepliću. Tako se, primjerice, onečišćenja tla i pritisak otpadom očituju na vode i posljedično more, te na prirodu i bioraznolikost. Onečišćenja zraka mogu izravno negativno djelovati na ljude, te ostali živi i neživi svijet, ali i posredno - kada onečišćujuće tvari oborinom dospijevaju u tlo i vode. Pri svemu tome prisutne su znatne varijacije učestalosti i trajnosti negativnih utjecaja, među kojima treba razlikovati utjecaje onečišćenja[100][103] i zagađenja[101][104].  

 

Iz osvrta na ostvarenje propisanih obveza i smjernica, te utvrđenih ciljeva, razvidno je   da je Primorsko-goranska županija u pogledu poštivanja propisa uložila znatne napore, te su mnogobrojne obveze djelomično – ali u velikoj mjeri realizirane. Treba naglasiti da se stalno radi na njihovu daljnjem ostvarenju i unaprjeđenju.

 

Razina štetnog djelovanja na ljude, te ostali živi i neživi svijet nije sustavno istraživana, pa nisu dostupni obrađeni i pouzdani podaci. Stoga, iako je potencijalna opasnost prisutna i unatoč činjenici da je ovaj kriterij iznimno značajan za utvrđivanje prioriteta, može se reći da nije imao veći utjecaj na njihov redoslijed.

 

U pogledu prostornog dosega najčešće je utjecaj onečišćenja i/ili zagađenja lokalan ili regionalan. Iznimku čini priroda – bioraznolikost i prirodna baština, gdje je nestajanje pojedinih rijetkih ili endemskih vrsta kontinentalnog ili čak globalnog značenja.  

 

Radi preglednosti,  sačinjen je tabelarni prikaz utvrđivanja prioriteta (tablica 38.).

Na temelju analize pojedinih pitanja zaštite okoliša u odnosu na odabrane kriterije, te uzimajući u obzir prioritete definirane Nacionalnom strategijom zaštite okoliša i zahtjevima Europske unije[102][105], predlaže se sljedeći redoslijed prioriteta:

 

  1. otpad i otpadne vode
  2. more, otoci i priobalje
  3. vode
  4. zrak
  5. tlo
  6. šume i ostala vegetacija
  7. priroda i bioraznolikost
  8. prirodna baština
  9. kulturno-povijesna baština
  10. buka.

 

Pri tome se naglašava da je ovaj redoslijed uvjetan, te da - upravo iz razloga svekolike međuovisnosti elemenata okoliša i pritisaka na njih, odgovori društva u smislu zaštite svih sastavnica okoliša moraju biti istodobni i kontinuirani, te međusobno koordinirani.

 


Tablica 38. Utvrđivanje prioriteta 

*tablica na kraju dokumenta u PDF formatu*

 

V. PREGLED PROSTORNIH CJELINA U KOJIMA JE POTREBNO
       PROVESTI SANACIJU UGROŽENOG  OKOLIŠA

 

U sklopu Strategije zaštite okoliša potrebno je, pored utvrđivanja prioriteta u pojedinim pitanjima zaštite okoliša, utvrditi prostorne cjeline u kojima je potrebno provesti sanaciju ugroženog okoliša.[103][106] Radi se o područjima u kojima je, uslijed izloženosti pritiscima na okoliš kroz duže vrijeme, došlo do degradacije jednog ili više elemenata okoliša (zraka, tla, voda, mora itd.). 

 

U nastavku se stoga, slijedom analize postojećeg stanja okoliša, daje pregled takvih zona u Primorsko-goranskoj županiji:

 

  1. Bakarski zaljev – prostor bivše koksare
    • Sanacija onečišćenog tla
    • Potpuno rješavanje problematike otpadnih voda
    • Uklanjanje postojećih građevina i privođenje prostora novoj namjeni

 

  1. Rafinerija nafte Urinj

·         Sanacija onečišćenja ugljikovodicima u podzemlju i moru

·         Sanacija površine na kojoj se vršila solidifikacija neopasnog proizvodnog otpada

  1. Okoliš TE i rafinerije na Urinju

·         Sanacijski program radi poboljšanja kakvoće zraka

 

  1. Rafinerija na Mlaki

·         Sanacija onečišćenja ugljikovodicima u podzemlju i moru

 

  1. Brodogradilište «Viktor Lenac»

·         Zbrinjavanje proizvodnog otpada privremeno skladištenog u krugu Brodogradilišta 

·         Sanacija onečišćenja mora

·         Sanacija vizualnog "onečišćenja"

 

  1. Centar grada Rijeke

·         Provedba sanacijskih programa radi poboljšanja kakvoće zraka u okolici rafinerije na Mlaki i riječke luke

  1. Prostor odlagališta opasnog otpada  Sovjak

 

  1. Prostor odlagališta komunalnog otpada
    • Viševac
    • Duplje
    • Cetin
    • Peterkov laz
    • Sanacija ostalih službenih odlagališta komunalnog otpada[104][107]